Remi i Shot (Elemental): “Nismo ljudi koji lako odustaju”

5189

Elemental, koji je u petnaest godina postojanja napravio niz odličnih albuma uz pokoju promjenu članova unutar sastava, donosi nam novi album pod nazivom “U redu je”.

Nakon puštanja singla “Neustrašivi” jasno se moglo čuti u kojem smjeru bend ide, a pjesmom “Po mojoj mjeri” još su više zagolicali maštu fanova oko koncepcije novoga albuma i zvuka koji se na njemu nalazi.

Od “Vertiga” pa do novog albuma “U redu je” prošle su tri godine, a u tom periodu događalo se svašta, od izlaska singlova koji nisu završili na albumu, do ‘estradnog’ incidenta na relaciji Remi-Huljić koji je zbog novinarskog napuhavanja dugo bio pod povećalom javnosti.

No ipak, kako bismo sam intervju obavili na pravom mjestu, ispred doma kvalitetne glazbe, Lisinskog, uz kavu sam popričao o novom albumu s Remi i Shotom koji su mi otkrili što je to u redu kod Elementala.to se sve događalo u posljednje tri godine nakon “Vertiga“?
Remi: Bilo je perioda kad smo radili kampanjski, pogotovo u periodu nakon izlaska “Vertiga”. Pola godine smo đabalebarili i živjeli sa spoznajom da je novi album vani. Nismo imali probe i onda smo zadnjih godinu i pol stisli. Prirodno smo osjetili da je vrijeme za novi album. Nama je najnormalnije vrijeme između dva albuma dvije godine. Kad vidimo da se približavamo našoj psihološkoj granici počnemo jedni druge stiskati i poticati da imamo probu dva puta tjedno (smijeh). Zadnjih godinu i pol intenzivno smo radili i tijekom te tri godine koliko je bilo prošlo od zadnjeg albuma napravili smo jako puno pjesma, njih tridesetak. Govorim o skicama, infoima i tekstovima, riffovima koji su prošli i koji nisu prošli. Otpalo je sve sa čime nismo bili zadovoljni. Ovih dvanaest pjesama koje su na albumu, to je nešto s čime smo svi zadovoljni i mislimo da je to najbolje što smo napravili u zadnje tri godine.Da biste napravili neku pjesmu većinom jammate. Koliko vam dugo traje jam i koliko uspijete izvući materijala za novu pjesmu iz njega?
Shot: Ovisi. Postoje neki fragmenti koji se dogode ako gledaš vremenski. Nešto se dogodi na nekoj tonskoj probi negdje i to se zabilježi na mobitelu pa se pola godine kasnije izvuče van, pa se to skine sa snimke na kojoj sve krči i ništa se ne čuje. Nema šprance jer ima situacija kad bilo tko od njih dođe s riffom pa ideš od tog riffa, to je startna točka, i ako nas riff profura stumbamo cijelu stvar u jednoj probi. Imaš scenarija kad ideš od teksta pa probaš objasniti kako to treba ići, da nešto bude nabrijano recimo, a ne lagano, da to sve ima neku boju da prati tekst, i to je drugi koncept. Kako nam dođe tako radimo, stalno se događaju i ideje i one otpadaju. Ima jako puno leftovera.
Remi: Najdraži mi je moment kada na lageru imam deset-petnaest pjesama, fragmenata, djelića refrena, tekstova, i onda kad se na probi dogodi da oni sviraju, skužim neki dio refrena koji bi super pao, isprobaš ga i dogodi se moment koji je neopisiv riječima. Dogodi se neka čarolija kad se spoji tekst i glazba, jer imaš tekst koji nađe svoju adresu, a to mi je najdraže. Bilo je pjesama u ove tri godine na kojima smo mjesecima radili i probali smo sve, od refrena do aranžmana, pa tekst, pa klavijatura da preuzme glavnu dionicu umjesto gitare. Nakon dva mjeseca sviranja jedne te iste pjesme skužiš da to nije to. Kod nas je dobra stvar u bendu što nismo ljudi koji lako odustaju. U stanju smo se dugo boriti za pjesmu i riff za koji smatramo da je kvalitetan. Samo je stvar koliko će se drugi poklopiti s tobom u toj viziji. Neki put se znalo događati po meni da sam imala super tekst, ali nije kliknulo. To je moment kada moraš bacit tekst koji je super. To su usponi i padovi, sukobi, slavlja, sve što bend prolazi dok stvara album. To nije proces koji je miran. To je kaos s gomilom ideja od kojih neke potonu, a neke se spase na raftu koji zovemo CD (smijeh).Ima li razlike u produkciji na ovom albumu?
Shot: Ogromna je razlika. Na “Vertigu” smo prvi put krenuli dizajnirati sound. To je bilo zapravo jako puno studijskog izmišljanja, a na ovom albumu prvenstveno se uhvatio najsound njihovih pojačala i drumova, puno više instrumenata je bilo, više aparature i to se lovilo kakvo je. Ne pokušavaš redizajnirati sound gitare, nego promijeniš gitaru, pojačalo, sedamnaest pedala dok to nije to. I onda kažeš fala i doviđenja i tako ide. Išlo je više na retro đir produkcije, kako se to prije radilo. Dođeš, imaš sound koji imaš, složiš ga najbolje što možeš, snimiš ga i nema muljanja s kompjuterom i plug-inovima, tu ih ni nema na albumu.

Kada se posluša ovaj album dobije se dojam da zvuči kao puno zreliji “Male stvari“. Ima pjesama koje i odskaču na ovom albumu, poput “Materijalista” na “Malim stvarima“, ali zvuk albuma “U redu je” nekako je najbliži “Malim stvarima“. Mislite li da to je tako?
Remi: Mogu reći da sam psihološki imala isti moment. Kad smo radili “Male stvari” imala samo onaj psihološki moment, ajmo to napraviti, dat ću 110 posto i idemo to napraviti. Ako to upali super, ako ne idemo tražiti inspiraciju i neki drugi pravac. Taj moment mi se dogodio na ovom albumu i to u zadnjem dijelu, negdje pet metara pred ciljem. Teško je živjeti od muzike u Hrvatskoj i neke stvari moraš zaboraviti. Ne živimo luksuznim načinom života, u ovom poslu nema nimalo glamura, to je težak posao u kojem u većini situacija nemaš privatni život. Vikend su ti rezervirani za svirke i ne izlaziš van sa svojim frendovima. To je jedan stoički i spartanski način života, barem u ovome čime se mi bavimo. Ne govorim da drugi izvođači nemaju neke stvari u kojima mi odustajemo. Odustajemo u životu od nekih luksuza kako ne bismo radili ustupke u svojoj muzici, i kako bi ona ostala ono što treba biti. Ne podilazimo top ljestvicama, ali to znači da ćeš morati odustati od bazena i trokatnice.

Koliko konkretno uspijete zaraditi od muzike, možete li zaraditi jednu mjesečnu plaću?
Remi: Ovisi od mjeseca do mjeseca i do perioda.
Shot: Dođe period ako će ruknut puno svirki od kojih se može sastaviti jedna prosječna plaća. Zaradimo li mi toliko? Ne, jer pričamo o tome da je prosječna plaća bruto, a mi pričamo o neto cifri. Postoji još druga strana koju bi država trebala uzeti, koju ne zaradimo. Imaš mjesece kad krene žabokrečina početkom godine, prođe božićno ludilo i prvi-drugi mjesec ne uspiješ i zbog toga svi imam druge ‘jobove’ sa strane koji su pasivni, da ne zahtjeva od nas da imamo…
Remi: Sunce u očima! (smijeh)
Shot: (smijeh) Imaš takav ‘job’ koji ti omogućava da možeš u petak u dva popodne zapaliti na svirku nekud.
Remi: To je tipična priča hrvatskog freelancera. Da smo freelance novinari, ili bilo što drugo freelance, zarađivali bismo onoliko koliko bismo radili. Ako ima posla i nabaviš si angažmane imaš posla, ako ćeš sjediti doma nećeš imati posla. To je pravilo freelancea, a i muzički posao je takav. Koliko si spreman raditi, koliko ćeš uložiti, toliko i dobiješ. Kod nas se mora pogoditi period jer se preko zime manje svira, nema festivala i svirki na otvorenom. Muzičari imaju svoj godišnji odmor u prvom mjesecu. Dok se svi kupaju šesti, sedmi, i osmi mjesec, mi radimo. Drugačije su sezone u ovom poslu. Možemo mi preživjeti. Pitanje je što je tebi dovoljno za život. Ako si sretan s biciklom i šalicom kave onda je to ono što ti je potrebno za život. Ako imam bicikl a želim BMW, neću biti sretna i neću imati dovoljno za život. To je jako osobna kategorija može li se preživjeti od toga. Ovisi koliko ti je dovoljno i što ti je bitno u životu, znaš. Čovjek koji je navikao na bazen i luksuz ne bi mogao preživjeti s mojim svirkama. Ja koja sam radničko dijete i koja sam naučena na takav režim, a i skromnije sam odgojena, meni je to ok. Ja mogu to i ne smatram to prevelikom žrtvom.

Prije novog albuma objavili ste “Ljeto”…
Shot: “Ljeto” je bila međustvar koju smo pustili.
Remi: Nije ni ušla na album na kraju.

Album je najavio singl “Neustrašivi”, pa je onda izašao singl “Po mojoj mjeri”. Spot za pjesmu “Neustrašivi” nastao je u suradnji s vašim prijateljem, a u spotu glavnu ulogu ima mladi hrvatski glumac koji će glumiti u “Šegrtu Hlapiću”…
Remi: Odgovoran je Goran Bogdan, spot “Neustrašivi” bila je njegova ideja. On se prihvatio produkcije i to je bila zajebancija. Snimanje u kafiću gdje ja glumim konobaricu Micu s masnom krpom na ramenu (smijeh).
Shot: Ja sam obukao tajice koje sam podrapao na guzici (smijeh).
Remi: Proprdio je tajice (smijeh). To je bila zajebancija i nije bio imperativ da spot bude high gloss, nego smo uhvatili dobru zajebanciju s frendom koji je entuzijazam prenio na nas. Uspjeli smo napraviti spot za najlow budžet koji nam je good, spot koji gledamo i cerekamo se (smijeh).

Jesu li ti junaci rađeni po uzoru na nekakve poznate strip junake?
Shot: Ma kakvi. Bila je to kombinacija svega i svačega, zapravo smo radili prototipe junaka. To je stvarno bila zajebancija, i u biti kod samog snimanja više smo se valjali od smijeha i kršili sve skupa što izvodimo nego što smo obraćali pažnju na to da snimamo. Jadran, koji je bio redatelj, derao se da se koncentriramo, da je pola dva ujutro i da to završimo. A snimaš spot u birtiji, mislim. Užas. Neke fotke su završile na Faceu, a one koje nisu to trebaš vidjeti, a i bolje da te fotke nisu na netu (smijeh).

Kada se posluša singl “Po mojoj mjeri” teško se oteti dojmu koliko taj zvuk zapravo vuče na Rage Against The Machine. Remi, još davno si na jednom portalu izjavila da ti je omiljeni reper Zack De La Rocha…
Remi: Ne možeš pobjeći od toga. Sve što slušaš te izgradi i to nije bila preslika, ali čim imaš agresivniji rap, možda da je Bahattee ostao raditi muziku to bi nekog podsjetilo na njega u najboljim njegovim momentima. Muzika kojom se hranimo u nama ostavlja neki trag. Posao muzičara nije da muziku stvara, nego i da ju sluša, da otvara sebi nove ideje. Mogu biti počašćena jer je Zack faca. Kad bismo tako išli secirati, u svakoj mojoj pjesmi bi netko mogao reći da zvučim kao Lauryn Hill, ili da Elemental zvuči kao Guru i Black Star.

Muziku podržava

Što vam se vrti u playeru i koliko ta glazba utječe na ono što radite?
Remi: Novi James Blake i njegov album “Overgrown“, i što sam još novo slušala, a da je staro? Haustore! To me fascinira nekoliko mjeseci već.

Slušate jako malo hip-hopa.
Remi: Da, iako volim novovalne repere.
Shot: Ja ih ne mogu podnijeti, taj novokomponovani rap (smijeh).
Remi: Drake je recimo dobar.
Shot: Njoj se sviđa novi No Doubt, o čemu pričamo onda!? (smijeh) U jednom momentu sam shvatio da sam propustio Seed. Tek sam ga sad izžvakao.
Remi: The Black Keyse smo slušali, i to cijeli bend kolektivno na repeat i to je bilo užasno (smijeh).
Shot: U jednom šusu sam preslušao cijeli opus Norah Jones, od demo snimki pa do albuma. Užasno šaram.
Remi: Leb i sol!

Remi, imala si jedan estradni incident, ako ga tako možemo nazvati, s Tončijem Huljićem. Taman je nakon toga izašao singl “Po mojoj mjeri”. Može li se ta pjesma shvatiti kao odgovor na njegovu izjavu, glazbu, i na pjesmu “Nirvana” Jelene Rozge?
Ne, jer je nastala puno prije svega ovoga i puno prije nego smo znali da će ići kao singl. To je bizarno da se poklopilo, i razmišljala sam o tome da bi mnogi ljudi to mogli tako protumačiti. To nije imalo veze s mozgom. Tajming je bio takav da je izašao taj moj Facebook status oko kojeg neću ništa reći i komentirati jer sam rekla sve što sam imala za reći. Dva tjedna kasnije nakon toga preslušavamo s ekipom potencijalne singlove i svi odabiru tu pjesmu. Mi kao bend odabiremo tu pjesmu i kažemo ok, i ta pjesma ide van. Svejedno je koja pjesma ide kao singl, imali smo neke svoje favorite i ekipa naših kužera to je odabrala za prvi singl. Ta stvar je nastala brat bratu prije godinu i pol.

Na albumu se može osjetiti i dašak starog zvuka, glazba na nekim pjesmama osobno mi zvuči kao spoj Indeksa i albuma “Dnevnik o jednoj ljubavi” Josipe Lisac, recimo pjesme “Prašina” i “Jel’ ovo kraj”. Kako to da ste uklopili takav zvuk na album?
Shot: Svi kažu “Je li“, a kaže se “Jel”‘! (smijeh). Te reference koje si ti naveo moćne su, stare stvari koje su do dana današnjeg preživjele, pa vjerojatno zato što su jako dobre. Ajmo izaći iz okvira o kojem se izvođaču i stilu radi, dobra muzika uvijek ima u sebi nešto upleteno u to sve skupa. Bili smo pod tim nekim utjecajem, ne da smo direktno slušali to, nego pokušavaš izvući iz sebe nešto i napisati takvu pjesmu koja će u tebi pomaknuti granicu. Kad smo počeli to je išlo po principu da sklepaš pjesmu, sve je kockasto pa se učiš, i u tom procesu učenja slušanje muzike je bitno. Jesmo li mi uspjeli napraviti nešto što će biti na tragu, mislim super ako to misliš, bravo, ali…

Remi: Mi smo dijelom tog glazbenog podneblja. Mi smo to čuli, ali nismo bili svjesni toga, i onda ti je to tu podsvjesno. Kad stvaraš tekst i muziku ulaziš u dijelove sebe za koje ne znaš da ih imaš. Izlaze neke stvari koje kasnije pročitaš i pitaš se “Jebote otkud mi ovo!?” To je kreativni proces u kojem ulaziš u dublji dio sebe i izvlačiš iz toga nešto van. Mi smo u tom glazbenom krugu i to je normalnija usporedba nego da netko to uspoređuje s Rage Against The Machine jer smo mi na tome stasali. Ovo su ozbiljne usporedbe i to nije zajebancija. To su tekstopisci koje su face. Ako smo nakon petnaest godina stvaranja bez priručnika “How to run a band”…
Shot: “Band for dummies”! (smijeh)
Remi: Ako smo došli na tu razinu znači da smo zreli kao tekstopisci. Nakon dječjih bolesti u koje se svaki reper uhvati, i borbe s pjesmama o nama, da su svi u kurcu a mi smo drugačiji, borba s tim nekim oni, a ne znaš tko su oni… Ako smo se uspjeli iskobeljati iz te ljuske i izrasti u ptiče s paperjem onda je to dobro.

Ima tu i nekih drugih stvari, recimo “Prokleta ljubav” opet donosi jedan reggae moment, pa “Hejteri” ako se ne varam imaju dubstep moment…

Shot: Da, “Hejteri”. Mogu ti reći konkretno za te dvije pjesme. “Prokleta ljubav” i reggae moment nastali su kada smo radili tonsku u Purgeraju i to se tad zavrtjelo. Kao dobro je to, i snimimo to na mobitel i sastavilo se da na svakom albumu imamo po jednu reggae stvar. To nije ciljano, to nekako ispljuneš. Ti kad uzmeš pjesmu i kad je ideš pojednostaviti, maksimum je da se dionice izgube i da ostane ta kontra na bubnju. Kad ostane ta kontra logično je da se bubanj okrene i da ostane ta reggae stvar. Jamma se i sve se spusti i skulira, pa na kraju ispadne reggae .
Remi: Ne bježimo iz toga što izlazi iz nas. Bend smo koji je žanrovski tako orijentiran da sve što je drugačije od onoga što su ljudi navikli od nas čuti odmah bacamo sa strane. Jedini parametar kojim se vodimo dok stvaramo albume jest je li to nama dobro. Ako je nama to dobro ostavimo to, bez obzira bio to reggae, hardcore ili rock.
Shot: Da zabrijemo na dvadeset i tri violine i da to možda ispadne dobro, to bi ostalo na albumu.
Remi: Dokle god je veselje u tome što radimo i dok mi nalazimo radost u tome, to je to.
Shot: To je i s “Hejterima” bila spika, osjetili smo da je dobra stvar. Sjednemo i snimili smo nešto na pola, i kao ajmo to sasrat sa synthevima i saseremo sa synthevima. Nema tu sad priče o tome ajmo napraviti da ovo bude malo više dubstep ili tech house, samo radimo.
Remi: Ako je dobro dobro je, ako nije bacit ćemo.

Ajde da malo opet povučem paralelu. Pjesma “Sto i jedan razlog” ima sličnu tematiku kao i vaša stara pjesma “Daleko”. Spominje se želja za odlaskom u neko bolje mjesto. Odakle želja za tim odlascima?

Shot: Je li to želja ili je to propitkivanje postoji li želja? (smijeh)
Remi: Deep shit (smijeh).
Shot: Zar to nije tema koja se cijelo vrijeme ovdje vrti? Znaš, sve te stvari i teme pjesama, čak i one koje se na prvu loptu čine da su previše metaforičke, zapravo kad ih ogoliš to su sve teme razgovora u današnjem društvu. Teme koje ćeš sresti ovako na kavi. I da, to se proplete, taj odlazak kao nekakva tema, i ne mora to nužno biti hoću li ja otići ili neću otići. Povede se priča, kao znaš da je taj i taj otišao u Nizozemsku i kako je to dobro, kao ajmo otići do njega. Sto takvih stvari se prepriča i to je nažalost tako, a nama je to jedna tema kojoj dajemo toliko veliku važnost. Kad pogledaš vani, ljudi na zapadu ne gledaju kao na to da odu ili ostanu, sad su u Berlinu, sad su Parizu. To je igra, danas je odlazak, kao ideš po biometrijski pasoš i gotovo je (smijeh).
Remi: Na području Balkana eskapizam je uvijek bio prisutan. Govorimo o otočanima koji su 1870. i neke išli u Ameriku za boljim životom, ili o ljudima koji su otišli šljakat trbuhom za kruhom. U tom balkanskom mentalitetu taj moment odlaska je sveprisutan. Zato je toliko prisutan kod nas na albumima. Mi smo žrtve zemljopisa (smijeh).
Shot: Žrtve lošeg zemljopisa (smijeh).

Jedan vaš odlazak van je bio i projekt Diversidad.
Remi: Otišli smo malo van i vidjeli kako se vani radi. Imali smo jedan moment kada je Frenkie imao koncert u Purgeraju i došla sam u backstage pitati ga kako je jer ja nisam bila dobro, i on je meni rekao da je bolje da nismo nikad išli nigdje, i vidjeli kako stvari vani izgledaju. Kad se vratiš u Hrvatsku, ili on u Bosnu, i kad dođeš na koncert u klub gdje nema razglasa pitaš se zašto. Imamo sposobne ljude, imamo tehniku, u 21. stoljeću smo, u istom smo vremenskom procijepu kao ljudi u Berlinu i Parizu, ali nešto je tu drugačije. Je li to rat koji nas je osakatio , je li to naš mentalitet koji nas sakati svakodnevno, zašto ne možemo biti netko drugi? Opet tu se postavlja pitanje zašto mi želimo biti netko drugi. Tu imaš krizu identiteta u jednome, i tu želju za odlaskom. To su složena ljudska pitanja i to me pali kao tekstopisca, trudim se ne pisati o banalnim temama, pišem i o njima nemojte me krivo shvatiti, pišem o barenju u klubu! (smijeh)
Shot: Ali i to je digla na visoku filozofsku razinu.
Remi: To je pitanje seksualnosti.
Shot: Tako je, propitkivanje vlastite seksualnosti (smijeh).

Hoće li se opet ponoviti nešto poput Diversidada?
Shot: Teško. To je Europska komisija platila. To je organizirala ekipa iz Francuske koja se polomila da napiše dobar projekt i izvukli su pare iz fondova za kulturu.
Remi: Evo Hrvata, odmah je izvlačenje para spomenuo! (smijeh)
Shot: Francuzi su izvukli pare. U razmjerima Europe skup je to bio projekt. Nas je bilo preko dvadeset. To samo skupi hordu na jednom mjestu i to košta užasno puno. Mi smo bili u Bruxellesu snimali album, odlazili u Pariz na probe, radilo se ful ozbiljno na onaj način kako se to zapravo radi. Probe na stageu, pa s lightom, pa tonske, i još putuješ odraditi to kao nastup koji u konačnici ne može biti nešto veliko i grandiozno jer se radi o jednom albumu. Cijela ekipa dizajnirala je nastup i dvadeset ljudi je koordinirano, i to je trajalo pedeset i pet minuta. Za pedeset i pet minuta nastupa dovući ljude iz svih dijelova Europe, e to je bilo skupo, i nije bilo komercijalne isplativosti da nas vuku, kao sredili smo gig i izvukli od organizatora pare jer su to takve pare koje ni u Europi ne mogu više izvući.
Remi: Recesija kad je zavladala kresala se kultura svugdje. Kako u Hrvatskoj, tako i u Europi.
Shot: Poanta na kraju s Diversidadom je da smo se povezali kao ekipa i događaju se međusobna gostovanja. Postoji dobri duh Matthew koji se, iako je projekt završio, dan-danas javi svima, ono u Parizu imaju gig Mariama i Nach, pa je sad Carlos napravio beat za Melodee. To je nešto što je ostalo i možda se jednom na neku našu inicijativu dogodi da srokamo nešto novo što neće biti pod patronatom nečega, već jednostavno zajebancije radi. Tko zna, prvenstveno je važno da su se ekipe povezale.
Remi: To je bila osnovna namjena projekta, napraviti album, ali povezati ekipu i kreativnu energiju na paneuropskoj razini
Shot: I da Španjolac zbari Nizozemku (smijeh).

Ajmo opet na novi album… osjeti se odmak od socijalne kritike, osim ako se pogleda pjesma “Balkana”, i nekako se opet vraćate na temu odnosa među ljudima.
Shot: To je nesvjesno. Osjetiš li koji puta da ti se jednostavno ne da pričati o nečemu? To se i nama dogodi. Ako ti se dogodi da ti se ne da pričati o politici i nogometu, ne da ti se pričati o televiziji, bilo čemu, ta tema ode u fade out. Nama se to odrazilo na pjesmama. Neke su teme otišle u fade out. To ne znači da nemamo interesa za to. Dogodilo se da su nam prije dosta godina zalijepili da smo socijalni, osviješteni, moderni, buntovni…
Remi: Nitko nam nije zalijepio da smo emo. Ima emotivnih pjesama, i pričali smo o žensko-muškim odnosima, ljubavi, seksu…
Shot: Niti smo mi bili ikada toliko puno okrenuti prema tome. Ima i ovdje toga.
Remi: Ima i malo su bolje zapakirane. Nisu prvoloptaške. Na “Prašini” smo se poigravali metaforikom veze između dvoje ljudi i veze između čovjeka i države. Probaj tu pjesmu slušati kao pjesmu o ljubavi.
Shot: Ili kao političku.
Remi: I tek skužiš na drugoj strofi “vjerovali vođama slijepim riječima“, iako to može biti i za vezu. Pričamo i dalje o političkoj situaciji, ali u većoj metaforici.

Kada pogledate i odvažete nekako sve što radite, i kada biste se morali postaviti na jednu glazbenu granicu, što bi vam bilo važnije, socijalna kritika ili umjetnička vrijednost?
Shot: Umjetnička, uvijek umjetnička. Ako ti je socijalna komponentna bitna onda ti je to čisti l’art pour l’art, namjenska proizvodnja muzike, pjesama. Imaš potrebu neku svoju frustru istresti i vjeruješ da ćeš promijeniti cijeli svijet ako jebeš majku državi. Umjetnička strana nije nešto što je u nebesima, cvjetićima ili fiju od mozga. Umjetnost može biti protkana s ovom kavom, ili cijenom parkiranja u gradu Zagrebu.
Remi: Znaš koji je muzički period u kojem se to proželo po meni?
Shot: Sad će reći novi val. Znao sam. Isuse Kriste.
Remi: Novi val (smijeh).
Shot: Odradila je svoju punk fazu, sad je u fazi novog vala.

Remi: To je prekrasno. Postoji sustav koji je imao svog cenzora, svoju komisiju za šutnju, sustav u kojem si, ako si nešto krivo rekao, mogao završiti na Golom otoku. Unutar svih tih konstrikcija koje imaš kao umjetnik želiš reagirati na ono što se događa oko tebe. Događa se taj sustav, jednoumlje, bezumlje, komunizam nije bio slobodno društvo gdje si mogao reći što želiš. Unutar tog sustava svejedno imaš bendove koji progovaraju o tim tematikama koje su jebeno duboke i u sebi sadržavaju i bunt i borbu protiv sustava. To je moment kada se prožela umjetnička vrijednost i politički aktivizam. Shot mrzi što volim novi val.
Shot: Novi val je fora, nastalo je super muzike, ali ga ne volim uzdizati. Uzdizanje novog vala je jedan impuls koji smo popljugali debelo. Ta generacija došla je u poziciju da piše anale svoje povijesti i oni će to isfurati nešto kao jako romantično i nešto kao ajme meni, i past ćemo na to. Činjenica je da postoji muzika iz tog perioda koja je aktualna, može se doživjeti ta muzika i to je snaga muzike, ali tako postoji i muzika iz perioda sedamdesetih na ovim prostorima koju možeš poslušati i doživjeti. Ja osobno ne padam na te fore što će ti nekakvi kenjci napisati knjige, doći u priliku da napišu knjigu i da to netko objavi. Koliko bi se dalo napisati knjiga o ovome što se sada događa, ali ne može se.
Remi: Tko ti brani?
Shot: Prije deset godina postojao je časopis Nomad koji je slavno propao zbog toga što je ispalo “Jebeš njih“. U tom istom periodu kada je izlazio Nomad, tamo je neke glazbene osvrte pisao Darko Hudelist za velike dnevne ili tjedne novine. On je imao tu priliku da to piše. Ja neću pasti pod to, nevezano uz Hudelista, nego općenito uz to, oni će nama sad prodavati mitove svoje mladosti. Ja ću prodavati klincima mitove mladosti kad budem imao šezdeset.
Remi: Al’ svi ćemo raditi to, i Kožul i Grgić će prodavati romantizam hip-hop scene. Za dvadeset godina će se izdavati knjige da je to bio divan period.
Shot: Zar nije prekrasno prozreti ove i servirat mladeži da od nas popuše to, nego mi od onih starijih?

Vi ćete biti onda urbani novi val (smijeh)...
Shot: Nama je izašao 2005. naslov u Globusu “Novi novi val”, fotkali su nas i pokušali su to etiketirati. Ono što će se dogoditi za dvadeset godina kad ćemo gledati na današnju muziku to neće biti jednostavno. Danas možeš uzeti to i reći da je to novi val, da traje od tada do tada, nabrojati značajna imena, pa da onda dolazi novi romantizam. To se u tim periodima moglo, a danas ne možeš. To je genijalno kod današnje muzike jer je danas sve crossover. Onaj tko pokušava staviti nešto u ladicu i etiketirati to kao glazbeni stil je outdated i u startu ne kuži to. Ja imam trideset i pet godina i sad osjećam da ne kužim brije ekipe na prvoj godini faksa. Ova današnja muzika se neće moći staviti tek tako u kapu pod ladicu, i kad će se za dvadeset godina pisati o tome bit će puno kompliciranije. Bit će manje u formi knjiga o novom valu ili kompilacija novog vala.

Vi ste ionako bend koji se ne da strpati u bilo kakve žanrovske ladice.
Remi: To je posao glazbenog kritičara, ne muzičara. Na muzičaru je da stvara, a na kritičaru da da tome neki nazivnik, razlomak (smijeh). Mi volimo biti riba koju je teško uloviti u ruku. Uvijek se izmigoljimo i odemo negdje drugdje. Danas nemaš benda poput Pankrta, di je takav bend??!
Shot: Nemaš jer su Pankrti bili Pankrti i trebali su ostati takvi.
Remi: Ali to je bio taj politički bunt, taj moment u sustavu koji ti je rezao glavu kad si srao.
Shot: Tako ćemo jednako za dvadeset gledati što je to iz današnje perspektive kad se El Bahattee pojavio s “Amenom”, to je taj jedan album koji je katastrofalno produciran, ali da ga jebeš to je baš to. Netko će za dvadeset godina reći nemaš ti tog El Bahatteeja. To je povijest.
Remi: Ja osjećam fascinaciju starijom hrvatskom muzikom jer je bilo jebenih bendova i žao mi je što se dogodio dance period koji je ubio jebenu scenu nakon rata…
Shot: Ma to se raspalo prije rata. To se dogodilo kada je Štulić prolupao. Što si imao nakon toga? Imao si hitove, zanimljive stvari i projekte, ali nije tu sad rat krivac. Rat je bio finalna prekretnica. Ako ćemo tako gledati, ruku na srce da nije bilo dancea hip-hop se nikada ne bi gurnuo u Hrvatskoj onako kako se grunuo. Nakon dancea događa se boom hip-hopa koji je bio direktno autentičan i jebe majku prethodnome. Kao što je hip-hop jebao majku disku, punk je jebao majku rocku jer je to trebalo promijeniti, tako je postojao kroz devedesete jeben pokret koji je uzletio i izgorio, i doviđenja. Ne možeš staviti da je to manje vrijedno nego ono što se dogodilo u osamdesetima i da je u osamdesetima nešto manje vrijedno nego što je bilo u sedamdesetima. Sve se to vrti. To je popljugana priča Igora Mirkovića i njegovog dokumentarca, i publicistike koja se počela objavljivati.
Remi: Nije istina! (smijeh) Ja sam dok su drugi slušali Azru slušala hip-hop. Dok su svi slušali hrvatsku muziku ja sam slušala nešto drugo. Taj dio mi je usfalio u nekom momentu, sad sam to otkrila i to mi je jebeno. Da smo ovaj intervju vodili prije godinu i pol možda bih imala drugu priču. Bog ti pomogao ako ovo pokušaš staviti u intervju! (smijeh)
Shot: Dodaj prekid! (smijeh)

Da se vratimo malo na Elemental. U kojim gradovima vam je dobro svirati… Rijeka vam je omiljena postaja? I u Srbiji imate jako dobru bazu fanova.
Shot: U Beogradu i u Sarajevu isto. To su ti gradovi koji imaju odgojenu scenu. Neću podcjenjivati niti jedan grad, ali ne možeš očekivati da publika bude luda u nekom gradu gdje nije bilo kluba i nisu se održavali koncerti godinama. S druge strane Rijeka, Zagreb, Beograd i Sarajevo, to su bili centri gdje se sviralo i gradovi koji su dali velike bendove za ovu regiju i osjeti se vibra kod publike. Nešto ima.
Remi: Kako smo odlijepili kad smo bili u Virovitici. Publika sve kuži, znaju kako se ponašati na koncertu. Netko nam je otkrio da se tamo održavaju koncerti srijedom, četvrtkom, petkom, subotom i nedjeljom. Ljudi su navikli da se stalno svira. Ne možeš u gradu u kojem imaš dva birca, u jednom su narodnjaci, a u drugom rock, očekivati da mogu reagirati kao drugi gradovi gdje se održavaju koncerti vikendom.

U bendu imate novu back vokalisticu, Vidu Manestar. Što je bilo s Natašom?
Shot: Naporno je kad putuješ jer si stalno na cesti. U dvadeset četiri sata pregaziš ogroman broj kilometara i teško je to.

Jeste li u kontaktu s nekim starim članovima Elementala, recimo konkretno s Inkom?
Shot: Ok smo si.
Remi: Nema loše vibre, sve je pet.

Pratite li što radi, njegovu glazbu možda?
Remi: Jesam prije, ali sad ne.
Shot: Znam da je radio nešto za Sinestet, to sam čuo, i ne znam što je bilo nakon toga. On se ukopao u underground. Ako hoćeš nešto od njega poslušati fakat moraš ići ciljano tražiti pjesmu, jer nekako prođe ispod radara. On je takav lik. Brije na taj underground, on je htio da to bude beskompromisno do kraja, to je uvijek radio i on je jeben realan. Tko će to primijetiti kad je to jedan marginalan stil.

Nastupili ste akustično u Rockmarku i rekli da je to vaš prvi i zadnji akustični koncert. Moram vas ispraviti jer je bilo još njih, kao recimo onaj na MTV Expressu...
Remi: Nije ni zadnji! (smijeh) Želimo napraviti akustično nešto, ali ne da mi uzmemo akustičnu gitaru i sviramo te iste pjesme samo s gitarom. Ako radimo akustični koncert i akustične nizove koncerata onda ćemo to napraviti pod svojim uvjetima. Uvjeti su da budu instrumenti na stageu koje mi želimo, da imamo uvjete koje mi želimo i da to bude jebeno. Imali smo akustični nastup na radiju Val 202 u Sloveniji gdje smo imali super tehničke uvjete i odabrali smo pjesme koje su pogodne za akustični nastup i bile su kontrolirane pod našim uvjetima. Ove neke druge varijante su ok, ali radije ne, radije da sjednemo kao bend i odlučimo popis pjesama, imamo nakon toga probe tri mjeseca samo akustično i napravimo onda neki akustični show.
Shot: Moraš uzeti u obzir da nam je Rockmark legao u trenutku kad je bilo najnapetije i najuzavrelije s novim albumom. Taman smo dobili sliku o stvarima i morali smo im odrezati noge’, i za to nam treba vremena. Te stvari moramo milijun puta presvirati. Nama naše stvari trebaju postati dosadne da nađemo nešto intrigantno u njima. To se dogodilo na “Izštekanima” u Sloveniji. Išli smo svirati one stvari koje smo davno prežvakali i svatko je imao svoju ideju kako to odfurati i to funkcionira. Kod nas se događa da te zovu za odsvirati akustičnu svirku, ne jer ćemo super zvučati u akustičnoj varijanti i jer nekoga zanima čuti nas u akustičnoj varijanti, nego zato što nemaju tehničke uvjete. To nećemo raditi. Pustit ćemo da pjesme u nama odstoje i grunut ćemo tako nešto.
Remi: Još uvijek nas veseli distorzija u “Neustrašivima”! (smijeh)

Po pitanju glazbe, članovi Elementala imaju svoje side projekte. Koliko vremena na kraju ostane za Elemental?
Shot: Najviše. To ti je ona baza. Tu si doma, a onda odeš van na kavu.
Remi: Jebeš ženu, al’ imaš i ljubavnicu! (smijeh) Opet se zaželiš žene i opet se vratiš njoj.
Shot: Nas je sedam i imamo svoje senzibilitete, kužimo se i ušli smo si pod kožu. Postoje neke ideje za koje znamo da ne možemo izrealizirati dok ne dobijemo svježu krv. Svi ti ABOP-i, Zykopopsi, što god, to ti je kad sebe hoćeš izvući iz svog okvira, a to je korisno jer dolaze nove ideje. Ne začahuriš se u jednom bendu, uvijek je Elemental kao da si doma, a tu možda daš najviše od sebe. Sigurno daš najviše od sebe jer tome daš vremena, energije.
Remi: To je Elemental, to je petnaest godina u našem krvožilnom sustavu (smijeh).
Shot: To ti je crossover. Danas će čak u nekom konvencionalnom bendu ljudi imati svoje side projekte koji će biti nešto drugo. Kao što muziku ne možeš okarakterizirati i staviti u neku ladicu, tako ni glazbenika ne možeš staviti u neku ladicu jer je sve crossover.

Petnaest godina postojanja benda, za deset godina postojanja napravili ste obljetnicu u Boogaloou. Imate li u planu što za dvadeset godina benda?
Remi: Moramo smisliti show za petnaest godina koji nam je ove godine pa ćemo razmišljati kaj ćemo za dvadeset. Super je ideja da pozovemo frendove s kojima smo radili tijekom godina. Shot i ja bismo htjeli da bude opet nešto tako (smijeh). Nismo još o tome pričali. To je rođendan benda, a kako ćeš ga proslaviti nego s ljudima koji su ti obilježili život u bendu na neki način. Tad smo pozvali stare svirače koji su bili s nama u prethodnim postavama. Zajebavali smo se da ćemo napraviti koncert sa svim back vokalisticama koje su bile u našem bendu.
Shot: K’o u kazalištu sastavimo drugu postavu. Imaš predstavu od šest do osam i od osam do deset. Glupo je što ako se sad idemo ponoviti s tom idejom ljudi će reći to smo vidjeli, a nama je to zajebancija i gušt. Mi smo imali foru da bismo uvijek napravili taj jedan koncert u Zagrebu, jer s obzirom da ga sami radimo samo u Zagrebu možemo cijelu logistiku odraditi na svojim leđima. Napravimo koncert po našem guštu, gdje mi častimo ekipu. Boogaloo, pa Aquarius dok je bio dobar koncertni prostor, mi smo diktirali koliko će biti cijena ulaznica da se ne bi dogodila ekskluziva neka.
Remi: Da se ne bi dogodio Sax! (smijeh).
Shot: Kužiš, da se zajebavamo i častimo ekipu. DJ će biti naš frend, light show će isto raditi naš frend. Tak će biti i ove godine.

Kakav je plan oko koncertne promocije albuma “U redu je”? Novi singl?
Shot: Mi smo svoju promociju jednim dijelom odradili (smijeh).
Remi: Bit će velika koncertna promocija u Zagrebu kad odsviramo ljeto.
Shot: Singl ne vjerujem da će biti skoro. Nismo bend koji će se natjecati za airplay. Radije ćemo pustiti svima nek’ se izđikaju po tom ljetu sa svojim singlovima, a mi ćemo svoj baciti na jesen pošteno. Vidjet ćemo što će biti.

0 Shares
Muziku podržava