…zapisao je Mile Kekin u odličnoj pjesmi Hladnog piva “Superman” i bio u pravu, kao i obično. Moram priznati, osobno mi je lakše podnijeti veću količinu dnevnih malih macchiata nego velikih Hrvata, popijem ih minimalno pet-šest, a velikog Hrvata mi je previše i pola. Ali to je, pretpostavljam, kod svakog različito.
Kako se ono skandira? “Mi Hrvati!“. Ali tko su zapravo ti Hrvati? I jesu li svi isti? Srećom nisu. Kao i obično, bilo kakva generalizacija nije dobra, jer postoji prijetnja odstupanja i pogreške. I dok su normalni, ‘mali’ Hrvati, poput mene ili vas, pretpostavljam normalni (barem do neke mjere), ima i onih drugih, idiota, budala i ništarija, tzv. velikih Kroatena.
Kakvi su to veliki Hrvati nedavno su osjetili i kolege Hladnog piva, The Beat Fleet, kad su svirali na filmskom festivalu u Starigradu Paklenica. To i jest povod ovom tekstu, jer bi bilo šteta ne napisati ga. No, ne bojte se, većina ljudi u publici na koncertu bili su normalni, mali Hrvati, a bilo je i dosta Slovenaca, Srba, Makedonaca, Bosanaca i još ponekog da proširi popis putovnica. Ali, naravno, bio je i par velikih Hrvata, doslovno njih dvoje (muških, ako to nešto znači). Nisam ih primijetio, ali neki jesu, ali mi nisu rekli. Pa sam to saznao tek od Mladena Badovinca nakon dva dana, kad se vratio u Starigrad (jer su poslije koncerta TBF odmah otputovali dalje), kad sam mu rekao da je bio odličan koncert TBF-a. Na pitanje kako je bilo njemu odgovorio mi je: “Užasno“.
Nisam to očekivao pa sam ga, logično, upitao “Zašto?” i onda mi je ispričao kako su im dva idiota ispred bine vikala “Jugoslavenčine!” (to je valjda uvreda), pokazivali rogove, hvatali se za jaja i, općenito, pokušali minirati atmosferu odličnog nastupa. U kojem je, iza ta dva idiota, uživalo barem petstotinjak normalnih, malih Hrvata. S podosta prijatelja ‘stranaca’, jer SPFF je međunarodni filmski festival na koji su ove godine stigli predstavnici 15 stranih ekipa i mnogi inozemni gosti.
I to ne samo ovi koje sam nabrojao, nego i Engleza, Amerikanaca, Nijemaca i drugih. Srećom oni, kao ni ja, nisu vidjeli ispade ovih velikih Hrvata u prvom redu, u prvom redu zato što su se dobro zabavljali u redovima iza njih, ali se postavlja pitanje što bi bilo da jesu? I kako bi im mi ostali Hrvati mogli objasniti što su ova dva velika Hrvata htjela reći tim gestama, bendu koji je k tome još iz Hrvatske?
Teško bi im to mogli objasniti, priča je prošla ‘poskrivečki’ za publiku, ali je, naravno, iznervirala članove TBF-a koji su profesionalno i stoički izdržali do kraja i priuštili publici odličan nastup. Baš zato, mada je priča prošla skriveno, bilo bi glupo ne objaviti ju kad se zaista dogodila, pa da se barem ne ponovi. Pa makar napravila i štetu domaćem turizmu u Starigradu – opravdano – jer bi bila veća šteta da se za nju ne čuje.
Zašto? Jer se idiota uvijek nađe, pa je bolje da normalni ljudi, ako ih slučajno nisu vidjeli ili prepoznali, znaju da ipak postoje. Pitao sam Mladena zašto nije nešto rekao, otjerao ih kvragu s mikrofona? Pametno mi je odgovorio “I što bi napravili?“. Večer iza koncerta TBF-a, ista ta dva kretena ušla su kolima na parkiralište pored Male Paklenice i za vrijeme projekcije filma, ne sjećam se kojega, turirala mašine, vježbala proklizavanje kotačima po šljunku i otišli nakon pola minute da ih nitko ne ulovi. Tek sam idući dan, baš nakon razgovora s Mladenom, saznao da su to bili isti oni veliki Hrvati s koncerta TBF-a. A tada nije bilo TBF-a na pozornici, pa se postavlja pitanje jesu li protestirali protiv filma na ekranu ili čega? Ili su jednostavno takvi sami po sebi?
I zašto bi se uopće bunili, što im to nije bilo po volji? Usred ljeta, kad je u njihovom gradiću festival čiji gosti tamo troše novce da bi njima bilo bolje, a i bez obzira na to lijepo je imati takav festival u malom mistu? No, znamo li da je pred neku godinu svećenik na nedjeljnoj misi u Starigradu, pun ljubavi za čovjeka, govorio svojim vjernicima “Kakav je to festival koji širi bratstvo i jedinstvo i propagira lezbijstvo” (mislio je na film “Le Zbor” koji je te godine prikazan), situacija postaje jasnija i jasnije je od kuda dolaze ideje ovoj dvojici i ostalim velikim Hrvatima. Možda izgleda preizravno ovako postaviti priču, ali teško da međusobno nemaju veze ili da ne znaju jedni za druge na tako malom prostoru.
Nota bene, na preksinoćnjem Dnevniku gledam izjavu splitskog biskupa povodom blagdana Velike Gospe, gdje kaže tradicionalnu prigodnu i prijateljsku poruku turistima i istospolnim zajednicama: “Život je zajednica muškarca i žene, da su bile dvije Eve, ili dva Adama, imali bi samo dva groba i ne bi bilo nas“. Možda su ova dva Adama iz Paklenica ta dva mentalna groba na koja je biskup mislio?
Srećom malo ih je, bar se nadamo, ali su u vražju mater glasni i vidljivi kad ne treba. Stoga, poruka ovakvima samo je jedna, u dvije riječi sve bi stalo; ‘vi Hrvati’. Ili malo šire, sramotite nas pred gostima i domaćima, idioti jedni (i veliki, naravno)…
