Punk Rock Holiday – mali festival koji radi kao najveći

U ove hladne dane paše barem pričati o onim toplim. O pet predstojećih toplih dana
u kolovozu porazgovarali smo s Andrejem Sevšekom, jednim od
organizatora susjednog Punk Rock Holiday festivala koji je došao do
svoje četvrte inačice.

Je li PRH veliki ili mali festival, koliko ljudi prosječno posjeti Tolmin zbog ovog, a koliko zbog starijeg metal brata – Metaldays – i još štošta možete saznati u ovom ugodnom razgovoru ekskluzivno za Muzika.hr.

Kako je došlo do Punk Rock Holiday festivala i kako si njime zadovoljan?
U principu smo u Trbovlju 2009. započeli festival Šklabfest koji je ime dobio po lokalnom studentskom klubu Šklab. Pošto je Trbovlje nekako usporedivo s hrvatskom Pulom, znači punk scena ’90-ih nadalje je ostavila ogroman dojam, pokušali smo napraviti nešto što je u Sloveniji stvarno falilo. Nakon dvije kad smo godine izgubili lokaciju, udružili smo se s organizatorima Njoki festivala koji su radili više-manje sličnu stvar. Festival se trebao održati u Ajdovščini, no kad smo potvrdili NOFX, lokacija više nije odgovarala. Pošto sam ja već dugo godina radio u Tolminu na festivalima Riversplash i Metalcamp, nekako smo se počeli dogovarati da festival preselimo tamo i počeli smo razmišljati o tome da smislimo novo ime koje će biti reprezentativnije. Svake godine smo sve više zadovoljni napretkom u smislu da je festival ostavio veliki utisak po cijelom svijetu i da ljudi od svugdje pozitivno govore o njemu. Čak puno veći festivali kao što je Groezrock smatraju da imamo ogroman festival što je zapravo nešto čime nismo zadovoljni.Zbog čega niste zadovoljni, koje su loše strane toga kad se smatra kako ste velik festival?
Jer mi svake godine ostvarujemo minus. Biti manji festival je super jer je atmosfera na festivalu deset puta bolja nego na bilo kojem većem festivalu. Sad, kad si me pitao, loša strana je i to što izgledamo kao veliki festival gdje svi žele svirati za puno novaca, kojeg nema. Nedavno me agent SNFU-a pitao ako je frka da SNFU sviraju preko brda u Austriji dan kasnije jer nam kao oni nisu konkurencija pošto održavaju mali festival za 1500 ljudi. Aha, a mi smo puno veći…
Nikad ne bih rekao pak da je recimo Groezrock ili Rebellion mainstream festival, samo je tamo scena deset puta veća. Kod nas festival može skupit maksimalno 2000 ljudi, a dok bi ista lokacija i line-up u Njemačkoj prve godine dovukli najmanje 10.000.

Prve godinu na festivalu su nastupili Bad Religion, NOFX, Bouncing Souls, Hot Water Music i druga jaka imena – kako ste uspjeli okupiti ovu postavu iz snova u festivalskom debiju?
Ako nisi neki afirmirani festival za koji svi znaju, pogotovo u Sloveniji koja u stvari ne postoji na listama zanimljivih država za posjetiti, sve ovisi o sreći. Znači bendovi su bili u blizini u pravo vrijeme i svima je odgovaralo. Prve godine smo napravili ogroman minus tako da nismo ni planirali radit drugo izdanje dok nam agenti nisu počeli opet nuditi bendove i nagovarati nas govoreći kako bi bila šteta da se tako nešto odlično više ne radi… Nakon tri godine puno je lakše, jer je PRH postao jedna od prvih destinacija bendova koji si planiraju europsku turneju u kolovozu.Koja je prosječna posjećenost?
Ako gledaš prosjek, sve se vrti oko nekih 2000 ljudi plus dodatnih 1000 na headlinerima. Odakle sve dolaze posjetioci?
Prvu godinu su imena privukla sve potencijalne posjetioce iz radijusa od 300 kilometara, dok je danas u pitanju cijela Europa, najviše Austrija, Njemačka, države Beneluksa i Engleska, a dolaze čak i ekipe iz SAD-a i Indonezije…

Koji je po vama najuspješniji PRH dosad?
Pa sad, ako me pitaš koji je najuspješniji dosad rekao bih da je svaki uspješniji od onog prošlog jer se na festivalu svake godine stvara bolja atmosfera. Dolaze samo oni koji ovakav festival baš i traže i u tom smislu je publika drugi headliner festivala, odmah nakon lokacije.

Koji nastup biste ocjenili najluđim dosad na festivalu, a od kojeg se možda malo više očekivalo?
U stvari teško ocjenjujem nastupe jer ih zbog posla ne vidim puno. Definitivno mi je bio najbolji prvi dan druge godine kad su nastupili Sick of it All i Anti-Flag. To je bio prvi dan kad smo odlučili da maknemo ogradu ispred bine i veliki dio dana sam proveo na bini, kako bih gledao hoće li biti sve u redu. Svi govorili da sam lud i da neće dobro završiti. Kad je pjevač SOIA na “Step Down” pozvao publiku na binu, nastao je kaos – ljudi i bend su se spojili u jedno. Na kraju smo samo rekli – to je to! Što se tiče većih očekivanja, definitivno Millencolin.

Da, atmosfera je u takvim situacijama stvarno odlična i povezanost između izvođača i publike je puno jača. Opet, u tim situacijama zna doći do totalnog klimaksa gdje je na pozornici u jednom trenutku toliko publike da zapravo blokira bend od publike. Smatraš li kako je to u žaru punka ili je to nešto do čega ne bi smjelo dolaziti?
Zavisi. Kod SOIA je to bilo u žaru punka, a kod Millencolina je to bilo nešto do čega nije smjelo doći. Čak smo razmišljali da napravimo stage diving školu tijekom dana.

Dajete priliku mladim bendovima iz regije. Kako ste zadovoljni odazivom, kakve su reakcije na taj potez?
Više-manje super, od bendova koji kuže što radimo i što im nudimo. U ovom dijelu Europe nema festivala na ovoj razini na kojem bi mali bendovi mogli svirati. Svi koji to shvaćaju svirali su kod nas. Neki jednostavno ne kuže da je to punk festival, a ne neki mainstream rock festival na kojem sviraš za putne troškove, spakiraš se i odeš se kući hvaliti frendovima da si tamo svirao. Nama je bitno da nam bendovi pomognu kod reklame i kod prodaje ulaznica jer na kraju svi želimo da na koncertima bude publika, a zarada je u drugom planu. To sam već nekoliko puta rekao, da su za scenu važni svi troje – bendovi, publika i organizatori – svi oni scenu kroje skupa.

Je li bilo nekih loših trenutaka, negativnih iskustava, bilo s bendovima ili publikom tijekom ove tri godine?
Mogu samo reći da je negativnih iskustava svake godine manje i nikad to nisu bile velike stvari. Oni kojima ne odgovara ovaj festival više ne dolaze pa s njima više nema problema. Bendovi su svi super. Najviše negativnih iskustva s bendovima je tijekom bukinga jer svaki agent hoće izvući najviše para i teško im je objasniti da mi nismo Njemačka gdje imaju masovnu publiku i jake sponzore.

Prošle godine uveli ste ‘kreditne kartice’ za plaćanje, kako su posjetioci reagirali? Na što se općenito posjetioci najviše žale?
Kreditne kartice za plaćanje su više-manje svi dobro primili. Naravno da su neki prve godine bili zbunjeni, no one u stvari jako dobro funkcioniraju. Posjetioci se najviše žale na cijenu piva, no to je zato jer nisu navikli na tako dobro organiziran festival gdje nije samo jedan šankić i par plastičnih šatora. Uz komfor lokacije, koji je svake godine veći, dolaze i veliki troškovi, tako da pivo ne može koštati kao negdje gdje se samo nabavi par bačvi piva i napravi improvizirani šank. S druge strane, u kamp prostoru pivo košta 1 euro. U Sloveniji su ljudi navikli da festival znači svaki više-manje politički skup, kruha i igara, organizirani događaj s lokalnim i hrvatskim ološ izvođačima, bez upada i s jeftinim pićem, pa onda po tome sude da je PRH skup festival. A kako sam i prije rekao, sve više je onih koji sve to dobro kuže i prihvaćaju.

Zašto ste prošle godine festival pomaknuli u srpanj? Ove godine vraća se u standardni kolovoz u kojem se nadamo da neće biti kiše...
Zbog lokalne turističke organizacije koja kaže, da festivali u kolovozu popune sve kapacitete i na primjer talijanski ribari, koji dolaze svake godine pecat na Soču, i drugi turisti, nemaju više gdje naći smještaj. Ozbiljno! Ali više je to bio problem vezan za Metaldays koji ima tri puta više publike pa smo se nekako dogovorili da se PRH može opet održati u kolovozu koji nama najviše odgovara, jer nam je prošle godine bio horor sastavljati line-up s obzirom da skoro nije bilo bendova na turneji.

Ipak ste uspjeli dovući Millencolin, jedno od najzvučnijih imena i uz Bad Religion i NOFX, najveći bend koji je pohodio Punk Rock Holiday?
Millencolin smo već radili na prvom Šklabfestu. Nekako su nam poslužili kao plan B, jer su bili u Europi, a Nikola je baš u to vrijeme bio s obitelji na odmoru u Hrvatskoj. Znači, kod njih je bilo jednostavnije jer smo ih mogli bukirati ekskluzivno.

Spremate li kakve novosti i promjene za četvrto izdanje festivala?
Da. Svake godine se oslonimo na konstruktivne kritike publike i pokušamo napraviti neke stvari koje bi još dignule samu atmosferu. Jedini je problem što svaka stvar košta puno novaca i energije, a festival još nije u poziciji da si sve to priušti. Naša ideja je da festival ubuduće odradimo s minimalnim brojem redara i da festival producira sve manje smeća. Za 2014. radimo na tome, da postavimo mini skate park, koji može koristit publika, a ne profesionalci, kao prošle godine.

Kad spominješ redare, njih se stvarno može pohvaliti. Oni na pozornici imaju jako veliku toleranciju, a moram priznati kako unatoč opuštenosti i atmosfere koja vlada u kampu uvijek ima neki par očiju koji i tamo budno pazi. Jesu li se znali dogoditi kakvi izgredi ili krađe?
Uvijek ima svašta kad je ovakva opuštenost u pitanju. Srećom na PRH nije stradao kao što je Metalcamp prije par godina gdje je u kamp došla organizirana ekipa iz Rumunjske. Zbog toga se i razmišlja da se kompletan kamp ogradi, a to bi opet značilo nevolju jer bi u tom slučaju trebali ograničiti unos i iznos stvari iz kampa.

Nedavno ste najavili hrpu dobrih bendova – Sick Of It All, The Generators, Ignite, SNFU, The Real Mckenzies, Raised Fist… Koliko nas još bendova čeka ove godine?
Sve skupa bendova bit će 50 bednova, kao prošle godine. Mislim da će line-up ove godine biti najjači.

NOFX je zasad najveće najavljeno ime, možemo li očekivati još neko veliko ime?
Nije u planu. Iz jednog razloga – nemamo para za tako velike bendove. Kao što sam već rekao, nije nam fora da bukiramo velike bendove, nego da radimo festival klupske atmosfere. NOFX su nam 2011. obećali da će se vratit za tri godine jer im je festival bio do jaja, pa ga žele podržati.

Dakle, NOFX drži riječ. Osim njih vraćaju se i SOIA, Mckenziesi. Hoće li u postavi biti još neka grupa s prijašnjih festivala?
Toastersi se isto vraćaju i možda još jedan bend. Trudimo se da se bendovi ne ponavljaju previše, ali teško ih je odbijati kad su na turneji i žele se vratiti.

Kako je gradić Tolmin reagirao na ovaj festival?
Iz iskustva znam da stvarno vole metalce pa im nije bio problem primiti i punkere. Malo su samo razočarani da nas je tri puta manje i da 10 puta manje trošimo.

Već je izašlo nekoliko kraćih dokumentaraca o festivalu, da li spremate kakav DVD?
DVD ćemo spremit nakon zadnjeg PRH-a.

Kad će to biti?
Kad izgubimo entuzijazam. Ovi kraći dokumentarci jako dobro funkcioniraju kao teaseri za ljude koji još nisu posjetili PRH i žele vidjeti kako to izgleda. A nama su važniji osjećaji uživo pa zasad na to obraćamo svu pažnju.

Što očekujete od festivala u budućnosti?
Da bude svake godine jedno jako pozitivno iskustvo za organizatore, bendove i publiku.

Iz iskustva mogu reći kako su odlično sredstvo za osvježenje rijeke Tolminka i Soča, koja je njihova prosječna temperatura u kolovozu?
Google kaže između 12 i 15 stupnjeva.