Posljednjih dvadesetak godina, u srcu Bavarije, svakog listopada (s početkom u rujnu) održava se legendarni Oktoberfest, festival koji najšire rečeno, slavi kulturu te njemačke pokrajine. Ideja Oktoberfesta seže u daleku prošlost, no njegova sadašnja, komercijalna forma sa sjedištem u Münchenu, započela je 1994. godine. Od tada, sve do danas, festival je svake godine rastao, ako ne prostorno, onda barem po broju litara koje se istaču iz pivskih bačvi. Naravno tu je i nezaobilazna hrana te glazba, a kako vas ne bi zamarali silnim brojkama, o veličini i značaju Oktoberfesta možete lako guglati. Pazite samo da vas ne hipnotiziraju fotografije djevojki u narodnim nošnjama koje bez većih problema nose i po desetak krigli piva u šatore žednim posjetiteljima.
Rujanfest vs. Bundekfest
Zašto uopće spominjemo ovu manifestaciju iz susjedne nam Njemačke? Ako ste slučajno zaboravili, nekad davno (prije desetak godina) gradski gazda Milan Bandić je, zajedno s organizatorima, pokušao napraviti nešto slično i u Zagrebu. Okej, nije pokušao Bandić, pokušali su organizatori, no Grad je dao zeleno svjetlo. Jezero Bundek, koncerti “na karte“ tijekom rujna svakog vikenda uz domaće estradnjake. Rujanfest. I baš kad se sve to zalaufalo, negdje 2012. godine slijedi hladan tuš. Bandić odjednom više ne da Rujanfestu Bundek ni bilo koju lokaciju u gradu, a ako je vjerovati riječima glasnogovornice festivala Ivane Čabraje za Večernji List – “Nejasno nam je zašto je donesena ova odluka, s obzirom na to da je to velik gubitak novca za grad, oko 300 tisuća kuna koje smo plaćali Holdingu za lokaciju“.
300.000 kuna nije malo. Bandić je pak pod pritiskom novinara dao izjavu: “Rujanfest će se održati u Zagrebu, na istoj lokaciji i još bolji nego dosad.“ Naravno, nije precizirao u kojoj organizaciji. Preskočit ćemo nagađanja gdje je točno zapelo, jer kao i sve u ovoj vrloj državi, priča sadrži određenu nedorečenost i tajnovitost. Jer kako ćeš inače sakriti propoziciju privatnog interesa? Neki tvrde kako je tako Bandić htio nametnuti besplatan ulaz festivalu, na što u organizaciji nisu pristali, a Bandić je, opet navodno, cijelu priču upakirao u besmislicu kako nema mjesta cajkama u Zagrebu, pa neka odu u Zaprešić. Ako je to zbilja izjavio, jako lijepo od njega da segregira građane Zaprešića kao podobne za cajke, dok je takva glazba u metropoli – non grata.
Postalo je već priglupo gađati na slijepo o možebitnim razlozima ičeg nelogičnog u Zagrebu i Hrvatskoj, pa možemo slobodno skočiti na kraj prvog dijela priče gdje Rujanfest odlazi u Zaprešić u blizinu Westgatea, a novi prepakirani Bundekfest sjeda na – Bundek. 21. rujna iste te 2012. godine Bandić otvara svoj novi projekt, Bundekfest ima besplatan ulaz, a gradonačelnik u svom stilu najavljuje: “Bundekfest je jesenski zagrebački sajam sa zagrebačkim štihom i pomakom prema dobroj glazbi“. Te su godine podsjetimo, nastupali sljedeći izvođači: Miroslav Škoro, Prljavo kazalište, Jinxi, Mostar Sevdah Reunion, Bolesna braća, Belfast Food, Hari Rončević, Franka Batelić, Željko Samardžić, Gazde, klapa Maslina i Đani Stipaničev.
Rujanfest se vraća na Bundek
Ipak, i ta informacija je prilično nebitna za današnju priču. Ono što nam je zapelo za oko, i natjeralo nas da prokopamo po internetu kratku, ali sadržajima obogaćenu povijest feštanja na Bundeku je najnovija vijest kako će, pazite sad – Rujanfest nazad na Bundek! Informacije o organizatorima nisam uspio pronaći, točnije sve informacije o predstojećem izdanju koje će se usput rečeno održati od 21. do 30. rujna, dolaze iz jedno te iste press objave u kojoj stoji napomena o besplatnom upadu i popis glazbenika koji će uveseljavati građane.
Ili su se dogovorili, ili je netko nekako preuzeo prava na ime Rujanfest i s posve novom politikom ušao nazad na Bundek, naravno uz blagoslov gradonačelnika. Što se tiče mantre da ne želi cajke u gradu, malko se zajebao, jer ove godine, između ostalih, nastupa i Haris Džinović, Halid Bešlić te još neki koji bi na ovaj ili onaj način mogli potpasti u, za našeg gradonačelnika, nepoželjnu kategoriju. Kako smo već navikli da Bandić ujutro kaže jedno, popodne napravi drugo, samo kako bi uvečer novinarima rekao da je zapravo učinio treće, ovakvo što nije za čuditi. Pitanje je samo – treba li nam Rujanfest?
U ovom, besplatnom obliku, posve je jasno kako netko te glazbenike mora i platiti. Cetinski je sve samo ne jeftin, a u istu kategoriju spadaju i neki drugi s pozamašne liste koju možete pronaći ovdje. Navikli smo već da plaćamo sve i svašta, bila to rupa bez dna zvana Maksimirski Stadion ili pak neki drugi polu-dovršeni projekt u Zagrebu. Ipak, kad je o kulturi riječ, ljudi znaju osjetljivo i glasno reagirati, pogotovo ako se na možebitnoj platnoj listi nalaze neka “problematična“ imena. Njih na ovogodišnjem Rujanfestu svakako ima, no posljednja dva dana, otkako je izašla objava o nastupima – ni riječi. Građani, ako su ogorčeni, to ne iskazuju baš javno (barem ne koliko ja znam), a braniteljske udruge, koje su promptno i glasno reagirale u slučajevima Splita, Karlovca i Varaždina – šute.
Ako grad ima prste u tome – čemu šutnja?
U principu, Rujanfest nije problem. Ako se zbilja radi o identičnoj ekipi organizatora originalnog Rujanfesta – sve pet. Odlučili su igrati po Bandićevim pravilima, stoga su i dobili nazad zlatnu koku pored Save. Ipak, moguć je i scenarij #2: netko je otkupio pravo na ime, ušao na Bundek, napravio besplatni festival. Jedino što mene muči je da službena mrežna stranica nema ni jednog jasno naglašenog sponzora ni onaj magični grb Grada Zagreba. Naime, posve je normalno da Grad iz vlastitog proračuna izdvaja novac kako bi organizirao ili poticao organizaciju besplatne zabave za svoje građane.
Možemo sada do prekosutra diskutirati o tome kakva bi zabava trebala biti, no u slučaju naše metropole, posljednjih nekoliko godina ljeti Zrinjevac besplatno zbilja nudi vrhunski sadržaj. Redale su se tu opere, drame, orkestri i koješta drugo – sve besplatno. Sukladno tome, ne čini mi se problematičnim da ovakvo što postoji. Pitanje je samo sljedeće – ako Grad ima prste u tome, zašto šuti o Rujanfestu?
