“Nekih stvari ima što ne govore se svima, što se samo nekom kažu” kazao je Arsen davno, a ipak svi znaju. No, ima dana kada ne znam što da radim, a ni vi. Kako se odlučiti, kojim smjerom krenuti, što izabrati i kamo otići?
Glasati ‘protiv’ referendumskog pitanja o tome je li brak zajednica muškarca i žene? Pa naravno, ako bismo morali voditi računa o tom banalnom pitanju da li netko ima pišu a netko ne – a ne o tome da li se vole i da li im država omogućuje minimum za ‘održavanje’ skupog pogona djece – kamo bismo stigli?
I stalno vam netko želi reći što je dobro a što ne, mada vi to znadete unaprijed i opet ćete napraviti po svome (i u životu i u glazbi). Samo naizgled izgleda da su ograničenja u stvarnom životu veća od ograničenja i predrasuda u umjetnosti, pa i glazbi, a nisu.
Tlače vas a nisu vam niti roditelji
Svakome iznad 18 godina tko prati rock kulturu ovakva bedasta referendumska pitanja trebala bi biti prozirna i gadljiva. Uz ovakvu astronomsku cijenu još i više. Još od ‘djece cvijeća’ kojoj su puritanci prigovarali svašta, bilo je jasno da ‘roditeljska kultura’, ili kultura odraslih, ima drugačije planove s vama. Jedini je problem što vam ovi danas s referendumima nisu niti roditelji, izgleda da nisu niti odrasli, a svejedno vas tlače i masiraju sa svojim planovima i zamislima.
Nekima je, jednostavno rečeno, teže brže shvatiti, pa treba proći vrijeme i potrošiti se novaca da stvari dođe na svoje. Na stranu činjenica da niti u jednom ustavu EU zemalja ne piše da je ‘brak zajednica muškarca i žene’ i da nitko za to nije potrošio 47 milijuna kuna, a imaju ih više od nas.
Mrdajmo zakonitosti
Sasvim banalno, da se slušalo ove od ranije, niti Elvis niti mnoge kasnije priznate vrijednosti ne bi ušle u ‘ustave’ publike, jer vražje ljuljanje i njihanje kukovima 1956. mnogima nije bilo po volji. Kvarilo je američku mladež i navodilo ju na blud, sve je bilo all shook up sablažnjivalo javnost, a tako je bilo i s mnogima koji su došli kasnije. Od Bowiea na dalje, sve do Loua Reeda i nove autobiografije Morrisseya, rock je bio primjer rušenja konvencija i ‘mrdanja’ spolnih zakonitosti.
Tijardovića izbaciti iz HNK-a
I ne samo rock, to nam je u krvi. Nije niti kod nas bilo drugačije. Gledam sinoć na HTV-u prvu epizodu odlične dokumentarne serije o Ivi Tijardoviću. Neki dan bio sam u emisiji “Dobro jutro Hrvatska” skupa sa Željkom Rogošićem, autorom serijala o Tijardoviću, pa sam iz prve ruke čuo puno zanimljivih podataka.
I gledam sinoć kako su Tijardoviću 1926. ravnatelj i dramaturg branili ulazak u splitski HNK s “Malom Floramye” jer je to njima bilo neozbiljno i manje vrijedno spram ‘ozbiljne’ strane operne produkcije na repertoaru kazališta.
Znači, i Tijardović je bio ‘s one strane’ i htjeli su ga ‘maknuti’, mada je danas stožerno mjesto hrvatske kulturne baštine.
Večernji referendumi
I ovaj šokantni primjer pokazuje da nije uvijek sve bilo jasno i tako prihvaćeno kako je danas. I kvragu uvijek netko misli da još ‘nije tako’ i da je pravo vrijeme da vam stavi omču i par ograničenja. Kad prođe 100 godina, ograničenja su manja, ali više nema vas da u tome uživate, pa onda bolje mislite unaprijed.
Ako već želite neko praktično referendumsko pitanje, onda je bolje neko dnevno i sasvim praktično, prema Buldožerima; pustimo velika pitanja, ali jeste li slobodni večeras?
Da ne bi stalno kukali kako nema dobrih programa i pitanja, evo kreće par večeri u Zagrebu gdje će i najizbirljiviji pogubiti živce.
Nakon koncerta možete i u brak
Od četvrtka do nedjelje, u četiri dana u Zagrebu možete pogledati pet koncerata 9. Zagreb Jazz Festivala u dvorani ZeKaeMa, u Tvornici kulture, redom, od večeras gostuju Tegan & Sara, Yo La Tengo i PipsChips&Videoclips te Electronic Beats festival na Velesajamu, The Bambi Molesters u Vintageu i Brucošijada FER-a.
Nakon što pogledate bar nešto od toga, prema vlastitim demokratskim načelima naravno, možete i u brak, i ova referendumska pitanja bit će vam lakša za odgovoriti…
