Protekla godina u Hrvatskoj je bila najjača godina što se tiče mladih bendova i njihovih albuma. I ova godina je nastavila u gotovo jednakom stilu, a makarski bend Rezerve su s albumom “Ravno u zamku” napravili jedan od najvećih iskoraka.
Kroz njihovu glazbu rock je ponovno postao zabavan, imaju potreban vic u glazbi i posebno stihovima, pa ne čudi da je njihova karijera u uzletu. Nekad punkeri, danas su malo omekšali, ali ne gube taj punk naboj, pa je bilo krajnje vrijeme da malo popričamo s njima. Ulovili smo ih pred njihov nastup na Hoomstocku, a evo što su nam simpatični Dalmatinci rekli…
Kako teče ‘put do zvijezda’?
Šime: Zadovoljni smo, sve ide nekim svojim tempom za sada. Mislim da smo napravili sve što jedan bend mora napraviti u ovih četiri-pet godina koliko postojimo. Snimili smo dva albuma, imali pregršt dobrih nastupa… Sam ovaj izraz ‘put do zvijezda’ jest neka naša interna zafrkancija s proba, ali za sad smo zadovoljni.
Za mene ste napravili album godine. Postoji li za vas koji bolji do sad ili toliko i vi vjerujete u svoj album?
Šime: Inače, jako mnogo slušamo domaću glazbu i naše kolege, ali kako smo dosta bili zauzeti oko samog snimanja i promocije albuma, tako se zalomilo da smo ove godine jako malo toga čuli. Mislim da imamo jako dobar album i svakako stojimo iza njega.
Đavoli, Psihomodo pop, Ramonesi, Kaiser Chiefsi… Nastavi niz…
Šime: A ne znam… Volio bih Idoli.
Leon: Dino Dvornik!
Šime: Mnogo toga je bilo nabrojano u raznim recenzijama i to nas je lagano počelo smetati. Istina jest da svega toga ima po malo u našem zvuku, ali mi se još tražimo i želimo napraviti svoj zvuk.
A kako je došla promjena s punka na današnji zvuk?
Šime: Zato jer nam je to dopizdilo. Nismo mi neki tvrdi punkeri, iako smo ušli u glazbu s tom nekom punk idejom. Želja nam je dalje se razvijati, možda jednog dana počnemo svirati i funk ili disco, ali oduvijek će taj punk pristup biti nekako u nama, biti nam baza.
Sad kreće vrijeme kada to treba promovirati… Kakvi su planovi?
Šime: Sad je turistička sezona završila i dečki koji su morali raditi, lagano završavaju s tim. Okružili smo se s novim ljudima i sad bi trebalo krenuti žešće s koncertima. Već imamo dosta tog u planu, bit će Zagreb, Crna Gora, Rijeka, Dalmacija… Sad krećemo ozbiljnije svirati.
‘Ooo, ooo, ja sam dečko, a ti djevojka mlada’… Nekako se čini idealno za sljedeći singl… (op.a. “Oduzimaš mi dah”)
Šime: Mi smo već u drugim stvarima, lagano smo završili priču s ovim albumom. Imali smo neke planove, ali radije se bacamo na nove pjesme, pa ćemo vidjeti kojim će putem to krenuti.
Spotovi? Zašto toliko vremena, love i truda investirate u njih?
Šime: Sve je to neki vid promocije i zato su nam bitni. Ostatak albuma, preostalih deset pjesama, vjerojatno nitko neće doživjeti, pa zato je dobro da ove spotove koje radimo da napravimo kako treba. Takva su vremena jednostavno.
Jeste li razmišljali promijeniti ime? Čak su vas i tu stavili na rezervni (drugi) stage?
Šime: Samo ime Rezerve je nastalo još iz ovog punk vremena kad nam se činilo super. Sad je generalno prekasno i besmisleno je da ga mijenjamo.
Tko je zadužen za dimljenje stagea? Jeste do sad dobili kakvu zabranu? Budući da uvijek pretjerate s tim… U Klub.u je dim izlazio i van kluba…
Šime: Hehe, bilo je još i gorih situacija… Ali nismo nikad imali nekih problema, vjerojatno smo simpatični, pa uvijek sve dobro prođe.
Svaki spot drugi basist? Što radite basistima?
Šime: Ovaj će ostati.
Sigurno ili do sljedećeg spota?
Šime: Hehe… Sada jako dobro funkcioniramo s njime, pa se nadamo da smo konačno našli trajno rješenje.
Tomo, sviraš s Lakom. Je li ti lakše svirat gitaru s Lakom ili bubnjati Rezervama?
Tomo: Naravno s Lakom, hehe! Mnogo lakše to doživljava. Zabavno mi je svirati s njim jer svira nešto drugačiju muziku. Mislim da na ovim prostorima nema izvođača koji bi svirao nešto poput onoga što on svira. Bilo kako bilo, ne mogu to stavljati u isti kontekst s Rezervama, ipak su Rezerve autorski bend i to je naš osobni proizvod. Svaki koncert Rezerva je posebna priča i drugačije ulazimo u tu priču. I s Lakom ulazimo kao bend, jer smo već dugo zajedno, pet godina, i jako smo dobri prijatelji, ali autorski bend je autorski bend.
Što je najgore što ste pročitali o sebi ili o svojem nastupu?
Rezerve (svi u jedan glas): Usporedba s Lollobrigidom!
Leon: Nije toliko loše koliko nam je ta usporedba stvarno nejasna.
Tomo: Isto tako je u jednoj recenziji napisano da je “Helena” trebala biti snimljena bendovski, a ne ovako akustično i srcedrapajuće. Po meni je upravo to prijelomni moment albuma.
Kako ste inače zadovoljni s reakcijom publike i kritike?
Šime: Odlično je, stvarno je super. Ljudi nas dobro prihvaćaju, kritika također. Ne možemo se požaliti na taj dio.
Je li na binu do sad doletio kakav zanimljiv predmet? Koji grudnjak, boca rakije…?
Šime: Nažalost, nije još ništa.
Makarska – prednost ili mana?
Šime: A ne znam. Mi ne znamo za drugačije, pa ne znam. Iako nije samo Makarska problem, već i razdvojenost. Ima nas u Zagrebu, Zadru i Makarskoj, pa nam je ponekad malo teško organizirati svirke i probe. U konačnici, dobra muzika je dobra muzika, bez obzira odakle dolazi.
Najgora svirka? Gdje i kad? Ili tek slijedi?
Leon: U Zadru kad nismo imali tonske…
Šime: Ne, nije to, nego znaš gdje? Kad smo svirali iza Psihomodo popa u 4 ujutro. Bila je neka glupa motorijada i Psihomodo pop je svirao do 1:30. Tko će čekati do 2:30 kad smo mi trebali nastupiti, pa smo se lagano ubili. Bilo je fora da je bila hrpa ljudi, a kako smo se mi popeli na stage, tako više nije bila ni jedna osoba.
Festivalska ili klupska svirka?
Šime: Nama su festivali potrebni da publika dođe do nas, ali definitivno su klupske svirke ono pravo jer tada te dolazi slušati tvoja publika.
Koga se danas radujete gledati (ako ikoga)…
Šime: Nismo Rundeka gledali još u ovom izdanju, pa se baš radujem što ćemo ga imati prilike čuti.
Poruka za kraj? Jeste li upali ‘ravno u zamku’ ili to još nije to?
Šime: Nismo još, hehe, ali idemo ravno prema tome.
