Pregled 2019.: Autorske liste Muzika.hr redakcije

Top 10 domaćih/regionalnih albuma

1. Šumovi protiv valova – “Šumovi protiv valova”
2. Chui – “Iz kapetanovog dnevnika”
3. From Another Mother – “ATATOA”
4. Killed A Fox – “Crown Shyness”
5. Ichabod – “Volume 1: Psychedelic Chansons”

1. Consecration – “Plava Laguna”
2. Bernays Propaganda – “Vtora mladost, Treta Svetska Vojna”
3. Šajzerbiterlemon – “Iza naših zidova”
4. Wooden Ambulance – “Redville”
5. Virvel – “Žena sa bradom, patuljak, idiot”

Top 10 stranih albuma

1. Amanda Palmer – “There Will Be No Intermission”
2. Fontaines D.C. – “Dogrel”
3. King Gizzard and the Lizard Wizard – “Infest The Rats’ Nest”
4. Orville Peck – “Pony”
5. Petrol Girls – “Cut And Stitch”
6. White Reaper – “You Deserve Love”
7. Ezra Furman – “Twelve Nudes”
8. Vampire Weekend – “Father Of The Bride”
9. Crows – “Silver Tongues”
10. Billie Eilish – “When We All Fall Asleep, Where Do We Go”

Osvrt na 2019.

Tko me imalo poznaje, zna da mi je “Is This It” najbolji album ikad. Ove godine se konačno ostvarila želja da vidim i The Strokes uživo i bilo je magično – svirali su samo prva tri albuma što je uz publiku koja je pjevala s Julianom sve pjesme bilo vrhunsko iskustvo. BBK Bilbao je bio pun pogodak jer osim predivnog grada i davno ispunjene želje, tu su bili još mnogi izvođači koji su pružili odlične nastupe – Weezer, uvijek odlični Idles, Rosalia… 

BBK i Primavera su mi definitivno bila dva festivalska hajlajta ove godine. Od ostalih koncerata, svakako bih volio istaknuti još nekoliko njih koji su mi obilježili godinu. Prije svega tu je mala Japanka Haru Nemuri koja je napravila neviđeni spektakl na Primaveri, potom vrlo emocionalni performans Amande Palmer u Grazu, INmusic je konačno uzeo neki mladi i aktualani bend u vidu Fontaines D.C. koji je na to uzvratio najboljim koncertom ovogodišnjeg izdanje, već sad legendarni nastupi Foo Fightersa u Puli… Da više ne nabrajam, ovo mi je bila najbolja koncertna godina do sad, teško se mogu požaliti da je nešto bilo stvarno loše, te se nadam da će isti rezultati biti i u narednim godinama.

Što se tiče albuma, nekako sam dojma da je ova godina u vidi kvalitete bila nešto slabija od prethodnih. U takvoj godini najviše su se izdvojili instrumentalni albumi Šumova protiv valova i Chuija. S druge strane, regija je opet ponudila pregršt odličnih albuma od koji me se Consecration najviše dojmio, a nedaleko od njih su se pozicionirali makedonski revolucionari iz Bernays Propagande koji su još dublje krenuli u istraživanje svog zvuka, te nova rock senzacija Šajzerbiterlemon. Kod inozemnih albuma uvijek dođe do izražaja moje gotovo manijakalno preslušavanje što više glazbe. Ove godine se opet otkrilo mnogo odličnih novih izvođača, ali Amandin album “There Will Be No Intermission” je nešto što se odmaklo od svega ostalog u 2019. godini. Odmah do nje su najbolji debitanti godine Fontaines D.C., ovaj put metalci Gizzardi, country biser Orville Peck, post hardcore band iz Austrije Petrol Girls…

Sveukupno, iznimna godina koja mi je mnogo puta izmamila smiješak na lice. Summa summarum – 2019. je u gotovo svim parametrima prešišala prethodne godine, barem što se mene tiče. Tu je taj mali problem s domaćim albumima koji su u nekom padu od 2017., najbolje godine ikad za našu diskografiju. Nadam se da će se i taj trend promijeniti u 2020., te da će nas početi češće posjećivati aktualne glazbene zvijezde, a ne samo one koje nas posjećuju po “stoti put” ili kojima je zenit odavno prošao. 2019. je bila odlična, živjela 2020.!

Top 10 domaćih/regionalnih albuma

1. Porto Morto – “Portofon”
2. 2. J.R. August – “Dangerous Waters”
3. Ichabod – “Volume 1: Psychedelic Chansons”
4. Hana Ne Zna Da Se Šali – “Hana Ne Zna Da Se Šali”
5. Pocket Palma – “Pocket Palma”
6. Nellcote – “Disturbance in a Quiet Summer Night”
7. Crvi – “Šta si to uradio?”
8. Chui – “Iz kapetanovog dnevnika”
9. The Siids – “Brutalist”
10. Buč Kesidi – “Euforija”

Top 10 stranih albuma

1. Fontaines D.C. – “Dogrel”
2. PUP – “Morbid Stuff”
3. Leonard Cohen – “Thanks for the Dance”
4. Trst- “The Destroyer (Part 1)”
5. Angie Mcmahon – “Salt”
6. DIIV – “Deceiver”
7. Underground Youth – “Montage Images of Lust & Fear”
8. TOOL – “Fear Inoculum”
9. White Reaper – “You Deserve Love”
10. Weyes Blood – “Titanic Rising”

Osvrt na 2019

2019. označila je povratak nekih legendarnih glazbenika: Ozzy Osbourne objavio je novu pjesmu nakon devet godina, TOOL su objavili novi album nakon 13 godina, a dok sam ovo pisala, interneti su brujali o povratku Johna Frusciantea u Red Hot Chili Peppers. S druge strane, imamo i nekoliko sjajnih debitanata koje bih istakla: na domaćoj sceni to su Ichabod i JR August (mada je upitno bi li se mogao nazvati debitantom  obzirom na to da je od 2015. objavio tri EP-a na bandcampu), dok je moj favorit sa svjetske scene definitivno Fontaines D.C.. Zanimljivo je što su oni upravo ove godine premijerno nastupali u Hrvatskoj, zbog čega se zasigurno ne mogu požaliti da nam koncertna scena ne nudi aktualna imena. Žalosno je što sam ga uspjela propustiti; prošvercani pelin me uvjerio da nastupaju sljedećeg dana (mada svi koji me znaju mogu potvrditi koliko revno vodim računa satnici u rokovniku!), pa sam vrijeme njihovog nastupa blesavo potratila na ležanje na travici i pijano gledanje u zvijezde. Ruku na srce, ležanje na travici bilo je lijepo, a i vjerujem da ću imati novu priliku za samostalni koncert u bliskoj budućnosti.

Neke reprize nastavljaju se i ove godine, pa su tako najzagriženiji obožavatelji imali priliku slušati My Baby po 9493929204 put. U principu nemam ništa protiv reprize tu i tamo, ali kad jedan te isti bend nastupa u Lijepoj našoj nekoliko puta godišnje, pa čak i češće od ponekih aktualnih domaćih izvođača – tu kolutam očima. Kolut unaprijed i kolut unazad. Kad već spominjemo aktualna imena, ne bih si oprostila da ne spomenem još jedan bend čiji je nastup razveselio mnoge Zagrepčane; govorim o bendu PUP, koji skupa s Fontainesima potvrđuju da se u Zagreb može dofurati i malo aktualne žestine – kad se hoće. Taj sam koncert također, teška srca, propustila. Ne pitajte.

Što smo izgubili u 2019.? Uha željna Žednog uha ove godine primila su poražavajuću vijest: nakon 22 godine postojanja, festival je otišao u povijest. Tko će nam sad dovoditi “male” izvođače koji će kroz nekoliko godina postati svjetski, pitanje je koje muči mnoge zaljubljenike u Žedno uho, pa tako i mene. Kraj Žednog uha označili su Goodspeed You! Black Emperor 22. studenoga u Tvornici kulture i time završili jednu eru. Kako bih onda najbolje opisala ovu malu knjigu utisaka od 2019.? Povratak kultnih glazbenika, obećavajući debitanti, reprize i oproštaj od voljenog koncertnog organizatora? Something old, something new, something borrrowed, something blue.

Top 10 stranih albuma

1. FKA Twigs – “MAGDALENE”
2. Tyler, the Creator – “IGOR”
3. Charli XCX – “Charli”
4. Slipknot – “We Are Not Your Kind”
5. Lana Del Rey – “Norman Fucking Rockwell”
6. Billie Eilish – “WHEN WE ALL FALL ASLEEP, WHERE DO WE GO”
7. Thom Yorke – “ANIMA”
8. Tool – “Fear Inoculum”
9. James Blake – “Assume Form”
10. Ariana Grande – “thank you, next”

Osvrt na 2019.

Iskreno ne razumijem rastući broj kritičara moderne mainstream glazbe te perpetualni cilj umanjivanja vrijednost načina na koji suvremeni čovjek konzumira navedeni medij. Rast streaming platformi je u ovom desetljeću preobrazio način na koji se sluša glazba te preusmjerio industriju na brzu prilagodbu. Pregršt različitih izvođača i glazbe može unijeti osjećaj suvišnosti mnogih djela te izgubljenosti potrošača, no treba se pomiriti s činjenicom kako nikad nismo imali sličnu količinu toliko kvalitetne glazbe koja, pored zadržavanja pop karakteristika, ruši barijere starih vremena – s pogledom na estetiku i načine konzumiranja. 2019. godina imala je čast zatvoriti povijesno važno i revolucionarno glazbeno desetljeće glazbom koja će u narednim godinama samo dobiti na svojoj vrijednosti.

U odsustvu preopterećenja megapopularnim izdanjima imali smo priliku upoznati nove glasove generacije putem Billie Eilish, čuti kulminaciju umjetničke evolucije Lane Del Rey, doživjeti Slipknotovo ponovno rođenje te Kanyeovu smrt. Tyler, the Creator producirao je za današnje doba jedinstveno autorsko djelo, dok je Lil Xan potencijalno odustao od glazbe. Uz sve prednosti i nedostatke te uz svu kvalitetu i smeće, glazba je bila oslonac na putu kroz stalnu neizvjesnost. Iako mi u Hrvatskoj živimo u nekoj off-brand varijanti zapadnjačke definicije modernog društva, prividno sličnoj dimenziji u kojoj se većina socijalnih i političkih problema svodi na humorističnu banalnost, 2019. je za mnoge bila prilika da desetljeće završi na pozitivnu notu. Razni izbori i protesti daju/dali su mogućnost uklanjanja reputacije lijenosti i pasivnosti sve dok je glazba nastavila držati ogledalo ispred naših lica. I dok nam trenutno stanje govori kako ne znamo pola onoga što smo mislili da znamo, postoji nada da će novo desetljeće donijeti svijetliji dan.

Top 10 domaćih/regionalnih albuma

1. Nether – “Nine Circles”
   
2. Prkos – “Uz prkos svemu…”
3. Necro Forest – “Germanic & Slavonic Heathen Unity”
4. Srd – “Shining/Srd”
5. Left to Starve – “Nikada se nisam bojao zmija”
6. Pater Papula – “Prva pričest”
7. Bednja – “Doline su ostale iza nas”
8. Nekroinverted – “Recept za proljev”
9. Krist – “Footstep into Reality”
10. Old Night – “A Fracture in the Human Soul”

Top 10 stranih albuma

1. Mgła – “Age of Excuse”
2. Alcest – “Spiritual Instinct”
3. Veldes – “Flameless”
4. Rotting Christ – “The Heretics”
5. Darkthrone – “Old Star”
6. Opeth – “In Cauda Venenum”
7. Blut aus Nord – “Hallucinogen”
8. Gaahls Wyrd – “GastiR – Ghosts Invited”
9. Mayhem – “Daemon”
10. Abbath – “Outstrider”

Osvrt na 2019.

Kroz 2019. godinu smo imali priliku otkriti zadovoljavajući broj novih izdanja širokog skupa svih glazbenih žanrova, te prisustvovati povećem broju koncerata i festivala na području Hrvatske i bliže okolice. U široj perspektivi, scena ekstremnog metala je dobila priliku čuti novije zvukove utemeljitelja black metala u novim albumima Mayhema, Darkthronea i Rotting Christa, te albumima novijih projekata, Gaahls Wyrda i Abbatha, bivših članova klasičnih bendova žanra. Na razini Hrvatske je, međutim, metal scena više prosperirala na području održavanja koncerata i festivala nego na izdavanju novih materijala, što se može vidjeti u dolascima bendova poput Marduka, Mgłe, Rotting Christa, Nifelheima i sl., te vrlo velikom i rastućem broju lokalnih koncerata. Kroz godinu smo mogli uočiti buđenje i jačanje scene, što će se preferabilno nastaviti kroz iduću godinu i iduće desetljeće.

Top 10 stranih albuma

1. Lana Del Rey – “Norman Fucking Rockwell!”
2. Vampire Weekend – “Father of The Bride”
3. Michael Kiwanuka – “Kiwanuka”
4. Angel Olsen – “All Mirrors”
5. Foals – “Everything Not Saved Will Be Lost Part 1 & Part 2”
6. The National – “I Am Easy To Find”
7. FKA Twigs – “Magdalene”
8. Sharon Van Etten – “Remind Me Tomorrow”
9. Purple Mountains – “Purple Mountains”
10. Billie Eilish – “When We All Fall Asleep, Where Do We Go?”

Kratki osvrt na 2019.

Osvrnut ću se na svojih top 10 albuma. „And we were so obsessed with writing the next best American record“, kaže Del Rey na jednoj od traki s albuma “Norman Fucking Rockwell”. I napisali su je, a Del Rey nikad nije bila ovako magnetična i senzualna kao što je na ovoj ploči.
“Father of The Bride” – zadržavajući svoju eklektičnost u žanrovskom pogledu, te inteligenciju i duhovitost u pisanju, Vampire Weekend isporučili su svoju emocionalno najtopliju ploču. Također, bilo je mnogo izvrsnih pjesama ove godine, pa sam last.fm-u ostavila da odluči da je „Unbearably White“ moja pjesma godine. Opsesivno sam ju vrtila, kaže.
Kiwanuka briljira na svojem trećem albumu, konačno prihvaćajući svoj identitet, te postaje glas marginaliziranih slojeva društva.
“All Mirrors” – grandiozno orkestrirano, maestralno otpjevano, kantautorski duboko i iskreno. Angel Olsen ovom pločom zauzima vodeće mjesto na ženskoj singersongwriterskoj sceni.
“Everything Not Saved Will Be Lost Part 1 & Part 2” – ovim pobratimljenim albumima Foalsi revidiraju svoju karijeru, od math rock, dance punk početaka, preko stationskih gitarskih himni do brušenja svojih elektroničkih inklinacija. Svega ima tu pomalo.
“I Am Easy To Find” – uz svoj signaturni zvuk, The National uvode ženske vokale koji zajedno s Berningerom daju ovom albumu novu dimenziju i kvalitetu dijaloga među ljubavnicima.
Magdalene – i dalje neustrašivo eksperimentalna, FKA Twigs ne prestaje iznenađivati u emocionalno izrazito angažiranom spletu pjesama.
“Remind Me Tomorrow” – Sharon Van Etten pomiče svoj zvuk prema mračnijim teritorijima, uvodeći sintesajzere, elektroničke elemente i industrial utjecaje za još jednu sjajnu ploču.
“Purple Mountains” – najdepresivniji album godine, koji je depresivan čak i kad na površini djeluje lepršavo. Bermanov talent sjaji kroz sve pjesme ovog albuma, i jako će nedostajati glazbenom svijetu.
“When We All Fall Asleep, Where Do We Go?” – miksajući hip-hop, trip-hop, chillwave i što sve ne za novi blend kojeg nazivaju chillhop, Eilish je nesumnjivo debitantica godine. No, ono što najviše iznenađuje je njezina zrelost u pisanju, a nema još ni 18. Miksajući hip-hop, trip-hop, chillwave i što sve ne za novi blend kojeg nazivaju chillhop, Eilish je nesumnjivo debitantica godine. No, ono što najviše iznenađuje je njezina zrelost u pisanju, a nema još ni 18 (navršila danas). 

Top 10 domaćih/regionalnih albuma

1.  Chui – “Iz kapetanovog dnevnika”
2. Crvi – “Šta si to uradio”
3. J.R. August – “Dangerous Waters”
4. Klinika Denisa Kataneca – “Rode”
5. nemanja – “Tarot funk”
6. pocket palma – “godisnji”
7. Porto Morto – “Portofon”
8. Pseca Plaza – “Povratak u lagunu br. 07”
9. Seine – “22”
10. Senidah – “Bez tebe”

Top 10 stranih albuma

1. Aldous Harding – “Designer”
2. Angel Olsen – “All Mirrors”
3. Billie Eilish – “When We All Fall Asleep, Where Do We Go”
4. FKA Twigs – “Magdalene”
5. Julia Jacklin – “Crashing”
6. Jenny Lewis – “On the Line”
7. Lana Del Rey – “Norman Fucking Rockwell!”
8. Sharon Van Etten – “Remind me Tomorrow”
9. Vampire Weekend – “Father of the Bride”
10. Weyes Blood – “Titanic Rising”

Top 10 domaćih/regionalnih albuma

1. Manntra – “Oyka!”
2. M.O.R.T. – “Standing Runningman”
3. Porto Morto – “Portofon”
4. J.R.August – “Dangerous Waters”
5. Psihomodo Pop – “Digitalno nebo”
6. Toni Starešinić – “Nesreća”
7. Lu Jakelić – “Sve o čemu sam šutjela”
8. Hana ne zna da se šali – “Hana ne zna da se šali”
9. Chui – “Iz kapetanovog dnevnika”
10. Crvi – “Što si to uradio”

Top 10 stranih albuma

1. Mono – “Nowhere, now here”
2. Mgla – “Age of Excuse”
3. The HU – “The Gereg”
4. Ghost – “Seven Inches of Satanic Panic”
5. Rammstein – “Rammstein”
6. Coldplay – “Orphans/Arabesque”
7. Lana Del Rey – “Norman Fucking Rockwell!”
8. Korn – “The End Begins”
9. Michael Kiwanuka – “Kiwanuka”
10. Nick Cave and The Bad Seeds – “Ghosteen”

Osvrt na 2019.

Sa sigurnošću mogu zaključiti kako je ova 2019. godina ugostila mnoštvo dobrih umjetnika koje smo imali priliku osluhnuti kroz masu dobrih koncerata ove godine – od onih velikih poput Whitesnake na Šalati, Wardruna i Bože Vreće u Lisinskom, The Cure na IN Musicu, Foo Fightersa u Puli (čiji je koncert rasprodan u čak manje od dvije minute!), Mgle u Močvari koju nam je omogućio Subsonic Events i Hangtime Agency , pa sve do sjajne Hindi Zahre koja je otvorila sezonu Musicology Barcaffè Sessionsa u Tvornici, Bullet For My Valentine u Boogaloou, Morcheebe na Beerfestu, Darka Rundeka u MSU-u, Bareta, Josipe Lisac i ostali koji su zaista doprinijeli da ni ove godine ne manjka odlične glazbe u Lijepoj Našoj.

Kroz popis albuma koji su na mene osobno ostavili traga miješaju se razni žanrovi koje svojataju noviji glazbenici – za koje predviđam sjajan uspon – poput The HU i LU Jakelić, kao i starih dobrih pionira Rammsteina i Psihomodo popa..

Top 10 domaćih/regionalnih albuma

1. Porto Morto – “Portofon”
2. nemanja – “Tarot Funk”
3. Chui – “Iz kapetanovog dnevnika”
4. Pocket Palma – “Godišnji”
5. Pseća plaža – “Povratak u lagunu br.07”
6. Ichabod – “Volume 1: Psychedelic Chansons”
7. J.R. August – “Dangerous Waters” 
8. Buč Kesidi – “Euforija” 
9. Lu Jakelić – “Sve o čemu sam šutjela”
10. z++ – “18++”

Top 10 stranih albuma

1. Bon Iver – “i,i”
2. Altin Gün – “Gece”
3. Devendra Banhardt – “Ma” 
4. Lana Del Rey – “Norman Fucking Rockwell!”
5. Hot Chip – “A Bath Full of Ecstasy”
6. Foals – “Everything Not Saved Will Be Lost (Part 1)”
7. Girlpool – “What Chaos Is Imaginary”
8. Nick Cave & The Bad Seeds – “Ghosteen”
9. Billie Eilish – “When We All Fall Asleep, Where Do We Go”
10.  Tyler, the Creator – “IGOR”

Osvrt na 2019. 

Da, Billie Eilish je apsolutna pobjednica ove glazbene godine, trap cajke haraju našim prostorima – neću previše trošiti riječi na ono što znamo, niti ću soliti pamet, već ću sebično iznijeti samo one stavke koje su u skladu s mojim glazbenim preferencijama. Krenimo s koncertima i festivalima.

Poput pravog balkanjerosa, započet ću s negativom. Žao mi je što smo ove godine bili uskraćeni za koncert Beiruta u Domu sportova (bolje im je da se udostoje pojaviti u skorijoj budućnosti). Žao mi je što je Žedno uho, koje je godinama serviralo vrhunska glazbena imena koja nisu mainstream, odlučilo postati penzionerom. Naravno, nadam se da će drugi organizatori potegnuti u 2020. i dovoditi jake izvođače te istovremeno pokrivati sve žanrove. Također, nadam se da će INmusic, nakon što je najavio Deftonese i Beck, osigurati još moćnih headlinera (i isto se tako nadam da će Lijepa Naša nekada imati neki drugi festival na puno boljoj razini, no tu maštariju ću probat stišati).

Vrijeme je za malo pozitive. Znamo da su Foo Fightersi priredili nešto što nije obilježilo samo 2019., već nešto o čemu će se pričati godinama. U vrh pozitivnih događanja stavljam i koncert Skunk Anansieja, kojeg smo napokon dočekali nakon što su dva puta odgodili nastup na INmusicu. Od manjih gigova, ove me godine osvojio koncert kolektiva Mimika Orchestra. Nažalost, niti jedan medij nije napisao izvještaj s njihovog koncerta u Vintageu (tu smo i mi zaspali), no svakako vam preporučam da ih uhvatite čim vam se stvori prilika za to.

Što se albuma tiče, Porto Morto i njihov “Portafon” zaslužuju svaku pohvalu jer su uspjeli doprijeti do šire publike nepovršnim, a opet catchy tekstovima, što su zamotali s glazbom koja zvuči i moderno i old-school, s umjerenim dozama eksperimentiranja. Od stranih albuma, ove sam godine najviše slušala Bon Ivera, čiji sam album nestrpljivo čekala, osobito zato jer mi nije sjeo “22, A Million” iz 2016. godine. Da me netko početkom godine rekao da prognoziram koji će mi biti najdraži album, vjerojatno bih rekla “I Am Easy to Find” The Nationala. Nažalost, koliko god pozdravljam promjene u zvuku i uvođenje ženskog vokala, to mi nije onaj National kojeg ću si puštat cijeli dan na repeat. Mogla bih satima pisati i o drugim albumima koje sam navela, ali ću jedino još riječ posvetiti bendu Altin Gün. Da imam bend, vjerojatno bi zvučao poput ovog turskog benda iz Amsterdama (nažalost, znam samo dva akorda na ukulelama, tako da si ne moram tom mišlju razbijati glavu). Ako mislite da bi vam se dopala kombinacija orijentalnog melosa, rocka i psihodelije, toplo preporučam!

Top 10 domaćih/regionalnih albuma

Top 10 stranih albuma 

2. FKA Twings – “MAGDALENE”
3. Weyes Blood – “Titanic Rising”
4. Lana Del Rey – “Norman Fucking Rockwell!”
5. Michael Kiwanuka – “Kiwanuka”
6. Tyler, the Creator – “IGOR”
7. Little Simz – “Grey Area”
8. Billie Eilish – “WHEN WE ALL FALL ASLEEP, WHERE DO WE GO?”
9. 100 gecs – “1000 gecs”
10. Freddie Gibbs, Madlib – “Bandana”

Osvrt na 2019. 

Godina velikih promjena, kako kod nas na portalu, tako i promjena u glazbenoj branši. Manje je velikih koncerata (k tome i otkaz Enrique festivala i zadnji Pozitivan koncert), više je lokalnih/regionalnih koncerata koji trebaju svježije formate. Godina u kojoj se moć društvenih medija dokazala i u glazbenoj branši kod nas i omogućila razvoj čitavog niza novih izvođača koji su social media potkovani i od kojih očekujem da će 2020. izdominirati.

Od stranih albuma bi posebno izdvojio “Ghosteen” iz razloga što Nick Cave nakon toliko godina djelovanja konstantno mora biti svjež i kvalitetan u tome što radi, što je iznimno teško, a ovim je albumom otvoren, iskren i ispričao priču nakon smrti sina, koja je velika i iskrena, zbog čega ima posebnu vrijednost.

Od domaćih ističem z++ koji je skužio “what’s the thing” u glazbi. Pogodio je alternative r’n’b emociju, koja se veže uz trap pokret koji je samim izričajem izrazito otvoren žanr. Ima hrabre tekstove i odlično se povezao s generacijom, jako brzo stekao velike fanove. Time se postavlja kao “glas nove generacije”. Uz to, hrabro je iskoristio tekst od cajke, što će mu mnogi zamjeriti, ali to je zakucavanje.

Prati ga na Instagramu.