Redakcijski odabir najbitnijih stvari iz 2014. godine

Stigli smo i do četvrtog dana izbora najboljih u protekloj godini kada ćemo se pozabaviti pojedinačnim autorskim izborom dijela redakcije portala Muzika.hr.

Prvoga dana izabrali smo najvažnije događaje i izvođače, drugoga dana otkrili smo koja su nam najbolja domaća/regionalna izdanja, a trećega dana najbolja strana izdanja. Dok smo u tim izborima nastupili kao cjelovita redakcija, pojedinačna redakcijska lista donosi autorski osobni osvrt na proteklu godinu: kome su koja izdanja bila najbolja i po čemu će tko pamtiti 2014. godinu pročitajte u nastavku.Maja Biloglav odabrala je ove albume:
1) alt-J – “This is All Yours”
2) Future Islands – “Singles“
3) St. Vincent – “St. Vincent” i poručila: “A iz ove godine još ću ponijeti, namjerno, sjećanje na još jedan dokaz kompleksnosti lika/djela Sufjana Stevensa koji nam je podastro svojim projektom Sisyphus i nenamjerno na prijateljstvo Miley Cyrus i The Flaming Lipsa. No, u muzici samo je nebo granica. Hvala!”“M.O.R.T. su obilježili hrvatsku 2014.i donijeli novi vjetar u hrvatski rock” mišljenja je Dino Brumec. Još je izdvojio U2 koji su se oglasili s “dugoočekivanim novim albumom, ono što se moglo i očekivati”, a Amira Medunjanin “jedna je od najljepših regionalnih glazbenih priča”.Lana Bunjevac najvažnijim događajem godine smatra to što su The Afghan Whigs objavili novi album nakon punih 16 godina: “I to kakav: iako zvuči nevjerojatno, Greg Dulli napravio je svoju najljepšu pjesmu tek u 2014., a to je, naravno, ‘Royal Cream’. Godinu ću pamtiti i po odličnom dokumentarcu “Pulp: A Film About Life, Death & Supermarkets”, kao i po tome što sam napokon uživo gledala Superchunk. Na domaćoj sceni apsolutno su rasturile Punčke, a još dugo će mi se po glavi motati i koncert Queens of the Stone Age na Velesajmu.” Izdvojila je i tri albuma:
1) The Afghan Whigs – “Do To The Beast”
2) Wye Oak – “Shriek”
3) The Vaselines – “V for Vaselines”

Ljudevit Cikač – Ciky svoje je izbor opisao kao ‘najbolji albumi godine – apsolutna kategorija’:
1) Vanden Plas – “Chronicles Of The Immortals – Netherworld [Path 1]“
2) Ancient Bards – “A New Dawn Ending“
3) Evergrey – “Hymns To The Broken“I Matej Devčić ima svoj izbor:
1) Eeva “Part of the Plan” – zasigurno veliko iznenađenje na regionalnoj sceni. Iva Pletikosić ima svjetsku kvalitetu od vokala do glazbe, a album “Part of the Plan” je veliko iznenađenje koje je mnogima promaklo. Topla preporuka za slušanje.
2) Marčelo “Napet šou” – jasno pokazuje kako bi hip-hop glazba trebala izgledati, i čemu bi hip-hop glazbenici trebali težiti. Odlična produkcija, žanrovski neopterećen i lirički izvrstan Marčelo je s okupljenom ekipom napravio možda najbolji album svoje karijere. Album koji će natjerati slušatelje na ponovno preslušavanje.
3) Triggerfinger “By Absence Of The Sun” – bend koji je postavio čvrste temelje modernog rocka i ukazao kako bi on trebao zvučati. Uz modernu produkciju i njegovanje poznatih rock i grunge manira u svirci, Triggefinger je iznjedrio album kakav veliki rock glazbenici u njihovoj branši neće moći još dugo napraviti. Obavezna rock lektira za sve buduće naraštaje.“Drago mi je da se domaća scena ove godine još više isprofilirala, osobito kad su u pitanju kantautorice, a ujedno je bilo i mnogo odličnih koncerata. 2014. ću također pamtiti po načinu objavljivanja albuma komercijalnih izvođača, ali i zanimljivim izdanjima glazbenih legendi” kaže Barbara Dolenc i predstavila tri najvažnija albuma:
1) Beck – “Morning Phase“
2) Irena Žilić – “Travelling“
3) Ti – “Vidimo se!“Godinu 2014. Tino Friščić će pamtiti “po nedostatku barem jednog velikog, bombastičnog albuma (prošle godine to je bio “Opposites” grupe Biffy Clyro), povratku Damiena Ricea i potvrdi da su Liarsi trenutno najpotentniji alternativni band na planeti.” Izabrao je i tri albuma:
1) Alcest – “Shelter”
2) Liars – “Mess”
3) Damien Rice – “My Favourite Faded Fantasy”Ivana Kapetanović ove je godine spojila posao i zadovoljstvo: “Nova iskustva, poznanstva, prijateljstva, razni događaji, bezbroj koncerata, preko 10 festivala preko ljeta, iskustvo s Lost Theory festivala, Indirekta i SuperUha koji su bili nešto posebniji od drugih, preko 100 intervjua, milijuni fotki, intervju uživo s Editorsima i tri dana za redom koncerta The Nationala u Šibeniku. Bila je ovo divna godina i najbolji posao na svijetu!” Izdvojila je i najdraže ovogodišnje albume:
1) St. Vincent – “St. Vincent“
2) Elbow – “The Take Off and Landing of Everything“
3) The War On Drugs – “Lost in the Dream“

Ivan Kišić odabrao je albume – Sun Kil Moon – “Benji”, Mac DeMarco – “Salad Days” i Ty Segall – “Manipulator” – a nije propustio ni prokomentirati godinu na izmaku: “Izdvojiti tri albuma od ovako plodonosne godine je kao da biram najdraži organ ili dijete, no nakon eliminacije par ih je ipak proplivalo. Kozelekov težak i depresivan ‘Benji’ bi me još dugo držao u suzama u kutu sobe da nema MacDemarcovog ‘Salad Days’. Neumorni Ty Segall još nije uspio promašiti i ne bih si mogao oprostiti izostavljanje Angel Olsen i ‘Burn Your Fire for No Witness'”.

Igor Maračić dao je svoj autorski doprinos uz kratki komentar svakog albuma:
1) Against Me! – “Transgender Dysphoria Blues” (“snažno, nesvakidašnje”)
2) The Lawrence Arms – “Metropole” (“odraslije, realnije”)
3) Lagwagon – “Hang” (“koliko god čudan i tmuran povratak, Lagwagon se vratio nakon 9 godina”)

“2014. ću pamtiti po odličnom INmusicu, spektaklima zvanim Pipsi i Pixies, te cijelom nizu odličnh albuma bendova mlađe generacije, što domaćih, što stranih” poručuje Siniša Miklaužić, a među najbolje albume uvrstio je Detour i “Što ak’ ja…“, VVhile i njihov “More”, te The War On Drugs i “Lost In The Dream“.

Lari Plovanić pamtit će 2014. godinu “po INmusicu festivalu koji mi je za rođendan doveo odlične Crystal Fighterse i Foalse.“

Domagoj ‘Domination’ Puzak sažeo je svoje viđenje godine na izmaku: “Podosta čudna godina u kojoj, unatoč činjenici da bendovi sviraju diljem svijeta više nego ikad, nismo vidjeli baš pretjerano puno spektakularnih gostovanja kod nas. Hladno pivo u nekoliko navrata vratilo nas je u početke ’90-ih, a Pipsi nenadano odradili koncert svih vjekova. Inozemno? ‘Velik promet, mala zarada’. Velika očekivanja od Foo Fightersa (album i dokumentarac) i još jedna potvrda da Grohl ne može dugo izdržati, a da ne iskače iz paštete. Kao albume koji su je obilježili izabrao je:
1) Animals As Leaders – “The Joy of Motion“: Bez prevelike pompe i zadiranja u poslovni mainstream svijet, ovi likovi teško mogu promašiti. Novi album je toliko zanimljiv i toliko slušljiv, da se bez ikakvog forsiranja i nametljivosti smjestio među najdraža izdanja u posljednjih nekoliko godina.
2) Killer Be Killed: Max Cavalera jednostavno ne zna stati i kad misliš da zbilja pretjeruje, pored sebe postavi dijametralno drugačije pjevače i proizvede jedan od najzanimljivih albuma drugog dijela svoje karijere. “Wings of Feater and Wax” je definitivno metal hit godine!
3) Slipknot – “.5: The Gray Chapter“: Bez navodnog glavnog kreatora (Paul Gray) i potreseni odlaskom jednog od najcjenjenijih metal bubnjara današnjice, činilo se da je Slipknot u jako silaznoj putanji. No, “Negative One” je usred ljeta misli vratio u ’99 i uz još 3-4 mega-pjesme stvorio izdanje dostojno većine top lista.

“Popular Problems” Leonarda Cohena, “Same zgode koje se ne mogu dogoditi!” Irij i “Three pi One” Them Moose Rush naslovi su koji su obilježili godinu Draženke Stančić: “Leonard Cohen objavio je sjajan album u poznim godinama i pokazao kako i glazba može biti recept za vitalnost. Irij (Meri Tadić) je obogatila hrvatski etno scenu albumom koji sadrži elemente elektronike i folk rocka, a Them Moose Rush su dovoljno žestoki da osjetite neutaživu žeđ za glazbom slušajući ih. Ovo je godina u kojoj se potvrdilo kako glazba svojom pozitivnom energijom može lako pokrenuti svijet koji je zaplesao uz Pharrellovu jednostavnu ‘Happy’. Glazba povezuje ljude i pozitivno djeluje na naš život, ona je divan dar.”

Nevena Šindik kao najdojmljivije albume 2014. vidi “Lament” Einsturzende Neubauten, “Futurology” Manic Street Preachersa i “La Petite Mort” Jamesa.

Tena Škiljević svoj je izbor započela Mikijem Solusom (“bolesni tekstovi sa super mjuzom – zato što me njegovi tekstovi nasmijavaju, a ne sjećam se kada mi se to zadnji put dogodilo”). Iza njega smjestila je izdanja “Moodymann” Moodymanna (“jednostavno sjajna glazba!”) i “Third World EP” Kompleksa (“zato jer zvuči svjetski, a relativno je naše – naime dečki su iz Beograda”).

Zoran Tučkar odabrao je Wilka Johnsona za junaka godine jer je “prvo s Rogerom Daltreyem snimio ploču ‘oproštajku’, zatim krenuo na oproštajne koncerte, a onda pobijedio tešku bolest“, preporučio M.O.R.T. jer “nakon dugo vremena imamo rock bend koji svira kao da im život visi o tome”, te Ilhana Ersahina, “beskrajno maštovitog muzičara čija glazba stvara nove svjetove.”

Kao ovogodišnje favorite Stjepan Vrečko navodi Becka i njegov “Morning Phase“, Lucindu Williams i njezin dvostruki album “Down Where the Spirit Meets the Bone”, ugodno je ostao iznenađen bendom M.O.R.T., a neugodno odlaskom legendi poput Petea Seegera, Johnnya Wintera, Jacka Brucea i drugih… Poseban podsmijeh ide Pink Floydu, a poseban naklon The Allman Brothers Bandu koji je otišao u zasluženu mirovinu.

Marko Vukušić odlučio se za bend Kiša metaka, te za albume “Indie Cindy” Pixiesa i “Manipulator” Tya Segalla.

“Ovo je godina koju su obilježili festivali na hrvatskoj obali. Na
svjetskim razmjerima je Hrvatska postala bitan igrač. Od glazbenika,
velika nova nada Disclosure nastupila je na tri naša festivala gdje su
se uspjeli postaviti kao headlineri Ultre, Hideouta i Unknowna. Lijepo
je vidjeti oživljenje Šibenika sa SuperUhom i trima nastupima The
Nationala koji će se dugo pamtiti. Akustika se etablirala kao
izgraditelj nove domaće singer-songwriter scene. Godina je i kad
smo organizirano prešli granice scene odlaskom muzičara i povezane
branše u Beč i Bratislavu na Waves festival. Istaknuo bih ovu godinu i
kao godinu povratka Pipsa, i godinom velikih uspjeha S.A.R.S.-a, Vatre i
Pavela” sažetak je godine Ede Plovanića.

Ispada da se bez najvećih ne može zaključiti godina, s obzirom da su U2 svojim iPhone pothvatom uspjeli biti glavna priča tjednima, istina većinom u lošem kontekstu, ali dajte si vremena i poslušajte još jednom album “Songs of Innocence“ nije loš nimalo; a Pink Floyd novim albumom zapravo pokazali da je bitno samo biti prisutan poput Kim Kardashian i da će sve samo odraditi, i uspjeli su. Lijepo je znati da u Hrvatskoj rock scena nije mrtva kako se godinama kao pokušava to nametnuti jer nas se eto guši uvijek prisutna zabava, a za to su zaslužni Pipsi, Psihići, M.O.R.T., Vatra i hvala Bogu da napokon pričamo o više od dvije pop-rock pjevačice/glazbenice… zaključuje svoju godinu Krešimir Blažević.

– PipsChips&Videoclips, S.A.R.S. i Jack White najbolji izvođači 2014. godine –

– Najbolja domaća/regionalna
izdanja 2014. godine –

– 50 najboljih inozemnih albuma 2014. godine –

– Ufanje godine je M.O.R.T. –