S obzirom na to da prijave za sudjelovanje na RBMA Akademiji u Tokiju traju do 18. ožujka, odlučili smo vam pomoći da što lakše i bezbolnije dođete do cilja.
Naime, svoj put do akademije u Rimu 2004. godine prokrčio je hrvatski DJ i producent Davor Ostojić
pa smo u njemu pronašli idealnog sugovornika za otkrivanje najvažnijih
‘tips and tricks’ vezanih uz samu prijavu. Točnije, njih pet…
Na što se mora paziti kod same prijave? Nabaci par savjeta…
Opustiš se. Pročitaš upute koje dolaze uz prijavnicu. Naravno, već si pripremio CD s pola sata glazbenih materijala, snimio si DJ mix, svoju produkciju, rap freestyle, ludi solo na violini ili kompilaciju s kojom se želiš predstaviti žiriju. Pustiš si taj CD, onako, za opuštanje i inspiraciju i kreneš pisati odgovore na pitanja počevši od onih koji ti se čini najzanimljivijima i na koja ti odgovori dolaze lako i intuitivno.
Kompletan upitnik je u osnovi meditativno iskustvo. Priznaš si da ionako konstantno razgovaraš sam sa sobom, eto sad imaš priliku podijeliti razmišljanja s ljudima koji jedva čekaju da čuju što misliš; o glazbi, životu u Hrvatskoj, gdje se vidiš u glazbenom svemiru, što želiš postići s muzikom u životu, svojoj zajednici i slično. I bez brige ako ti znanje engleskog nije baš vrhunsko. U mojoj grupi na Akademiji bio je Kolumbijac koji je znao dvije riječi na engleskom – Hip Hop. Nekako je ispunio prijavnicu, a kad sam ga bolje upoznao shvatio sam da ima mentalitet osobe koja zna da u životu možeš postići sve!
Za kraj, budi iskren dok odgovaraš na pitanja, jer – ako ne prođeš selekciju, imat ćeš razloga biti sretan što si kroz vrlo zanimljiva pitanja u upitniku skužio nešto više o sebi, a ako te pozovu na RBMA, znat ćeš da su te prihvatili upravo onakvog kakav zaista jesi.
Zašto si se ti prijavio i koji su – uvjetno rečeno – ‘pravi razlozi’ za prijavu?
DJ Tom iz Aquariusa pričao mi je o Akademiji i zainteresirao sam se za cijelu priču. Pravi razlozi bili bi muzika, muzika, muzika i muzika, i naravno upoznati nove ljude i putovati.
Koliko traje sam postupak – kada i na koji način si saznao da si prošao dalje?
Postupak traje nekoliko mjeseci, a nakon što završi proces prikupljanja prijava, okuplja se interdisciplinarni tim organizatora Akademije, muzičara, producenata, glazbenih novinara, djelatnika u kulturi i prolaze kroz svaku od prijava; preslušavaju što si im poslao na CD-u, raspravljaju o tome što su pročitali u tvom upitniku i vrše preliminarnu selekciju potencijalnih kandidata. Nakon toga još jednom prolaze kroz prijavnice koje su odabrali i biraju najuži krug ljudi koji će biti pozvani. S obzirom da bude oko 2.000 prijava godišnje i treba sve te materijale poslušati i pročitati, cijeli proces traje neko vrijeme, no opusti se, svoj dio posla si obavio/la, javit će ti se prošao ili ne prošao jer su ljudi u RBMA vrlo komunikativni.
Te godine, jedno popodne nazvao me Blacksoul (DJ Badass) i poručio kako sam prošao selekciju te mi čestitao. Ubrzo zatim nazvao me i DJ Tom koji je u to vrijeme predstavljao Red Bull Music Academy u Hrvatskoj. Bio sam vrlo zadovoljan, radoznao oko putovanja, ispunjen očekivanjima (koja su na Akademiji naviše i nadaleko premašena!). Uslijedila je organizacija puta s ljudima iz ureda Red Bulla u Hrvatskoj, počela mi je stizati pošta iz Red Bull Music Academya s raznim zanimljivim materijalima, uglavnom počeo se vrtiti scenarij kroz koji prolaze svi koju su primljeni na RBMA.
Misliš li da više šanse imaju ‘etablirani’ glazbenici ili oni bez ikakvog iskustva – kakav je bio omjer kada si konačno prošao tu prvu stepenicu i došao na ‘mjesto zločina’…?
Za primjer, u mojoj grupi bio je DJ Rasta Root, službeni DJ grupe A Tribe Called Quest, a bio je i Daniel iz Los Angelesa koji ne svira niti jedan instrument, niti producira, vrlo je strastven oko muzike, ima dobar ukus u glazbi, argumentirane stavove, općenito rekao bih zanimljiv i inteligentan pristup muzici za tada mladog čovjeka. A opet na drugoj strani spektra, sudionik je bio i peterostruki DMC prvak Irske DJ Tu-Ki. U to vrijeme prestao se natjecati jer zaista više nije imalo smisla. Tamo je bio i moj danas dragi prijatelj Finac Juho Kahilainen, koji je godinu prije pobjedio na natječaju za remiks Laurent Garniera i tek nakon akademije objavio prvu ploču. Svako je imao nekakva iskustva, manje ili više; ili je slušao puno muzike i poznavao muziku, ili je DJ-rao, producirao, pisao rime…
Kad smo došli na Akademiju, cijelo sam vrijeme imao osjećaj da znam najmanje od svih, a u razgovoru s drugim sudionicima, skontali smo međusobno da jedni o drugima mislimo stvarno sve naj; da su drugi bolji, više znaju o muzici i slično. Potvrdila se teza da što više znaš, više si svjestan svega onoga što ne znaš, čak su i najiskusniji učili od onih koji tek počinju! Za svakog ima mjesta. Ma svi su bili tamo vrlo skromni, a rekao bih puni znanja i vrlo vješti u onome što rade, bilo to produkcija, DJ-ing, komponiranje, ili pak aktivno slušanje. Cijela jedna generacija, tada više ili manje poznatih, a danas uspješnih umjetnika, glazbenika, producenata i DJ-a upoznala se te godine u Rimu.
Što je tvoju prijavu izdvojilo od drugih?
Objektivno što je presudilo, to znaju samo ljudi u žiriju. No dok sam ispunjavao prijavnicu, već sam mentalno bio na Akademiji. ‘Vidio’ sam se među drugim sličnim ljudima i bilo mi je pod normalno da sam tamo, jer u biti idem ‘kući’. Bilo kakav pritisak oko prijavljivanja, koji je eventualno postojao, nestao je, jer čemu stres oko pitanja ‘hoće li se njima muzika svidjet/hoću li ići na Akademiju’ i slično, kada si već tamo.
Rano sam se počeo baviti muzikom, i tada kao 19-godišnjak već duboko bio zaronio u cijelu priču ali nisam zapravo bio svjestan koliko je to u svijetu big deal kad imaš dobre ideje. Radio sam muziku doma, u svojoj sobi, uživao u procesu i to mi je bilo dovoljno. S tim stavom, da je baviti se muzikom nagrada sama po sebi, prijavio sam se na Red Bull Music Academy.
Mislim da sklop toga tko si, što i kako radiš, vrijednosti koje unosiš u svoj rad, strast, integritet, iskrenost, sve to je bitno i čini sliku o tebi kao osobi koju pozivaju da im se pridruži na RBMA. Pričali smo o tome međusobno prvih par dana u Rimu, zašto su baš nas pozvali i tražili odgovore. Moj zaključak danas jest da je proces prijave na akademiju i procedura selekcija bio proces ne toliko izdvajanja sudionika od ostalih, već radije povezivanja s drugima!
Detalje o tome kako postati dio ovog glazbenog iskustva u Tokiju potražite na redbullmusicacademy.com.
