Koliko prostora u kozmosu zauzimaju istinske legende? Nema sasvim preciznog odgovora, ali s jutrom 11. rujna 2007. godine svijet jazza manji je upravo za jednu takvu veličinu. U rodnom je Beču u 75. godini, od komplikacija nastalih zbog rijetkog raka kože, umro Joe Zawinul, jedan od najistaknutijih klavijaturista i autorskih osobnosti čitavog jazza.
Josef Erich Zawinul (rođen 7. srpnja 1932.) među onih je nekoliko jazz-glazbenika koji su neposredno zaslužni za najveće glazbene revolucije unutar žanra. 
Iako je značajno pridonio već i prvom velikom sastavu u kojem je svirao, kvintetu Cannonballa Adderleya – za koji je šezdesetih prvi puta iskazao svoj iznimni talent s nekoliko hit-skladbi (sjetimo se samo “Mercy, Mercy, Mercy”) – punu pozornost i najveću zaslugu Zawinul će zadobiti neopozivim uvođenjem čitavog arsenala elektroničkih klavijatura u svijet jazza.
Iako su se električne orgulje koristile u jazzu još od Fatsa Wallera i Jimmy Smitha, tek je Zawinulovo inventivno i neumorno korištenje Würlitzera, električnog Fender Rhodes klavira i Hammond B-3 orgulja širom otvorilo vrata jazz-instrumentarija za sintetizirane zvukove, pri čemu se ključnim ukazuje album Milesa Davisa “In A Silent Way” (1968).
U pitanju je prijelomnica u Davisovoj karijeri, ali i u čitavoj povijesti jazza, gdje jazz-sastav električnim instrumentarijem po prvi puta potpuno spaja jazz i rock. Ova nenametljiva, beziznimno genijalna ploča nikada ne bi nastala bez Zawinula, obzirom da lavovski dio zvukova i atmosfere pripada električnim klavijaturama u njegovoj režiji, a napisao je prelijepu naslovnu temu.
Time je Zawinul dao zamah Davisu da snimi epohalnu “Bitches Brew” (1969.), jednu od najvažnijih jazz ploča uopće, na kojoj Zawinul ponovno ima istaknutu ulogu aranžera i klavijaturista.
S ova dva albuma tihi Bečanin direktno je kumovao rođenju fusiona kao jednog od najvećih jazz-pravaca, nastavljajući ga 1970. s bendom Weather Report, u kojem okuplja neke od najvećih mlađih talenata tog vremena: Miroslava Vitouša, Jacoa Pastoriusa, Petera Erskinea… i kojeg će učiniti jednom od najvećih svjetskih jazz atrakcija upravo zbog zaraznog križanja jazza i rocka, najbolje ocrtanog na eponimnom albumu “Heavy Weather” s hitom “Birdland”, kojeg je također sam skladao.
Zawinulovi sintesajzeri od početka su se nametnuli kao zaštitni znak sastava, a njegov suptilni pristup novoj generaciji instrumenata bio je prvi pravi dokaz koliko organski može zvučati naoko hladna (i podozrivo promatrana) elektronika unutar jazz-sastava.
Sve veću posvećenost sintetiziranim zvukovima i elektronici Zawinul je nakon petnaestak albuma s iznimno utjecajnim Weather Reportom produbio u projektu The Zawinul Syndicate, gdje je svoja jazz-rock iskustva neumorno obogaćivao najrazličitijim etno utjecajima, pri čemu se najuspjelijim pokazao album “Lost Tribes” (1992).
S ovim sastavom nastupio je i na brzo ugaslom jazz-festivalu u Splitu, 1999. i na 5. Liburnia Jazz Festival u Opatiji 2005. godine.
U posljednjem desetljeću života izdao je nekoliko solo-albuma, te pokrenuo jazz-klub “irdland u Beču, gdje je snimio i dva odlična živa albuma: “Vienna Nights” (2003.) u kojem se odlično odražavaju sva world music i groove stremljenja Syndicatea i Zawinula kao vođe sastava, te 2006. kolekciju vlastitih standarda “Brown Street“, u suradnji s čitavim big bandom iz Bonna.
Svoju pedagošku strast, započetu još s Weather Reportom, nastavio je sve do smrti; tako smo ga u Zagrebu mogli vidjeti na nedavnom koncertu u Tvornici kulture, gdje je nastupio s mladim talentima jazz-akademije u Klagenfurtu.
Ostavština Joea Zawinula teško je mjerljiva i stavlja ga među one rijetke glazbenike uz čije se ime mogu poslagati gotovo svi kreativni epiteti – genijalni inovator, vrhunski instrumentalist i jednako izvrstan kompozitor, virtuozan aranžer, bandleader i pedagog. Čitavo vrijeme bio je u potrazi za novim, svjestan tradicije jazza iz koje je krenuo.
Doseg njegovog spoja naslijeđa i inovacija tek ćemo sagledati: no već i sada znamo kako je in a silent way otišao pionir zvuka, stila i instrumenta. Koliko takvih još uopće ima?
– In Memoriam –
