Nikada nisam razmišljao zašto ni kako, no još od vremena kada je Franz Liszt harao Europom, žene su gubile glavu za glazbenicima. Ne znam je li riječ o pukoj vještini baratanja instrumentom, ili pak karizmi koja se projicira s bine. Uostalom, za ovaj članak to nije ni bitno. Sad kad smo se prisjetili mađarskog virtuoza, možemo slobodno skočiti nekoliko desetljeća unaprijed i prisjetiti se Beatlesa, jer njihova manija je bila – najveća manija. Uostalom, upitajte svoje majke što su mislile o Beatlesima. Čupava četvorka iz Liverpoola osvojila je svijet svojom glazbom, a usput su pokupili i srca nebrojenih djevojaka koje su vjerno i zorno pratile svaki njihov korak u Europi i SAD-u. Raspadom najveće rock skupine svih vremena, ušli smo u vrijeme potpune dekadencije, gdje je pak sav taboo šezdesetih iščezao poput magle, a ostala je samo dobra svirka, i moralno upitno ponašanje.

Led Zeppelin groupie

Bezbroj urbanih legendi govori o tim danima. Jim Morrison, Zeppelini, you name it, svi oni su akteri grotesknih poluistinitih štorija o tome tko je kako koga i gdje…. s čime.  Groupie kultura je procvala do neviđenih razmjera, a bendovi su, opijeni svojom slavom i mogućnostima, spremno konzumirali sve što im se nudilo. Na kraju krajeva, ni to nije tema ovog članka, no osjetio sam potrebu naglasiti povijest međuljudskih odnosa seksualne prirode iz svijet rock’n’rolla. Sada kada smo tu gdje jesmo, u 2019. godini, mjesta za urbane legende gotovo da i nema. Ako se dogodilo, netko je to snimio. Ako se nije dogodilo, neke od tekovina tehnologije će nam to i potvrditi. Isto tako, svjedoci smo i činjenice da se vremena – mijenjaju. Sve manje žena šuti o svojim traumama, a čini se kako su i glazbenici pomalo demistificirani. Kako i ne bi bili kada ih danas možemo pratiti na svakom koraku, bilo da slave rođendan u restoranu ili pak šeću psa u pidžami. Čak je i onaj nakaradni Kanye West – ipak samo čovjek. Valjda s time postaju i manje idolizirani. Nadam se.

R. Kelly i Ryan Adams i nedavne optužbe

Muziku podržava

Trendovi, kao što i vidimo, se mijenjaju, no ljudska ćud ostala je ista. Iako je teško mjeriti koliko se čega i s kime radi, čini se kako je danas situacija alarmantna jer ju, nasreću, možemo sagledati u njenim relativno stvarnim razmjerima. Ono što jest povod ovoga članka su najnovije optužbe na račun R. Kellyja i Ryana Adamsa koje se tereti za prijestupe nad maloljetnicama. Kelly je uhvaćen na snimci, i to ne prvi put, a Adamsov corpus delicti postoji u pisanom obliku, gdje drugdje nego na – internetu.

Kellyju ovo nije prvi prijestup. Još tamo davne 2002. godine optužen je da je urinirao po maloljetnicama, a najnovija snimka navodno potvrđuje kako Kelly voli farbati svoje tuševe u zlatnu boju. S druge pak strane Adams je doživio napad s ukupno sedam strana. Neke tvrde da ih je zlostavljao, dok mistična “Ava”, sada dvadesetogodišnjakinja, tvrdi kako ju je slavni rocker sextao dok je imala 15. Obojica naravno odbacuju optužbe te možemo pretpostaviti kako će epilog ove priče završiti na sudu. No, problem i pitanja ipak ostaju.

Meni je osobno posve jasno da ovaj svijet nastanjuju svakojake seksualne devijacije, pa tako i ona koju možemo nazvati pedofilijom. Isto tako mi je jasno da se gore dotični akteri mogu zavaravati kako četrnaestogodišnjakinje nisu djeca, no nije mi jasno zašto se to – tolerira. Možda je malo grubo reći da društvo odobrava takvo ponašanje ljudima koji imaju slavu i respekt diljem svijeta, no neminovno je da jedan Kelly, gotovo pa sigurno seksualni prijestupnik, i dalje uživa respekt i slavu. Jebemu, pa čak i ja ponekad na tulumu zavrtim njegov Ignition. Remix naravno.

Ne želim sada ovdje otkrivati toplu vodu, jer sve gore napisano je manje više svima jasno, no ne mogu se ne zapitati “gdje je zapelo?” Davnih dana napustili smo mističnosti tvojeg najdražeg benda gdje režeš isječke iz magazina i lijepiš postere po zidovima. Isto tako, sverastuća osviještenost žena posljednjih nekoliko godina daje hrabrosti onima koji su šutjeli da podignu svoj glas i napokon upru prstom u one koji su svoje prste stavljali tamo gdje nisu smjeli. I onda, bez obzira na sve to, i dalje imamo tamo nekog R. Kellyja, nekog tamo Ryana Adamsa ili pak onog bolesnika iz sastava Lost Prophets koji guraju vodu na svoj mlin.

Više je fame podigao jadni Ja Rule i ona njegova prevara od Fyre Festivala. Valjalo bi provjeriti no gotovo sam siguran da se više govori o Grammyju nego o ovome. Dalje da ne nabrajam. Za kraj moram naglasiti da ovo nije neki političko korektni poziv upomoć već samo stvarni alarm da ćemo tolerancijom raširiti krila onima kojima ionako malo tko što može. Stavite se sada u situaciju neke djevojčice koja ushićena ode “pozdraviti” svog idola u backstage, samo kako bi shvatila da taj pozdrav nije baš onaj kakav si je ona zamislila. Ali hej, to je R.Kelly, valjda on zna kako to treba ići. Najžalosnije od svega, on vjerojatno u tome ni nije sam.

 

65 Shares
Muziku podržava