U malom, prigodnom intervjuu predstavljamo jedan od istinskih bisera kanadske elektro-scene danas, kolektiv Put the Rifle Down.
Nedavno smo entuzijastički popratili njihovo aktualno, iako sada već
‘out-of-print’-izdanje zvano “Selector” – kolekciju eksplozivnih
elektro-pop numera koje vas, jednom kad im se prepustite, neće ostaviti
ravnodušnima.
Je li vam poznat onaj osjećaj kad čujete nešto dobro i toliko vas ponese da biste se od sreće najradije s nekim potukli? No dobro, Put the Rifle Down ne zagovaraju nasilje već svojom muzikom nasilničke tendencije izokreću u čistu pozitivnu energiju. Za Muzika.hr, član grupe i njihov glasnogovornik – Jordan Bimm vrlo je ljubazno odgovorio na nekoliko ležernih pitanja. Stoga, ako vas zanima, bacite pogled. Po mogućnosti i poslušajte. 
Što Put the Rifle Down stavljaju u svoje pjesme? Tako su dobre…
Sintisajzere i tenziju. Nastojimo stvarati plesnu muziku koja je uzbudljiva i energična, ali ne i za jednokratnu upotrebu. Trudimo se oko strukture pjesama i nastojimo da zazvuče nekonvencionalno i neočekivano. Ultimativni smo ljubitelji zarazne melodije; to su elementi zbog kojih smo zavoljeli stvari bendova poput New Order, Parallels ili Cut Copy.
Možemo li opisati muziku Put the Rifle Down kao ‘nasilnički veselu’?
Naravno. Kvaliteti na koju ukazuješ, volimo pridodati neki naš element ‘veselog/tužnog’. Stvari koje radimo nekako variraju između optimističnog i pesimističnog sentimenta. Mislimo da je to plodno muzičko tlo – pruža nam puno mogućnosti… posebno zato što predstavlja i stvarne situacije iz kojih proizlaze naše pjesme.
Postoji li razlika između ‘svjetla’ i ‘tame’ u današnjoj pop-muzici?
Iz perspektive skladatelja, kad se usredotočimo na pisanje pjesme želimo da se ona ljudima i svidi, da plešu na tu pjesmu. Bez obzira odlučimo li da zvuči ‘veselo’ ili ‘mračno’, ti aspekti ne određuju kvalitetu proizvoda. Primjerice, neki veliki ‘mračni’ bendovi napisali su besramno dobre pop-pjesme, dok s druge strane imamo ‘pop-zvijezde’ koje objavljuju grozne pjesmuljke podvučene ‘mračnom’ tematikom, koje su totalno sranje. Bez obzira na omjer ‘veselog’ ili ‘tužnog’ u našoj muzici, uvijek nastojimo da ona zvuči zanimljivo, poletno i iskreno.
Na kojem jeziku Put the Rifle Down izvode pjesmu “The King Is Dead, Long Live the King”?
Deutsch. Obožavamo Njemačku (također moram napomenuti da u mojem srcu postoji i bitno mjesto koje zauzima Hrvatska. Kao alpski skijaš ovdje u Kanadi, odrastao sam prateći karijeru velike hrvatske skijašice Janice Kostelić – kasnije i njezinog brata…)
Kada bi Put the Rifle Down bila skupina terorista, koje bi bile njihove moguće mete?
Kao što nam i ime kaže, osuđujemo bilo kakvo nasilje. Ali ako bismo i ciljali na nekoga, to bi bili ljudi koji ne vole plesati – našom muzikom nastojali bismo im doprijeti do srca i uvjeriti ih drugačije!
Je li zamislivo živjeti u svijetu u kojem nema sintisajzera i ritam-mašina?
Da. Vjerujemo da je ljudska vrsta postojala i prije 1960. godine. Puno smo puta ozbiljno razgovarali o tome kakve bi bile mogućnosti da bend poput Put the Rifle Down zaživi prije deset godina… Puno vremena ulažemo u skladanje, planiranje, promociju, snimanje i produkciju – da smo se u to upustili ranije, sve bi nas doslovno koštalo u desecima tisuća dolara. Tako da u svijetu bez sintisajzera i ritam-mašina Put the Rifle Down ne bi uopće postojali ili bi zvučali potpuno drugačije.
Postoji li jedan album koji smatrate da je toliko utjecao na vas, da biste ga ponijeli sa sobom na pusti otok?
“Unknown Pleasures” od Joy Division.
Može li svijet konačno postati bolje mjesto – slušajući i plešući uz Put the Rifle Down?
Nadajmo se, ali vrlo vjerojatno ne – mi smo samo jedan bend na periferiji.
Jesu li intervjui samo ‘nužno zlo’?
Ne, intervjui su nam zabavni i informativni su za javnost. Nadamo se da će netko čitajući ovaj intervju biti dovoljno zainteresiran da posluša i našu muziku – koja će mu se, nadamo se, i svidjeti!
