Donosimo vam priču o jednom od najslavnijih proizvođača gitara, koje možda i nisu tako poznate i slavne kod nas, jer kod nas primat ipak drže Gibson i Fender. Grad Nazareth u Pennsylvaniji mjesto je u kojemu živi svjetski slavna automobilistička obitelj Marija Andrettija i u kojemu se, njemu gotovo vrata do vrata, nalazi Martin Company, proizvođač svjetski slavnih Martin gitara. Što Martin gitarama privlači stotine i tisuće umjetnika iz najrazličitijih glazbenih žanrova, od klasične glazbe do countryja, od folka do jazza i bluesa pročitajte u nastavku teksta.
Neki od njenih najslavnijih vlasnika su: Norman Blake, Ian Anderson, Eric Clapton, Neil Diamond, Elliot Fisk, Jerry Garcia, Paul McCartney, Jimmy Buffett, Jimi Hendrix (da, mnoge je svoje skladbe na akustičnoj gitari skladao), zatim Johnny Cash, Graham Nash, Stephen Stills, Neil Young, Willie Nelson, Curt Cobain, Elvis Presley, Elvis Costello, Bob Dylan, Keb Mo, Jimmie Rodgers, Paul Simon, Jimmy Page, Dolly Parton, Bruce Springsteen, Robbie Robertson, Kingston Trio, Don McLean, Roger McGuinn….i to je samo kraći popis, dulji možete naći na web siteu gitara Martin.
D35 Model
“Boja tona, po tome je Martin gitara slavna” – kaže Chris Thomas, predstavnik Martina za javnost i za umjetnike, Artist and Public Relations. “Treba li Martin gitaru sažeti u riječ-dvije, onda je to – boja tona. Raspon zvuka i ta puna, bogata boja tona, palisandrovine i mahagonija.” Nijedna gitara ne zvuči poput Martina, nijedna ne izgleda poput Martina, ni na jednoj drugoj se tako lako ne svira…
“Puno je gitara na tržištu koje pokušavaju kopirati Martin, ali ništa od toga. Martin svoje gitare izrađuje više od stoljeća i pol, točnije – 171 godinu, a proces izrade doveden je gotovo do savršenstva. Koristi se samo najbolje drvo koje postoji, a proces izrade glazbala detaljan je i dugotrajan, od samog početka do samog kraja. Kvalitetu zvuka pridaje se najveća pažnja, zbog toga je i tražen među glazbenicima. Izuzetna se pozornost poklanja i udobnosti, lakoći sviranja na Martin gitari, to je vrlo važno za sviraca. Na samom kraju procesa izrade, kad je gitara, dakle, gotova, kad je sastavljena, kad su žice na njoj, onda jedna posebna ekipa radi samo na ugađanju glazbala, to je kombinacija podešavanja vrata, podizanja ili spuštanja žica, kako bi gitara bila savršeno udobna onome koji na njoj svira, kako bi se postigla savršena intonacija, kako bi zvuk gitare došao do sto boljeg, jasnijeg i glasnijeg, izražaja. Eto, to bi ukratko bilo ono sto Martin gitaru razlikuje i izdvaja od drugih gitara.”
Neke stvari, prirodno, ostaju tajna proizvođača, ali to bi ukratko bilo ono na čemu se temelji njegova svjetska reputacija. Gitare Martin izrađuju se u Nazarethu od 1839. godine, u Sjedinjenim Državama još od 1833., no priča o toj, jednoj od najpoznatijih američkih gitara, počinje još u Njemačkoj, u Markneukirchenu, 1796., rođenjem Christiana Fredericka Martina. S 15 godina i on se pridružuje starom obiteljskom zanimanju izrade gitara tako što odlazi u Beč prvo, na naukovanje kod znanog Johanna Stauffera. Martin je pokazao izvanredni talent, ali zbog restriktivnog cehovskog sistema, Martin se, 1833. godine, našao u Sjedinjenim Državama.
Po dolasku u New York, odmah otvara svoju radionicu za izradu gitara, bila je skromna i često trgovala zamjenom robe, gitara za dječju odjeću ili gitara za sanduk vina. Čeznući za prirodom i mirnijim, sigurnijim načinom života nego što je tada nudio Lower East Side New Yorka, obitelj Martin seli u Nazareth, u državi Pennsylvania, u kojemu će Martin sretno živjeti do kraja života. Od skromne radionice, koju je u Nazarethu otvorio, ubrzo je nastala tvornica, jer potražnja za njegovim gitarama bivala je sve veća. Martin, u Nazarethu, u obiteljskim je rukama od smrti Christiana Fredericka Martina, 1867., sada već u rukama šeste generacije, a to znači, Martin Guitar Company najstariji je obiteljski business u SAD-u!
Prije mjesec dana, kaže Chris Thomas, rođenjem prve bebe u šestoj generaciji, rodila se i sedma. Potkraj 19. stoljeća, kompanija je počela i s proizvodnjom tada vrlo traženih mandolina, a dvadesetih godina 20. stoljeća s proizvodnjom tada vrlo traženih ukulele gitara, malih, portugalskog porijekla, populariziranih na Havajima. Tokom teške ekonomske krize, tridesetih godina, ozbiljno pati i Martin kompanija, ali da bi se nekako izvukla, mijenja dizajn svojih postojećih proizvoda, neki imaju manje, neki vise uspjeha. U tom se razdoblju rađa i najslavnija Martin akustična gitara – Dreadnought, ime je dobila prema britanskom tipu vojnog broda, iz prvog svjetskog rata.
S popularnošću folka, prvo, a onda i countryja, raste i njena prodaja; taj model i danas dominira u proizvodnji Martin gitara. No, inovativnost Martina nastavlja se i idućih desetljeća, rađa se uspješna Backpacker, putna gitara, pa modeli 1 Series gitara, pristupačniji po cijenama, ali i dalje kvalitetne izrade i beskompromisnog zvuka.
Generacije su se smjenjivale za kormilom kompanije, ali sve su se jednako čvrsto držale visokih standarda kvalitete. Kompanija danas ima 650 zaposlenih, lokalnih žitelja, koje kompanija obučava u izradi prvoklasnih gitara. Ove godine, Martin Guitar Company proizvela je svoju 1.000.000 gitaru. Ta nije, i nikad neće ni biti, za prodaju. Tijekom ove godine, kao reklamni primjerak, obilazi razne muzeje ili je izložena u prostorijama kompanije.
Chris Thomas kaže: “Čarobna je, sve njene površine, prednja, stražnja, vrat gitare….obložene su sedefom, zlatom, dijamantima i rubinima i drugim vrstama dragog kamenja, raznim intarzijama ispričana je cijela povijest Martina. Recimo, portret C. F. Martina, iznad njega anđeli drže glazbala važna u proizvodnji Martina – ukulele, koncertnu gitaru, mandolinu i Dreadnought gitaru” i dodaje: “Zateknete li se u Americi, u Pennsylvaniji, morate do Nazaretha, jer Martin gitaru treba doživjeti osjetilima vida, mirisa, opipa i sluha…”
Tekst preuzet sa stranice Voice of America.
