Rambo Amadeus jedan je od izvođača ovogodišnjeg 4. Antivalentinova pod sloganom “Ništa ljubav, samo obitelj!”, koji je, kako on sam kaže, prilično tvrd i ironičan.

Za publiku je pripremio temperamentnu svirku, a uskoro, kako nam otkriva u novom intervjuu, izbacuje i novi materijal na kojem je svoj trag ostavio i Dubravko Mataković, jedan od najpoznatijih strip-umjetnika u Hrvatskoj.

Surađivali ste s klapom Klesari na pjesmi “Šjor Spajdermen stari”. Što vas je povuklo da se okušate u stvaranju klapske pjesme?

Volim klapsko pjevanje. Otac mi je bio jedan od osnivača ansambla “Bokelji” koji su zapravo njegovali klapski zvuk. U Herceg Novom, baš kao i u sred Dalmacije, ekipa kad popije malo, obavezno zapjeva neku staru klapsku pa je moja ideja zapravo bila potpuno prirodna.

Radite na svojoj brodici, imate školu jedrenja, napravili ste klapsku pjesmu. Jesu li to već neki planovi za ranu mirovinu? I kako napreduje gradnja Solarnog jedrenjaka?
Muziku podržava

Zapravo čitav svoj život živim vrlo sličnim stilom. Malo usporenim, radim u stvari mnogo manje nego što bih mogao. Vjerujem da će tako biti i u budućnosti, da me pod stare dane neće uhvatiti neka golema ambicija, ako već do sada nije. Solarni jedrenjak je skoro završen. Upravo se šarafe okovi na jarbole i povezuju struje u brodu. Ostalo je urađeno.

Kako stojite s radom na novoj glazbi? Očekuju li nas uskoro nove pjesme?

Ovih dana, u veljači sigurno, izbacujemo i treći komad, treći spot za pjesmu “Serator”. Spot je animiran, jako liči na video igricu, sve crteže je uradio genijalni Dubravko Mataković, vrlo sam nestrpljiv da ga okačimo na YouTube. Podsjećam da u međuvremenu pogledate i Darwinovu pjesmu (“Bi li mi kazala”) koja podsjeća ljude da bi malo više trebali da se oslanjaju na nauku u donošenju svojih sudova o svijetu.

Iza vas je sada već više od 30 godina zaista bogate glazbene karijere. Istroši li to sve čovjeka, svi ti koncerti, glazbene putešestvije? Imate li još isti onaj elan za glazbu kao kad ste se počeli baviti njom ili ste odlučili prebaciti u nižu brzinu pa dokle ide?

Opet kažem, pomalo radim. Prije desetak godina sam odsvirao 70 svirki za godinu dana. To je jako naporno i od tada radim maksimalno 25 svirki godišnje. U suprotnom bih se vjerojatno potrošio, ovako sam željan i dalje da izađem na binu. Velika je sreća to što sam prilično lijen, ne volim puno raditi. Nemam ni neke velike prohtjeve, skroman sam pa onda i ne moram puno raditi. A muziku volim i nekako se podesilo da radim točno onoliko koliko želim. Sve moje kolege s Balkana su bar jednom išli na turneju po Australiji i SAD, meni to djeluje izvanredno naporno.

Jednom prilikom ste izjavili: “Nacionalizam je tema do 300 eura prihoda mjesečno. Njima se servira ta priča. Kad plata pređe 500 eura, onda počinje razgovor o garderobi i kafićima. Kad pređe hiljadu, onda je top tema zdrava hrana, ljetovanja i zimovanja, a kad se popne na više od tri hiljade, onda prestaje svako palamuđenje. Ljudi onda pričaju o vremenskoj prognozi i ljubavi.” – Može li se ova teza primijeniti i na stvaranje kvalitetne glazbe, pogotovo u današnjem svijetu? Kada se pogleda kvalitetna glazba je tema do 300 eura prihoda mjesečno. Kad primanja pređu 500 eura, onda se počinje razgovor o malo boljoj opremi, kada pređe 1000 eura, onda je top tema stvaranje još kvalitetnije glazbe, a kad se popne na 3000 eura onda se glazbenici okrenu profitu, zajebu kvalitetu i počnu raditi glazbu za praktički seoske vašare – konkretno turbo folk.

Ne znam, zaista, možda. Ali, u mom slučaju cijene su rasle, ali se muzika nadam se nije kvarila.

U dobu smo društvenih mreža, klikova koji su, između ostalog, važniji od toga kakva će glazba biti. Treba li nam zapravo kvalitetne glazbe i kakva je njena budućnost obzirom na sve ove nove glazbene trendove? Kako vi stojite po pitanju praćenja klikova, igra li vam to uopće ulogu?

Otkad postoje servisi gdje platite 300 € za milijun klikova, malo se to s brojanjem relativiziralo. U svakoj državi u kojoj vlada liberalni kapitalizam, dominira kič u medijima, jer mediji posluju tržišno. Samo mi još nikako da se naviknemo na to, jer pamtimo kvalitetne medije iz doba socijalizma.

Naravno i danas je ostalo nešto od toga, Treći program Hrvatskog radija i Treći program radio televizije Srbije zadržali su taj pristup kreiranja programa za intelektualnu elitu. Dakle, ja zaista ne pratim popularnu kulturu, uvijek mi je bila dosadna, što sam stariji sve mi je dosadnija. Danas internet omogućuje da zaista možete pratiti vrhunske sadržaje pa zapravo svjedočimo vremenu u kojem samo najnaivniji prate trendove, ostali razvijaju i slijede svoj osobni ukus.

Uostalom, kada se gleda i u smislu publike, nije ni čudno da su klikovi postali važni. Nekad se preko interneta serviranjem glazbe privlačilo ljude u klubove, a kako ljudi sele iz svojih država, tako se sve očito seli i u virtualnu sferu. Ispada li po tome da je u konačnici bolje, kako bi se reklo, svirati kurcu? Od YouTube klikova, barem u Hrvatskoj, glazbenik nema nikakve zarade.

Ne znam. Mene zovu da sviram, čini mi se da bendovi koji su koncertne atrakcije nemaju taj problem.

Zanimljiva je i vaša tvrdnja da je nakon “Divide et impera“ danas na repertoaru “Ridicule at impera”. Nije li to zapravo dobra stvar za glazbenike poput vas bez obzira što ta vrsta “zagađivanja ima dugoročne posljedice”? Nije li inspiracija na konto ljudske gluposti ponekad dobrodošla?

Pa zapravo ne, ta glupost ustvari degradira čitav ambijent, tupi se humor, ja bježim od gluposti kao đavo od krsta, jer je glupost zaraznija i dosadnija od tripera. Navikavam se na to da se društvo bespovratno dijeli na nekritičku, neobavještenu, naivnu većinu i nekakvu emancipiranu manjinu. Nisam nikad imao želju da se dopadnem ovima prvima, bez obzira što ih je mnogo više. Ne prodajem čarape.

Ove godine se Antivalentinovo održava pod sloganom “Ništa ljubav, samo obitelj!”. Zvuči li vam ovaj slogan kao idealan za vaš nastup ako uzmemo u obzir vaše pjesme i glazbu? Između ostalog, nije li on možda i najjednostavnije objašnjenje današnjeg stanja oko nas i utjecaja konzervativnije misli na društvo?

Slogan prilično tvrd, ironičan, kritizira taj glib konzervativizma u koji društvo Balkana lagano tone. Muzika, naručito avangardna klasika, progresivni rock i free jazz su strašno dobro cjepivo protiv konzervi svih vrsta.

Što možemo očekivati na Antivalentinovu?

Sat vremena temperamentne svirke. Dan prije silazim s planine pa vjerujem da ću biti u dobroj kondiciji.

Povoljnije ulaznice za četvrto Antivalentinovo možeš nabaviti putem našeg FanCluba

526 Shares
Muziku podržava