„Sportaši često imaju problem što raditi nakon karijere“ izjavio je Roko Leni Ukić u petak, prijepodne, kad smo, zahvaljujući tehnologiji, iako udaljeni stotine kilometara, odradili intervju uživo razgovarajući, doduše, preko ekrana. Za razliku od mnogih drugih sportaša, Roko zna da će dio svoje snage nakon zaključivanja karijere uperiti u glazbu.
Naime, Roko Leni Ukić, vrsni košarkaš, bivši hrvatski reprezentativac i igrač u NBA, prije nekoliko je tjedana objavio svoj prvi singl s bendom Stereotrip. Dečki su već debitantskim singlom “Suze, krv i znoj” osvojili titulu singla tjedna na našem Ispod pulta. Roko u svom bendu ima ulogu bubnjara, jednaku koju ima i njegov slavni otac, bubnjar Daleke obale, Zoran Ukić.
Glazbeni i košarkaški početci, utjecaj oca
Kako i sam govori, u njegovom se životu najprije počela graditi glazbena priča. Odrastao je u glazbenom okruženju, otac mu je i puno prije njegovog rođenja bio bubnjar Daleke obale, a kad se Roko rodio, on bi ga je često vodio na svoje probe zbog kojih je postao zainteresiraniji za glazbu. Koliko je otac utjecao na njegov glazbeni ukus? Roko objašnjava: „Početkom srednje sam otkrio cijelu ovu scenu od Zeppelina do Hendrixa, cijelu abecedu rock n’ rolla. Tu je dosta utjecaja imao moj stari koji to sluša jer je to glazba njegove mladosti, njegovog djetinjstva i koju sam počeo slušati i razvijati svoju glazbeni identitet“.
Već je u vrlo ranoj fazi svog života počeo svirati bubanj, no paralelno je uz ljubav prema glazbi, počela rasti i ljubav prema košarci. „Bio sam paralelno u dvorani i prostoriji za probe. U tim godinama kad se kao dijete odlučuješ u kojem ćeš smjeru ići, oko osme, devete godine, sam se ipak odlučio za sport i nastavio razvijati sportski talent koji mi je kasnije omogućio karijeru i život od toga, a muzika je bila prvenstveno tu kao hobi“, rekao je Roko pritom objasnivši kako je ipak završio u košarci. U nastavku dodaje da je sad ponovo u razdoblju u kojem glazba počinje imati sve veću ulogu u njegovom životu.
Roko napominje kako je otac oduvijek imao dvojaka očekivanja od njega. Kužio je da je sport zdraviji način života, nego što je to glazba, a to mu je često znao i reći, Roko priča pretpostavljajući, da je vidio njegov potencijal u sportu te ga samim time podržao da se kasnije razvije u profesionalnog sportaša.
Dakako, danas je pozitivno nastrojen prema glazbi koju njegov sin radi. Govori kako mu otac podržava svačiji autorski rad, a posebno onaj iza kojeg stoji njegov sin. Na pitanje kako bubnjar Daleke obale komentira bubnjarske vještine svoga sina rekao je: „Što se tiče skilla, muzički se puno teže uspoređivati nego sportski. Sport je dosta ekstazan i imaš neke rezultate, poene koje ti broje, statistiku koja ti broji koliko si ti dobar u nečemu, a u muzici to nemaš. Sve je stvar osobnog ukusa, nekome se više sviđa ovo, nekome ono, tako da nije baš da se uspoređujemo tko je bolji“.
View this post on Instagram
Od NBA košarkaša do bubnjara benda Stereotrip
Već desetak godina, kad bi Roko došao u Split za ljeto, pronašao bi ekipu s kojom bi svirao. Kako i sam govori, to su bili različiti ljudi, različita društva, a u jednom je takvom društvu upoznao čovjeka koji ga je spojio s ljudima koji danas čine njegov bend, Stereotrip. Basist Marko i on, zajedno su svirali u bendu njihovog trećeg prijatelja, a nakon što je Roko čuo da Marko radi vlastitu glazbu, koja mu se u krajnjoj liniji i sviđala, počeli su intenzivnije surađivati. U doba najveće izolacije, na proljeće 2020. kad je Roko igrao u Francuskoj, izmijenjivali su audio klipove, zajedno su radili glazbu, a kad je Roko stigao u Split na ljeto iste godine, stvorili su Stereotrip.
Povod je stvaranju benda bila činjenica da iza sebe ima već 22 sezone te još uvijek nije siguran je li odigrao svoju posljednju utakmicu u životu ili nije. Objašnjava kako u svakom slučaju njegova sportska karijera ide kraju, a kad je ranije razmišljao o tome, znao je da će sad svoje vrijeme trebati posvetiti nečemu drugome, a to je sada ispala glazba.
Iako bend postoji još od 2020. godine, tek su sad pustili svoju glazbu javnosti zato što smatraju da tek trenutno vlastitu glazbu mogu promovirati na pravi način. Naime, kako Roko pojašnjava, nije im imalo smisla objaviti singl ako neće moći svirati. Sad veseo priča da ovog ljeta imaju čak sedam koncerata na kojima će ispromovirati svoju pjesmu te vidjeti način na koji će publika prihvatiti njihov bend.
Očekivanja i planovi
Dečki iz Splita imaju skovane planove za dalje. Najprije će odraditi koncerte, onda će početkom jeseni izdati drugi singl, a sredinom će istog godišnjeg doba objaviti i debitantski album.
Roko napominje kako su oni realan bend. Nemaju iluzije da će puniti stadione i dvorane jer u svjesni u kakvom glazbenom razdoblju žive, no govori kako vjeruje da njihova glazba može pronaći put do određenog broja ljudi. Dečki bi bili zadovoljni kad bi uspjeli napraviti neki koncert i prodati dvjestotinjak ulaznica za njega. „Svaki bend u početnoj fazi ima veliki entuzijazam, velike planove i po meni je najveći cilj i uspjeh ako se to na putu ne izjalovi i ako ne dosadimo jedan drugome ili se ne razočaramo nekim koncertima kad sviramo ispred 10 ljudi što je neminovno za bilo koji mladi bend, odnosno novi bend. Pitanje je koliko će vremena trebati da postanemo bend koji će se slušati i koji će moći prodati određeni broj karata i da će imati svoju publiku“, zaključuje Roko Leni Ukić.
