Jedna od komercijalno najuspješnijih grupa osamdesetih godina prošlog stoljeća Spandau Ballet svojim je hitovima harala top-listama, ali i mnogim srcima brojnih fanova.
Oni su bili predvodnici pravca koji se zvao novi romantizam, a njihova
muzika bila je miks Davida Bowiea, Roxy Music, uz još malo soula za
bolji okus.
Spandau Ballet su 27. veljače posjetili Zagreb i ugodno iznenadili svojom svirkom, a to nam je bila prilika da popričamo malo sa članovima Garyem Kempom, gitaristom i glavnim autorom, te bubnjarom Johnom Keebleom kojega su prozvali ‘Henry Kissinger pop-rock muzike’.
Osim po zanimljivim nogometnim utakmicama između Hrvatske i Engleske, što još znate o Hrvatskoj?
John Keeble: Zapravo sam se nadao pobjedi Hrvatske na Wembleyu, jer smo se tada uspjeli riješiti Steve McClarena. Hahaha…
Gary Kemp: Već smo bili prije u Hrvatskoj i reakcije su bile sjajne. Publika je bila izvrsna. Ne bih volio zvučati kao da se postavljam iznad nekoga, ali publika je bila stvarno sretna što se bend pojavio. I s obzirom da je onda bend bio tako dobro primljen, jedno od mjesta na kojem smo htjeli doći opet je Hrvatska.
John Keeble: Uvijek je bilo zanimljivih mjesta u jugoistočnoj Europi i onda smo se potrudili doći.
Nedavno ste izdali album “Once More“. Starim ste pjesmama dali nove akustične aranžmane.
Gary Kemp: To nisu verzije koje ćemo svirati večeras (intervju je vođen nekoliko sati prije koncerta, op.a.), večeras ćemo svirati u potpuno električnim aranžmanima. Akustični pristup nam je dao priliku da drugačije razmislimo o starim pjesmama, naročito o tekstovima pjesama.
John Keeble: Ovo je bila dobra prilika za bend da opet budemo zajedno i da se družimo. Svirali smo skupa, živjeli smo skupa, doduše, nismo spavali skupa…
Od svih pjesama postoji li neka koja je davno napisana, ali njenu vrijednost ste uočili tek nedavno?
Gary Kemp: Izvest ćemo pjesmu “Always in the Back of My Mind” s albuma “Parade”. Prvi smo je put, nakon dugo vremena, svirali u Beogradu, dan prije zagrebačkog koncerta. Bilo je super, nadam se da će tako biti i ovdje.
Ima li Spandau Ballet snage za još jedan album sa skroz novim materijalom?
Gary Kemp: Da, naravno.
Mogu li poštovatelji Spandau Balleta očekivati dalje ekskurzije u akustičnu muziku na tom albumu?
Gary Kemp: Pa ne baš.
John Keeble: Snaga Spandau Balleta je uvijek bila raznolikost glazbe, različiti pristupi, tako da će vjerojatno biti akustike, ali ne previše. Ovo je prvi put da sviramo samo hitove. U prošlosti bilo je uvijek promoviranje novih albuma pa smo stavljali naglasak na to. Kad smo počeli s ovom turnejom začudili smo se koliko smo različitih teritorija pokrili svojom glazbom.
Pjevač Tony ima svoju pivovaru. Jeste li probali njegovo pivo?
John Keeble: Jesmo. Ako popričate s njim, sigurno će biti zainteresiran da pivo uveze u Hrvatsku.
Gospodine Kemp, Vi ste glumili u kultnom filmu “Killing Zoe”. S obzirom da ste bili predvodnici novog romantizma, kako ste se snašli u filmu koji i nije baš romantičan?
Gary Kemp: Bio sam ljut jer sam htio nešto više romantično. Hahaha…
Također, surađivali ste s Quentinom Tarantinom. Kako je izgledao vaš prvi susret?
Gary Kemp: Rekao mi je da su karakteri u filmu “Reservoir Dogs” bazirani na filmu “The Krays” u kojem smo Martin (Garyev brat, basist Spandau Balleta) i ja igrali glavne uloge i da je tijekom snimanja “Reservoir Dogs” svima dao kopiju filma “The Krays” uz napomenu da bi htio da njegov film izgleda upravo tako.
