Paul McGuinness, kontroverzni menadžer grupe U2 ovih je dana za britanski Telegraph komentirao vijest o udruživanju velikih ISP-ova s vlasnicima filmskih i glazbenih prava u zaštiti njihovih djela na Internetu.
“Prije tri godine upao sam u raspravu o budućnosti glazbe u doba ‘besplatnog’. Moja kampanja je bila usmjerena na ulogu Internet operatera (ISP-a) i ključnu razliku koju bi oni mogli napraviti suoče li se sa sustavnim kršenjem autorskih prava koje je pomoglo uništiti toliko glazbenika, bendova i izdavačkih kuća u posljednjih nekoliko godina. To je frustrirajući i spor proces.
U mnogim zemljama davatelji internet usluga su se dosljedno i tvrdoglavo opirali suradnji” kaže McGuinness i dodaje kako je ideja da su za preuzimanje obveze zaustavljanja krađe autorskih prava zaduženi ISP-evi prešla u mainstream mišljenje.
“Zašto je ovo tema oko koje su svi tako glasni? Prvo, nema sumnje da ‘besplatno’ više nije samo problem za glazbenu industriju. Filmski studiji, izdavači knjiga i novina – sada su u istoj oluji, uhvaćeni u utrci stvaranja uspješnih poslovnih modela prije nego što ih potope ilegalne razmjene datoteka ili drugi oblici besplatnog preuzimanja.
Drugi razlog je da je danas nemoguće tvrditi, kao što mnogi dugo jesu, da postoji čisto tržišno protu-rješenje za piratstvo. Glazbena industrija predvodila je na tom polju s novim modelima za potrošače – postoji više od 470 digitalnih glazbenih usluga širom svijeta, mnoge od njih besplatne-za-potrošača, mjesta kao što su Spotify i We7. Niti jedan od tih servisa dugoročno gledano nema mnogo nade, natječući se u svijetu u kojem je, prema IFPI-u, 95% svih glazbenih downloada – ilegalno” smatra menadžer slavnih Iraca.
“Nekoliko je godina ‘borba protiv besplatnog – besplatnim’ izgledala kao odgovor na sve naše probleme. Danas znamo da je medeni mjesec gotov. Kao i novine koje se sad žure podići zidove web pretplate – koje su prerano napustile prije nekoliko godina – glazbena industrija je otkrila neugodnu istinu: ‘free’ se zapravo ne isplati. To nije model koji podržava umjetničke naknade, naknade za umnožavanje, autorska prava i investicije koja uopće čine umjetničke karijere mogućima.
I to je temeljni problem – tko će financirati budućnost glazbe? To nije pitanje koje izravno utječe na bend poput U2, naravno. Ipak, ja još uvijek ne vidim jasan odgovor na pitanje koje sam postavio u moje vrijeme djevičanskog ‘ISP govora’ prije tri godine: u svijetu s 95% piratstva, otkuda će doći novac za investiciju u sljedeću generaciju bendova kao što su U2 i Coldplay?” pita se McGuinness koji na svoje pitanje ima spreman odgovor:
“Uspješan glazbeni posao treba fair i odgovorno okruženje za rad – a ISP-ovi, vratari interneta, drže ključeve toga. Sustavom postupnih upozorenja i drugim mjerama kao što su sustavno blokiranje web stranice koja krši zaštitu autorskih prava, oni mogu značajno smanjiti digitalno piratstvo. Istraživanja, najsvježije ono agencije Hadopi u Francuskoj iz svibnja, dokazuju ono što bi trebalo biti očito: kada ljudi vide da se pravila zaštite autorskih prava primjenjuju, oni će doista i promijeniti svoje ponašanje.
Nitko ne očekuje da se tinejdžer, odrastao u doba Limewirea, preko noći prebaci na legalne stranice za download glazbe. Ipak će se migracija na zakonite načine uživanja glazbe, uz poštivanje autorskih prava, dogoditi s vremenom.”
Po njegovom razmišljanju, ISP-ovi moraju biti aktivni partneri u oblikovanju legalnog interneta gdje se umjetnici i stvaratelji mogu održati zahvaljujući svom radu “U SAD-u su napravili dobrovoljan i dobrodošao korak u tom smjeru. Drugdje, trebat će pritisak vlade i zakona da se to dogodi” zaključuje McGuinness.
