Kako i u svijetu, tako i kod nas, posljednjih nekoliko godina ploče i gramofoni ponovno su se vratili u ‘modu’ i počeli cijeniti.
Prva trgovina takvog tipa otvorena u Zagrebu je CD & Second Hand Shop RoxY, koju je sada već davne 1993. godine pokrenuo Siniša Skopal na lokaciji Savske 34. Godinu dana kasnije na području takozvane meke za ljubitelje vinila (Tratinska 50), otvorio se i Free Bird Shop, odnosno najveća trgovina rabljenih nosača zvuka na području Zagreba, koju vodi Tomislav Gaži.
U centru grada (Preradovićeva 24), sredinom ’90-ih godina, svoj san su obistinili i vlasnici Boris Jurjević-Gezo i Branimir Makovšek otvorivši tako još jednu trgovinu rabljenim nosačima zvuka pod nazivom Dobar zvuk. Početkom novoga milenija, u blizini zagrebačke Trešnjevke, točnije na lokaciji Podgorske 3, izrodio se još jedan second hand shop nazvan Karma Music & Movie Posters Shop, koju vodi Zdenko Erceg-Archie.
Nekoliko godina kasnije u blizini spomenutih dućana, u Tratinskoj 18, s radom je krenula i trgovačko-izdavačka djelatnost Dirty Old Shop vođena od strane Igora Banjanina, u kojoj se mogu pronaći brojna nova izdanja. Svega nekoliko metara dalje i vlasnik Darko Mikulec je otvorio svoj second hand, poznat i kao Woodstock-Record-CD-DVD-Shop, dok je u strogom centru grada, u Tkalčićevoj 34, smješten Record Store, sada u vlasništvu Aquarius Recordsa, u čijem se asortimanu nalaze nova izdanja i reizdanja, ali i second-hand LP izdanja te oprema i literatura.
Kako bi se jednom godišnje podržala sama kultura koju njeguju nezavisne
prodavaonice ploča, 2007. godine pokrenut je svojevrsni praznik za
ljubitelje ovakvog formata, pod nazivom Record Store Day, koji se ove godine održava 22. travnja. 
Ovu subotu tako rezervirajte za šetnju Zagrebom u potrazi za starim vinilnim LP pločama, singlicima, kompaktnih diskovima te novih izdanjima. Tko zna kakva se sve blaga kriju na policima i u kutijama te samo čekaju na vas da ih pronađete. Naravno, tu je i druženje i razgovor s ostalim diskofilima te sklapanje novih poznanstva temeljenih na istim glazbenim ukusima, što je na kraju krajeva ipak najvrijednije što možete dobiti.
Povodom ove akcije i globalnog trenda, kroz razgovor s diskofilima i
vlasnicima ili zaposlenicima ovih sedam prodavaonica ploča, približit ćemo vam samu ponudu, navike kupaca i sve ono što bi
moglo interesirati zaljubljenike u vinile.
Što vas motivira da u digitalnom dobu u kojem živimo još uvijek imaš želju držati trgovinu s fizičkim izdanjima?
Tomislav Gaži (Free Bird): Pa, dvije stvari mi padaju na pamet: ljubav prema glazbi i materijalna egzistencija.
Ivica Antunović (zaposlenik, Record Store): Nisam vlasnik, ali to je jednostavno posao s kojim sam se htio baviti. Htio sam se baviti time i prije nego što je digitalija preuzela vodeću ulogu u distribuciji nosača zvuka, tj. prije nego što je uopće postojao nefizički format kao službeno izdanje. Čak i danas ljudi to žele, znam po sebi, drugačiji je osjećaj kada se posjeduje.
Zdenko Erceg Archie (Karma Shop): Ljubav prema vinilima, kao kolekcionar i kao prodavač. Mogućnost nabave dobrih ploča i prodaja istih zaljubljenicima u glazbu i vinile.
Branimir Makovšek (Dobar zvuk): Prvenstveno to je posao kao i svaki drugi. Od nekadašnje dječje fantazije o svojoj trgovini gramofonskih ploča pa do prvog profita da bi danas to bilo puko preživljavanje.
Igor Banjanin (Dirty Old Shop): Jednostavno – ploče smo voljeli prije, volimo ih i sada.
Darko Mikulec (Woodstock): Gramofonske ploče zaslužuju status knjiga, i svaka bi osoba trebala imati svoju diskoteku.
Siniša Skopal (Roxy): Ajme koje pitanje! Ja mislim da ti nitko nije naveo iskreni odgovor zbog čega ima želju za fizičkim izdanjima, tako da se apsolutno slažem sa svime što su ti svi drugi naveli kao odgovor na ovo pitanje.
Kolika i kakva je ponuda u vašoj trgovini?
Free Bird: Cca 30.000 naslova, nekad više, nekad manje, ali siguran sam da je daleko najveća u Hrvatskoj.
Record Store: Mislim da je ponuda šarena. Smatram da bi svaki dućan trebao biti ili strogo specijaliziran ili nastojati pokriti što više. Prednost i mana ovoga dućana je što je mali i ne može primiti iznad određenog broja ploča, ali taj broj mora pokriti svašta za što mi mislimo da bi dobro išlo, znači hip-hop, jazz, pop, punk. Moramo manje više sve pokriti.
Karma Shop: Imamo u ponudi ukupno oko 40.000 artikala, i to oko 23.000 vinila, 10.000 filmskih postera, 2.000 glazbenih i filmskih časopisa, 1.500 DVD-a, 500 CD-a, 3.000 kazeta.
Dobar zvuk: Limitiranost kvadratima, a samim time i limitiranost najma ne dozvoljava nam da imamo više artikala nego li stane od poda do krova. Nažalost u današnje vrijeme nemoguće je ograničiti se na jedan ili nekoliko stilova. Potrebno je imati sve pa tko voli neka izvoli.
Dirty Old Shop: U ponudi imamo par tisuća vinila, većinom novih, manji dio je second hand.
Woodstock: Specijalizirani smo za rock ’60-ih, ’70-ih i ’80-ih s naglaskom na originalna izdanja UK, USA i europska. Naravno ima i jazza, soula i folka te ex-Yu izdanja. Preko 3.000 LP ploča i 2.000 singlica je u dućanu te 1.000 CD-ova od 10 kuna naviše.
Roxy: Ponuda je u svakome trenu veća od potražnje i uvijek za svakoga pravoga kupca ima ponešto za naći.
Što trenutno prolazi bolje kod kupaca od fizičkih izdanja, gramofonske ploče ili CD-ovi?
Karma Shop: Gramofonske ploče.
Dobar zvuk: Podjednako, ploče su postale luksuz, a samim time i roba dostupna onima s većim profitom, dok s druge strane CD-ovi su postali dostupni svima, prvenstveno zbog pada cijene, tako da ih kupuje generacija koja još uvijek ima naviku nešto staviti u aparat i pritom pojednostaviti proces produkcije. Mnogima je stiskanje tastature na kompjuteru i mobitelu još uvijek strano i odbojno.
Dirty Old Shop: Gramofonske ploče, ali CD-ova jako malo i imamo u ponudi.
Woodstock: Gramofonske ploče su nam 90 posto prodaje.
Free Bird: Ploče postižu veće cijene, dok je kod prodanih CD-ova veći udio akcijskih cijena.
Roxy: Podjednako, 50-50.
Koja dobna skupina ljudi najviše kupuje gramofonske ploče?
Karma Shop: Uvijek su najbolji kupci bili ljudi između 30 i 60 godina starosti, uglavnom zaposleni ljudi, koji si mogu priuštiti i poneko skuplje izdanje.
Dobar zvuk: Sve, apsolutno sve generacije kupuju gramofonske ploče, od školaraca pa do penzionera kojima se ruke još uvijek ne tresu i u stanju su baratati pločama. Danas mnogo više školaraca kupuje ploče jer je to strašno cool, nego unazad deset godina, ali oni su i najviše ograničeni svojim kupovnim mogućnostima.
Free Bird: Od 15-85 godina, promijenilo se to što je ploča ponovno postala gotovo pa masovno popularna stvar.
Record Store: Rekao bih od 18 do 88 godina.
Dirty Old Shop: Nema nekog pravila, ima mlađih, starijih… Imamo stalne kupce već godinama, svake godine se pojave neki novi…
Roxy: Najviše kupuju oni koji imaju novaca i koji rade tako da o nekim skupinama je teško govoriti, a promijenilo se to da se sve više mora sjediti za kompjuterom, nego fizički raditi u trgovini.
Woodstock: Moram primijetiti da dolaze kupci svih dobnih skupina, a
naročito me veseli da ima sve više mladih od 17-27 godina, što znači da
su prihvatili ploče kao nosač zvuka.
Jeste li stekli novu generaciju kupaca pretežno orijentiranu na kupnju putem interneta?
Record Store: Da, itekako.
Karma Shop: Ima i nešto mlađe populacije, ali oni uglavnom kupuju jeftinije ploče.
Dobar zvuk: Naši kupci preko interneta velikom većinom žive izvan Hrvatske pa samim time niti nemaju mogućnost fizičkog dolaska u trgovinu. Ali danas se sve više trgovina nalazi na internetu pa tako se i gubi onaj stari način prebiranja po prstima, čučanja, listanja… Mnogima je to u potpunost nepoznat doživljaj.
Woodstock: Da, imamo redovitih kupaca, naročito za heavy metal, alternativu i punk.
Dirty Old Shop: Da, uvijek se pojavi netko novi.
Free Bird: Da, ali uz zaljubljenost mlađe generacije prema pločama često
ide i sklonost prema neposrednoj kupovini, tj. umjesto online kupnje
zakopati se u nepregledne nizove ploča i uživati u samom istraživanju,
gotovo ništa manje nego u slušanju kupljenih ploča. Čak bih rekao da
preko interneta više prodajemo starijoj ili srednjoj generaciji, a mladi
baš vole provesti nešto vremena u Free Birdu. Stariji se valjda teže
kreću…
Kako ti ide promocija fizičke prodaje u trgovini u odnosu na prodaju preko interneta?
Record Store: To ne. Moramo biti svjesni da će digitalija, što se tiče gramofonskih ploča, uvijek biti u nekakvoj prednosti, i dapače, tko voli gramofonske ploče i sam između toga koristi digitaliju kao određeni preview. Rijetki su slučajevi danas da netko, nadam se da se ne varam, direktno kupi naslijepo i bude razočaran.
Karma Shop: Internet služi više kao dobra promocija, ali pada prodaja, jer je konkurencija sve veća. Dućan ima svoju konstantu godinama, s time da je 2015. bila vrhunac, a od tada prodaja pomalo pada.
Dobar zvuk: Fizička trgovina ostvaruje otprilike 30% ukupne prodaje, sve ostalo otpada na internet.
Free Bird: Generalno, jedno nadopunjuje drugo. Internet nam prije svega
daje mogućnost da i stranim kupcima ponudimo naše ploče, a svako tržište
je po nečemu specifično, pa tako naslovi koji možda ovdje nisu
zanimljivi, negdje drugdje jesu. Što se naših kupaca i Interneta tiče,
najčešće ga koriste kako bi se informirali o našoj ponudi te
pripremljeni došli u Tratinsku 50 ili prethodno rezervirali željene
naslove. Također i domaći kupci izvan Zagreba mogu naručivati putem
interneta.
Dirty Old Shop: Dućan još uvijek prodaje više, ali webshop je u stalnom porastu.
Woodstock: Otprilike je pola-pola.
Jeste li osjetili neke značajnije promjene u poslovanju nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju?
Dirty Old Shop: Pa definitivno je lakše poslovati jer nema toliko
papirologije, carine što znači da nam roba češće i lakše dolazi.
Free Bird: …pa mislim da nas češće posjećuju kolekcionari iz ostalih zemalja EU.
Record Store: Ne.
Karma Shop: Možda dolazi više stranaca, ali manje kupuju, jer puno toga obave preko interneta.
Dobar zvuk: Da Hrvatska nije ušla u EU i samim time pojednostavila i omogućila naplatu putem interneta, ja sam vrlo, jako, duboko, sigurno uvjeren da bi mi našu trgovinu već 2014. godine zatvorili.
Woodstock: Da, primjetno je više kupaca turista koji dolaze u Zagreb i obilaze trgovine s vinilima.
Roxy: Male promjene na bolje.
Kako gledaš na sajmove gramofonskih ploča i na kojima najčešće izlažeš svoju robu?
Karma Shop: Sajmovi su dobrošli, ali Zagreb još uvijek nema internacionalni sajam na koji bi došli prodavači iz cijele Europe, tako da se na lokalnim sajmovima može uglavnom nabaviti ono što ima i u second hand shopovima. Zagreb ima potencijala za jednogodišnji internacionalni sajam, samo se netko mora prihvatiti organizacije. Sajam u Močvari je za sada najbolji.
Dobar zvuk: Zanimljivo je da se na sajmovima kreću i kupuju ljudi koji nikada nisu i nikada neće posjetiti našu fizičku trgovinu. Svaki sajam je poželjan i dobrodošao, ali ako na njemu nema ljudi onda nema koristi od njega. Bitno je da promotor i organizator to shvati i uloži u promidžbu kako bi on i mi imali koristi od sajma. Ja sigurno neću promovirati njegov sajam jer samim time omogućujem promidžbu i drugima koji dolaze prodavati. Pametnije mi je da promoviram umjesto toga svoju trgovinu jer ne vidim razloga zašto bi drugima omogućio profit, a sebi uskratio.
Free Bird: Gotovo uvijek smo prisutni na zagrebačkim sajmovima ploča
koji se odvijaju izvan radnog vremena našeg dućana, no nažalost zbog
prostornog limita se moramo odlučiti samo za maleni segmentić naše
ponude koju tamo prezentiramo.
Dirty Old Shop: Sajmovi su ok, ali se uglavnom vrte isti ljudi, a bolji su za one koji prodaju second hand ploče.
Woodstock: Imam veliko iskustvo s odlaskom na sajmove u zadnjih 18 godina, koji su odlični i za prodaju, nabavu ili razmjenu gramofonskih ploča. Najčešće sam na sajmovima u Italiji, Austriji i Sloveniji, no dvaput godišnje idem u Nizozemsku na najveći svjetski sajam ploča u Utrechtu, gdje imam štand već 15 godina.
Roxy: Dobra stvar, i maksimalno je podržavam, samo naši pravi kupci ne posjećuju sajmove zato jer tamo ne mogu naći robu koja njih zanima.
Osim što si prodavač, jesi li i sam kupac te kolekcionar nosača zvuka?
Dirty Old Shop: Da, kupujem-skupljam ploče, dućan i je ‘nastavak’ svega toga.
Free Bird: Da, apsolutno, otkad pamtim…
Dobar zvuk: Nekada sam dijelio tu ‘bolest’ s drugima, danas sam se jednostavno zasitio svega. Imam toliko robe da više niti ne razmišljam je li mi nešto potrebno da imam kod kuće i ‘sakrijem’ od svih. Jednostavno posao je preuzeo primat.
Record Store: Da.
Karma Shop: Kolekcionar sam vinila, ali uglavnom originalnih izdanja.
Woodstock: Da, kolekcionar sam gramofonskih ploča rocka i singer songwritera te imam probranu kolekciju od oko 1.000 naslova.
Roxy: Kolekcionarstvo me nešto i ne zanima pošto svakoga trena imam u ponudi oko 20.000 tisuća CD-ova i isto toliko gramofonskih ploča, pa mi je puno draže da nekome kupcu prodam neki CD ili ploču koju i ja isto volim, a s vremenom ću ja već doći do toga istoga primjerka.
Koji je najskuplji nosač zvuka koji ste prodali ikada te koji je najskuplji nosač zvuka koji trenutno imate u trgovini?
Woodstock: Najskuplji nosač zvuka koji sam prodao je jazz ploča Suška
Gojkovića, a u ovom času najskuplja ploča je UK prvo izdanje albuma
Beatlesa – “The Beatles”.
Free Bird: Najskuplja trenutno u trgovini je rijetka i dobro očuvana “Christmas” singlica od The Beatles, a najskuplji ikada prodani ne bih spominjao radi zaštite privatnosti kupca.
Dobar zvuk: Ja sam jedan od onih koji više vole prodati desetak jeftinih
proizvoda i pritom više zaraditi nego jedan skuplji. Naše tržište i
zemlja nikada nisu bili plodno tlo na kojemu bi se našao neki ‘Sveti
gral’ muzičke industrije, nikada bivša Jugoslavija i sadašnja Hrvatska
nisu imale ultra rijetke i strahovito skupe stvari. Jasno imale su nešto
rijeđa i samim time skuplja zanimljiva izdanja kojima je danas cijena
jako,jako pala. Jer uključivanjem i ostalih zemalja bivše Jugoslavije,
prvenstveno Srbije u tržišnu, internet utakmicu, ispostavilo se da te
stvari i nisu tako rijetke kao prije 15-20 godina.
Karma Shop: U trgovini imam ploču od grupe oko po cijeni od 1.400 kuna, a dosad sam najskuplje prodao nekoliko ploča ex-Yugo scene po 800 kuna.
Dirty Old Shop: Nemamo baš neke skupe ploče u shopu iz jednostavnog razloga jer je naše tržište malo i nema baš toliko kupaca za skupe ploče. Što se tiče novih stvari tu uvijek postoje boxovi koji koštaju par tisuća kuna, a second hand mislim da je najskuplja bila oko 1.000 i nešto kuna…
Roxy: Cijene se stalno mijenjaju, tako da nešto što je prije koštalo 50 kn sada može biti i 300 kn, a nešto što je bilo prije 300 kn sada stoji svega par kuna.
Sve jača konkurencija je motivirajuća za posao?
Record Store: Mislim da je dobro jer tjera prodavača da ne bude lijen i
da svojim regularnim mušterijama ponudi nešto što zna da može dobiti
samo u tom dućanu. Mislim da to motivira i moju konkurenciju da ponudi
nešto drugačije, jer smatram da većina ljudi nema samo jedan dućan u
koji samo odlazi, nego se voli šetkati. Takav sam bio i s druge strane
pulta, a takav sam i sad.
Karma Shop: Svaka konkurencija u ovom poslu ide na ruku kupcima, jer su
prodavači prisiljeni snižavati cijene kako bi bili konkurentni na
tržištu. Zbog jače konkurencije prodaja uglavnom i pada.
Free Bird: Mislim da je svaka konkurencija koja se bavi osobnim napretkom zdrava i da kupci mogu od takve konkurencije samo profitirati. Kada bi postojali i oni koje osim vlastitog napretka zanima i opstrukcija drugih, to bi bilo jako loše. Ja recimo nikada nisam i neću proučavati ponudu drugih dućana, već sam uvijek osluškivao želje kupaca i prilagođavao ponudu njihovim željama koliko god je to moguće.
Roxy: Legalna konkurencija je dobra stvar, od svih ovih nazovimo to ex.
uličnih preprodavača koji nemaju nikakve troškove, a miješaju se u naš
legalni posao i ujedno nam ga i urušavaju.
Dobar zvuk: Što znači zdrava konkurencija? Znači li to sve popularnije i opće prisutno prodavanje na ‘crno’ u kojemu se ne plaćaju nikakvi doprinosi, porezi, najmovi te ostale crne rupe ‘zdravog’ biznisa. Volio bih tu konkurenciju vidjeti da plaćaju samo šest mjeseci sve državne obaveze koje plaća ‘Dobar zvuk’. Da vidimo nakon toga je li to konkurencija ili put koji vodi u propast.
Dirty Old Shop: Konkurencija je ok dok svi igraju pošteno, ali nema smisla raspravljati o tome. A ako nema konkurencije znači da nema ni interesa kod publike za ovo. Naravno, u jednom trenutku svi krenu u ovo jer je ‘cool & in’, s vremenom se pokaže ‘ko kako radi i hoće li opstati. Treba raditi najbolje što se može, da kupci budu zadovoljni i to je to.
Woodstock: Konkurencija je uvijek dobro došla, a i većina dućana u Zagrebu je u Tratinskoj i Ozaljskoj ulici, pa je to na neki način meka za ljubitelje vinila da se jednostavno prošeću i u kratkom vremenu obiđu sve dućane.
Što vama predstavlja događaj Record Store Day?
Dirty Old Shop: Priliku da nam dođe puno dragih prijatelja i kupaca, da
se družimo i zabavimo. I da nas podsjeti da se kod nas RSD moze tumačiti
na mnoge načine od kojih dobar dio nema nikakve veze s pločama niti
nezavisnim dućanima. Ali uz sve što se događa kod nas, mislim da je to
najmanji problem za većinu ljudi, ima puno većih problema od ‘praznika’ za, budimo iskreni, ipak mali dio populacije.
Free Bird: Pa, evo zadnjih godina smo se uključili… To je odličan doprinos povratku vinilne gramofonske ploče na diskografski tron. Mi imamo bendove koji sviraju u dućanu zadnje tri godine na taj dan i vjerujem da budemo nešto napravili i ove godine. Volio bih jednog dana organizirati i tematske večeri na kojima bi se predstavila diskografija nekog izvođača. Možda skoro to i ostvarimo… Osobno je to zanimljivije. Znaš, dan ploča, ipak je to više u skladu s američkim načinom razmišljanja, nego europskim. To je kult stvari koji proizlazi iz trendovskog razmišljanja. U Europi se ipak ljudi više dijele i zbližavaju prema zajedničkim sklonostima, npr. ti i Zare koji kod mene radi ste fanovi iste mjuze, pa ima smisla da se razgovarate o vašoj kolekciji takve glazbe, a dan ploča, to je nekako kao da netko za 10 godina, kada još padne tiraž pisanim medijima, napravi dan časopisa, pa se onda zajedno skupe i provesele čitatelji Playboya, Glasa Koncila i National Geographica, malo čudno, ne?
Karma Shop: Record Store Day je praznik za prodavače i kupce gramofonskih ploča, gdje kupci mogu po nižim cijenama nabaviti željene artikle. Prodavačima taj dan znači da će promet biti bolji. Uz cugu i klopu se druže oba dvije strane, priča se o glazbi i razmjenjuju saznanja. Fešta s mirisom vinila.
Dobar zvuk: Nažalost apsolutno ništa. To je motivirajuća propagandna izmišljotina zapadnog biznisa koja želi privući kupce. Kod nas nema toliko kupaca pa se sve svodi na iskorištavanje propagandnog trika.
Record Store: Radni dan kao i svaki drugi.
Woodstock: Record store day je izvrstan događaj od međunarodnog značaja za svijet vinila i gramofonskih ploča.
Roxy: Da imam trgovinu u nekoj drugoj zemlji, možda bi nešto i značio, a ovako kod nas ovisimo samo o kupcima koji dođi i nešto kupe kada imaju novca.
Kod otkupa rabljenih gramofonskih ploča i CD-ova što ti je bitno pri njihovom formiranju cijene – očuvanost, raritetnost, starost, kultnost… nešto drugo ili sve navedeno?
Free Bird: Prve dvije stvari svakako, a onda i traženost izvođača te kvaliteta izdanja.
Dobar zvuk: Prvenstveno je bitno da roba nije uništena i da izgleda ‘pristojno’. Nitko ne voli kupovati zmazano/prljavo, uništeno, devastirano. Drugo najpoželjnije je da se roba prodaje. Nema koristi od kupovanja nečega što će stajati i sakupljati prašinu ma kako povoljno bilo. Raritetnost, starost, kultnost uopće ne utječu na otkup, bitno je samo da se može prodati u što kraćem vremenu i istovremeno zaraditi.
Roxy: Milijun stvari. Puno toga tu još nije ni navedeno.
Dirty Old Shop: Puno toga je bitno, recimo sve navedeno i još neke ‘sitnice’.
Woodstock: Sve navedeno.
Karma Shop: Najvažnija je kolekcionarska vrijednost, kao i očuvanost
omota i ploče. Rado se otkupljuje ono što se može brže prodati. Ako je
nešto staro ne znači da je vrijedno.
Pripremile: Nevena Šindik i Leonora Bedić
