Riječka punkerska priča

1638

Povodom izlaska antologijskog izdanja “Riječki novi val” i koncerata u Rijeci i Zagrebu, na kojima će publika nakon jako dugo vremena imati priliku vidjeti Paraf, Termite, Ogledala i Umjetnike ulice, razgovarali smo sa članovima Termita, Damirom Martinovićem Mrletom i Predragom Kraljevićem Kraljom, te sa članom Umjetnika ulice Zoranom Prodanovićem Prljom, koji su nam, između ostaloga, rekli kako je moguće da dotični koncerti budu objavljeni u zvučnom i/ili u videozapisu.

Mrle i Prlja su kao frontmeni sastava Let3 postali najdugovječnije konstante i najprepoznatljiviji simboli riječkog rocka. No ni za Mrleta i Prlju, ni za riječki rock nije sve počelo s Let3. Kako je zapravo sve počelo?
M: Došlo je jednostavno do zasićenja glazbenim pravcima koji su onda bili popularni. Ti su pravci došli do vrhunca svog besmisla, a onda se pojavo punk kao jedno osvježenje, koji je gazio sva ta pravila i bio je nov, svjež, pun energije i jako zdrav. Osim na glazbu, punk je jako utjecao i na društvenu i političku situaciju, i mislim da se trag te revolucije može i danas osjetiti.

K: Mislim kako nije slučajno što Damir spominje društvenu i političku situaciju. Mi toga nismo tada bili svjesni, ali smo zapravo tih godina kad smo počeli svirati – tamo negdje ’76., ’77.’ 78. – zapravo predosjetili raspad sistema koji je krenuo desetak godina kasnije.

Kako se dogodilo da je taj glazbeno-društveni pokret naišao na plodno tlo u Rijeci, jednom lučkom gradu izvan centara moći?
M: Možda to tada nije bilo dovoljno pitko ni razumljivo diskografima. Iz tog vremena su jedino Parafi uspjeli objaviti ploču, i to u Ljubljani koja je uvijek bila nekako ispred svega pa su imali sluha za to. U jednu ruku je šteta što diskografi nisu imali sluha za riječku scenu, a u drugu je opet dobro, jer je iz toga nastao pravac koji je na svoj način autohton. Mi smo se zbog toga trudili još više i zato je riječka scena ostala najneukroćenija, najkulturnija i, po meni, najplodnija i najiskrenija.

Rijeka je ponosna na svoju alternativnu scenu, ali kad alternativa ispliva na površinu prestaje biti ono što je i postaje srednja struja. Danas smo svjedoci da se u Rijeci zatvaraju neka kultna mjesta, rockerski klubovi, a na njihovim mjestima se otvaraju narodnjački. Može li takva situacija zapravo potaknuti jedan novi revolt i novo bujanje alternativne kulture?
M: Mi kao ni kao Termiti, ni kao Let3 nikad nismo radili nikakve kompromise. Što se tiče alternativne scene, ona je od tih početaka, do dana današnjeg ostala jaka. Ima jako puno mladih bendova, punk bendova, ajmo reći alternativnih, iako mi ta riječ danas zvuči nekako prazno, ne znam što znači. Prije par godina je bila dosta loša situacije što se tiče mjesta gdje se može svirati, no u zadnje vrijeme se ta situacija potpuno promijenila. Ima puno bendova, puno se svira i to je dobro.

P: Pojavile su razne udruge, mladi ljudi koji puno rade na tome da poboljšaju uvjete i sebi i drugima, te je sigurno da su mlađi uvelike preuzeli taj teret na sebe. Na sceni uvijek pedesetak bendova. Ne vrijede svi, ali se uvijek njihovim križanjem iskristalizira nekoliko formacije koje nešto naprave – nekad više, nekad manje. U svakom slučaju scena živi. Evo, tako će se dogoditi i da će u Dvorani mladosti pozornicu podijeliti i otac i sin. To je, evo ovako, riječka pankerska priča.

Muziku podržava

Punk je nastao kao alternativna kultura, u konfliktu s onom uštogljenom i općeprihvaćenom.
M: Mi smo u Rijeci uvijek radili po svome. Rekli bi: ‘E neće biti tako, nego baš ovako!’ To je lijepo Fox rekao, kako je Rijeka kao jedan otok Galapagos, na neki način izoliran, na kojem su se razvile rijetke vrste.

Termiti su ‘izmislili’ neke za ono doba prilično šokantne javne nastupe i istupe, poput rezanja žiletom, perja i zahodskih školjki na pozornici. Je li tada trebalo i dosta hrabrosti da se tako nešto napravi?
M: Sigurno da je. Kralj je bio autor većine tih stvari.
K: To su stvari koje se mogu događati jedino u bajkama.
M: Tada nitko od nas nije razmišljao da bi bacanje perja u Kristalnoj dvorani ili rezanje žiletom moglo biti opasno.
K: Ja sam itekako razmišljao da bi to moglo biti opasno, ali tada smo bili klinci i događale su se stvari koje se ni u kakvim drugim okolnostima nisu mogle dogoditi.

Termiti dakle nisu nikad objavili album, ali ostale su neke pjesme, od kojih je sigurno najpoznatija “Vjeran pas”, koju su mnoge generacije prepoznale kao svoju himnu. Pokazuje li ta pjesma između ostaloga i kako je jedan pankerski duh tih vremena ostao prisutan sve do danas.
M: To je u svakom slučaju jedna bezvremenska pjesma. Mi kao Let3 smo u jednom trenutku shvatili da ta pjesma ne zaslužuje da padne u zaborav te smo je odlučili obraditi i snimiti, i na taj joj način produžiti život.

Mnogi bendovi iz riječke prošlosti su se ponovo okupili. Nisu svi od njih dobili priliku da ostave zvučni zapis. Što danas predstavlja okupljanje Parafa, Umjetnika ulice, Termita i drugih?
P: Mogu ja nešto reći u ime Umjetnika ulice. Mi smo nešto mlađi bend na toj sceni i nadovezali smo se na taj prvi val: Parafe, Termite, poslije njih Mrtvi kanal i tako dalje. Oni su nam bili idoli, mi smo doslovce slinili u prvim redovima i to nas je i ponukalo da i mi oformimo jedan bend. Svirali smo jedan simpatičan punk-pop koji će publika imati priliku sad i čuti.

Kad je krenula cijela ta priča oko koncerta i antologije, nazvali su me drugi članovi Umjetnika ulice i rekli: ‘Ajmo i mi svirati.’ Pristao sam, zašto ne, svi smo živi i zdravi. Nismo mi tada nešto posebno dobro svirali, niti ćemo ovaj put, ali drago nam je što ćemo to učiniti. Mi smo tad u Rijeci generacijski bili dosta poznati, ali nismo imali priliku u Zagrebu napraviti nešto više pa nam je drago što dolazimo u Tvornicu. Nakon toliko godina, ponovo nam se ispunila želja da budemo predgrupa Parafima, Termitima i Pankrtima.

Sad bi se nadovezao i na ono prvo što smo pričali, o tome što je to bio punk. Na neki način je punk razbio iluziju oko toga što su svirali ti neki prvi bendovi, a što se tada nazivalo progresivni rock i simfo rock. Svi su se kurčili kako znaju svirati i kako imaju dobru opremu. Radio se elitizam od nečega što je zapravo jako trivijalno, a to je druženje mladih ljudi u bendovima.

Punk je to resetirao i vratio rock ‘n’ roll, ili kako ćete god to nazvati, tamo gdje mu je i mjesto, dakle u narod. Postalo je nebitno tko što svira i kako. Ljudi su se skupili i ako bi netko htio biti u bendu, u bend je i primljen. Doslovno su se izvlačile šibice tko će što svirati. Zasluga punka je bila da je sve to odjednom postalo vrlo, vrlo izvedivo.

Danas, nakon toliko godina i kad više niste klinci, ima li sviranje punka istu snagu kao i nekad?
P: Mislim da sam cijeli život ostao nekako na toj strani. Nitko od nas se više ne može pretvoriti u ne znam što drugo. U principu, jednom punker uvijek punker, tako je to. Mislim da se to vidi i kroz djelovanje Let3-a, jednu našu subverziju koju nosimo u sebi i koja se nadovezuje na cijelu tu riječku punkersku priču.
M: Većina tih pjesama je primjenjiva i danas, tematika im nije zastarjela.

Za kraj samo još kratka najava koncerta:
P: Interes je velik. Najavljuju dolazak ljudi i iz drugih država. Nastupaju Parafi, Termiti, Ogledala i Umjetnici ulice. U Zagrebu sigurno ima jako puno publike koja se sjeća Parafa, termita i Ogledala, a Umjetnici ulice će im biti interesantni. Očekujemo dolazak kako starih punkera, tako i onih mlađih koji tek otkrivaju i preslušavaju te stvari. Odličan prostor u Tvornici i mislim da je sve skupa garancija jednog dobrog provoda.

Foto: Jadranka Lacković

Muziku podržava