Nema dvojbe oko toga da je AC/DC jedan od najvećih i najvažnijih rock bendova uopće. Hard rock, blues rock ili, kako su oni sami najradije opisivali vlastitu glazbu, čisti rock and roll – njihov je zvuk bio jedan od utjecajnijih elemenata u hard rock glazbi sedamdesetih, a udarili su i temelje onoga što su metal i rock danas.

Njihov je pristup od samog početka zapravo minimalistički, a razlog za to je, barem djelomično, bila i želja da se suprotstave pompoznom art-rocku i tutnjajućem arena-rocku s početka sedamdesetih, ma koliko njihovi riffovi bili ogromni i bez obzira na njihovu oštrinu, uvijek se u međuigri dvije gitare mogao osjetiti prostor pa čak i svojevrsna suzdržanost.

Jedan od glavnih kreatora tog i takvog zvuka bio je nedavno preminuli Malcolm Young, suosnivač benda koji će s vremenom postati nezaustavljiva rock mašina. Njegov mlađi brat Angus bio je prepoznatljivo, javno lice benda. Skakutao je pozornicom u prepoznatljivoj školskoj uniformi, njegova uloga vodeće gitare privlačila je svjetla reflektora, ali pravi vođa i glavni autor ipak je bio Malcolm – on je napisao većinu pjesama zbog kojih je AC/DC ušao u legendu, njega je ostatak benda na pozornici pratio, on je tiho, skromno i nenametljivo vodio glavnu riječ.

Muziku podržava

Njihove melodije su uvijek bile jednostavne, tekstovi pjesama nepristojni i krcati klišejima (uglavnom o ženama i piću, kako to već ide), ali njihova predanost je bila očita, a riffovi su meli sve pred sobom i nisu uzimali taoce. Formula koju su si sami zadali možda nije bila nešto najkompliciranije na svijetu, ali provodili su je dosljedno i pošteno.

Uloga Malcolma Younga u glazbenoj arhitekturi benda nije samo važna, ona je ključna. Mnogi moćni riffovi koje poznajemo njegovo su djelo, a ma koliko povučeno djelovao na pozornici, njegova je ritam-gitara zapravo uvelike zaslužna za ono što danas prepoznajemo kao AC/DC zvuk.

Ovo je pet pjesama koje otkrivaju važnost njegove uloge u bendu.

Soul Stripper (1975.)

Pjesma koja je podcijenjena i koju čak ni fanovi često ne uvrste u svoj izbor najdražih. Snimljena je 1974. za njihov debitantski album koji će biti objavljen godinu dana kasnije. Pjesmu obilježava sjajno gitarsko nadmetanje braće Young koje traje pune dvije minute prije nego što se pojavi vokal, a u nastavku se samo zaoštrava i postaje sve opasnije. Lektira.

Let There Be Rock (1977.)

Zanimljivo je da pjesma koja govori o nastanku rock and rolla juri pogonjena punkerskom brzinom, a na kraju cijelu situaciju preuzima vodeća gitara Angusa Younga, no jednako je važno ono što ritam gitarom čiti stariji brat. Njegovi akordi nisu samo ukras, oni ovdje zvuče kao iskrice koje će potpaliti vatru i dovesti do toga da se obje gitare sjedine u veličanstvenom požaru.

Back in Black (1980.)

Prepoznatljivi riff koji krene pa stane djelo je Malcolma Younga. Ovu su pjesmu semplirali mnogi, a sve njezine obrade je gotovo nemoguće nabrojiti. Pomalo je bizaran podatak da ju je obradila čak i – Shakira. Inače, to je prva pjesma na B strani istoimene ploče, ploče koju su počeli snimati s legendarnim Bonom Scottom, pjevačem koji u bendu naslijedio Davea Evansa. Kada je Scott iznenada preminuo, morali su pronaći novog pjevača i našli su ga u Brianu Johnsonu koji je i napisao tekst za ovu pjesmu. To je bila posveta preminulom članu benda, ali i pokazatelj da AC/DC ide dalje unatoč svemu.

Who Made Who (1986.)

Mnogi ovu pjesmu pamte po ležernom i samozadovoljnom gitarskom solu Angusa Younga, ali vrijedi poslušati što sve ritam-gitarom čini Malcolm da bi to tog sola uopće moglo doći. Naizgled slučajno rasuti akordi koje skupi u moćan refren i praktički rasprostre crveni tepih kako bi brat mogao pokazati svoju vještinu. Maestralno.

Thunderstruck (1990.)

Veličanstveni riff kojim Angus Young otvara ovu pjesmu jedan je od najpoznatijih uvoda u rock glazbi uopće i čini se da se tome ništa ne može dodati, ali vrijedi obratiti pozornost i na ono što čini Malcolm negdje blizu prve minute. On tada ulijeće sa sinkopiranom kombinacijom akorda i fingerpickinga koja ovu pjesmu čini još luđom, žešćom i nabrijanijom, koja nervozu prije eksplozije dovodi do vrhunca.

Brian Johnson je jednom izjavio – ‘Malcolm je osnovao bend. On je ono što AC/DC ustvari jest, on je naš duh i naša pokretačka snaga’. Te se riječi mogu doimati kao klišej ili jeftina patetika, ali poslušate li malo bolje ove (i ostale!) pjesme jednog od najvećih rock and roll bendova svih vremena, one će vam se pokazati kao itekako istinite.

Istinski je tužno što se Malcolm Young na kraju karijere uopće nije sjećao vlastitih pjesama, patio je od demencije zbog koje se i odlučio umiroviti. Njegov odlazak je sigurno pogodio sve ljubitelje glasnog i žestokog rocka, ali njegovo nasljeđe ostaje živjeti. Pjesme u kojima se davao bez ostatka i dalje sjaje jednakim sjajem.

Muziku podržava