Trenutak kada na jedno mjesto treba sažeti i najbolja koncertna zbivanja kod nas također je težak zadatak. Osam domaćih i osam stranih imena održalo je koncerte koje smo podebljali u svojim koncertnim bilješkama i koje je po našem mišljenju svakako trebalo posjetiti. Malo stranih, pa malo domaćih imena našlo se na našoj listi za 2017. godinu.

Prophets of Rage (Šalata; LAA)

“Već dugo neki izvođač nije stvorio takvu energetsku bombu i okupio publiku, barem što se moglo vidjeti iz priloženog, vjernih fanova koja je ostavila kosti na parteru u svakoj šutci ili naguravanju.” (…) “Taj adrenalin koji se stvorio u publici rezultiralo je poganjem, šutkom, skakanjem, naguravanjem, pa je tako publika na skoro svakoj pjesmi bila u ekstazi. Što, realno, ni ne čudi. Najbolje pjesme Rage Against The Machinea, Cypress Hilla i Public Enemya bile su dovoljne da se zadovolji publika koja je zaista bila željna vidjeti ove legende u Hrvatskoj.” (Iz izvještaja)

foto: Marko Vukušić

Tram 11 (Dom sportova; LAA)

“Da publika nije zaboravila zagrebačke tramvajske velikane, pokazala je pjesme “Kaj ima lima” – repalo se na suho, skupa s publikom, s opipljivom kemijom između Trama 11 i okupljenih. Za razliku od nekih drugih svojih nastupa Generala Wooa i Targeta, tramovci su sinoć bili raspoloženi za interakciju s publikom i to im je jako dobro išlo…” (…) “Povratak Trama 11 je bio dramaturški dobro složen (jak početak, mekša sredina, i furiozan kraj), moćan i uvjerljiv, a autentičnost njihovih priča je zadržana. Ovo bi moglo biti mnogo više od pukog povratničkog koncerta.” (Iz izvještaja)

Arcade Fire (INmusic)

Muziku podržava

“Arcade Fire su za zagrebačku publiku pripremili kompilaciju svega i svačega. Protestnu “Windowsill” gitarist, pjevač i frontmen grupe Win Butler je odsvirao na dvanaestožičnoj akustari, naravno uz pomoć sastava. Sljedeća je bila “Neon Bible”, s hrpom mobitela u zraku, a “Suburbs” je posvećena Davidu Bowieju, koji ih je i otkrio u ranim danima te im pomogao u afirmaciji.” (…) “Kraj koncerta Arcade Fire bio je obilježen sa solidnom “Creature Comfort” i “Neighborhood #3”, nakon koje su se članovi vratili i otprašili “Wake Up”. Pjesma je bila itekako potrebna i lijepo primljena, a poruka u naslovu nepotrebna, publika, inače mnogobrojna i, čini se, iz različitih krajeva svijeta, bila je itekako probuđena i rasplesana u sitne jutarnje sate.” (Iz izvještaja)

Darko Rundek (Dom sportova; LAA)

Darko Rundek, foto: Leonora Bedić
foto: Leonora Bedić

“Žanrovskim poigravanjima, kao i pažljivo osmišljenim scenskim nastupima i koreografijama, od pjesme do pjesme Rundek je s nevjerojatnom lakoćom potpuno ispunjeni Dom sportova uspješno održavao fino raspamećenim.” (…) “I da, za one koji nisu bili, “Šal od svile” bio je za dugoročno pamćenje. Tko je bio, pričat će? Moje isprike, ali ta atmosfera riječima se ne da opisati.” (…) “Sinoćnji koncert bio je predzadnja stanica “Apocalypso Now” turneje, ali nadajmo se ne i posljednji koncert ove sjajne i glazbeno potpuno uigrane Ekipe, predvođene, dakako, velikim maestrom Darkom Rundekom.” (Iz izvještaja)

Mastodon (Tvornica kulture; LAA)

“Ovo je bio nenadmašivi nastavak ljubavi Mastodona i domaćih fanova. I prije dvije godine na istom mjestu sasvim je jasno bilo da postoji tu neka čudnovata kemija između ova dva tijela ali, majku mu staru, ako sinoćnja atmosfera nije dokazala da hrvatska publika krajnje obožava Mastodon i da Mastodon obožava hrvatsku publiku, onda ništa neće. Potpuni kapacitet Tvornice još se jednom ispunio gomilom raspoloženjaka koji su trzali na svaki Mastodonov ton, a bend je bio tako dobro raspoložen i tako svirački uigran da je to jednostavno nemoguće opisati.” (…) “Doživjeti dvadeset i jednu pjesmu, koja jedna uz drugu djeluju poput vitalnih organa muzičkog čudovišta koje sve pred sobom melje temeljito, bilo je više nego dovoljno da se Mastodon doživotno upiše na koncertne karte i u koncertne rokovnike.” (Iz izvještaja)

foto: Maria Tangar

J.R. August (Vintage Industrial Bar)

“Osjećaj je bio jak da će J. R. napraviti nešto ekstra na svom prvom samostalnom koncertu, ali za očekivati sastav od sveukupno šesnaest ljudi na pozornici Vintagea bilo je van svake pameti. Osim zbora, bio je tu i bend sastavljen od bubnjara, saksofonista i jazz gitarista. Kolovođa je naravno bio Vranić, s vješto uvježbanim blues ragtime klavirom, ništa manje impresivnim vokalom te nerijetko crnohumornim storytellingom suptilno provučenim kroz filter biblijskih motiva.” (…) “U manirama mjuzikla pjesme su se savršeno nastavljale jedna na drugu i set lista zapravo je bila bez praznog hoda. Bio je to jedan od onih koncerata koji se gledao širom otvorenih očiju i ušiju, u slučaju da koji detalj ne bi promaknuo.” (Iz izvještaja)

Sigur Ros (Dom sportova; LAA)

“Tijekom koncerta bend je bio uglavnom statičan, pa je zanimljiva dopuna bila i video i laserska mizanscena, no glazba koju su odašiljali uvukla se u svaki kut dvorane, u svaki zakutak ušiju, poru na koži. Bilo je to svojevrsna glazbena kupka koju je trebalo dočekati. Svi fanovi Sigur Rósa bili su i više nego zadovoljni koncertom što se vidjelo po dugotrajnom i opetovanom pljesku kakav se inače viđa na koncertima ozbiljne, klasične glazbe. To je i način na koji se oni prije svega slušaju, nebitno je kako se pjesme zovu, imaju li neku moć prenesenog značenja. Jer sve se svodi kako naši glazbeni receptori sebi protumače ono što smo čuli, koliko smo se imali volje ili mogli angažirati kroz slušanje.” (Iz izvještaja)

foto: Danko Crnković

Josipa Lisac (Lisinski; LAA)

“Njena pojava je impresivna, Josipa i dalje djeluje da će dominirati na sceni makar kraj nje stavili bilo što ili bilo koga. To je, valjda, definicija riječi diva.” (…) “Josipa i sastav su se igrali s pjesmama, aranžmanima i improvizacijama, i to je možda bila najveća posveta Metikoševim pjesmama koje su sve to “dozvoljavale” – dobro su zvučale bez obzira na žanr. Eto, zato Metikoš ima ulicu u Zagrebu.” (Iz izvještaja)

The Kills (Tvornica kulture; LAA)

“Njihova nevjerojatna kemija i stanovita enigma oko odnosa koji imaju, izražena energija u nastupima i gotovo opipljiva povezanost koju su sagradili tijekom godina, sinoć je prezentirana u svoj svojoj raskoši. Da Alison i danas tako razvaljuje na pozornici, prije svega vokalno, a onda i kretnjama, sugestivnošću, karizmom i stavom, da Jamie i nakon nesreće svira gitaru kao da mu je zadnji nastup u životu – bilo je vidljivo od početka do kraja koncerta da The Kills znaju napraviti show i zadržati kulerski stav, potpuno nepatvoren i potpuno iskren jer oni zaista i jesu kulerski bend.” (…) “The Kills su osvojili publiku, pokazali zašto su jedan od najboljih bendova svoje generacije i ostavili nas željnima još njihove glazbe i energije.” (Iz izvještaja)

foto: Željko Jelenski

Laibach sa simfonijskim orkestrom (Lisinski; LAA)

“Regularan dio koncerta završio je s “Resistance is Futile”, još jednom moćnom pjesmom koja se nalazi na tracklistu posljednjeg studijskog izdanja Laibacha, a bend se na bis vratio uz svoju bezvremensku obradu pjesme “Life is Life”. Sva moć te izvedbe demonstrirana je uz zaglušujući orkestar, ledeni vokal Milana Frasa i moćan ritam koji ga prati dok izgovara naslovni stih na njemačkom jeziku – “Leben heisst Leben”. Uz tu stvar Laibach je zajedno s briljantnim orkestrom slovenske nacionalne televizije odmarširao u noć, pustivši nas da se u tišini divimo onome čemu smo svjedočili, svjesni da se koncert na ovakvoj produkcijskoj i izvedbenoj razini ne viđa često.” (Iz izvještaja)

The Cult (Šalata; LAA)

“Moćna uigranost ovog kvinteta konačno se iskristalizirala kako treba, a ono što je ponajviše bilo oduševljavajuće povratak je karizmatičnog frontmana u mlade dane energičnosti i razigranost. Za razliku od uskrslog Morrisona i vječnog Lanegana od prije osam godina u Domu sportova, Ian Astbury sinoć se na stageu nacrtao kao kakav mladić, potpuno u elementu, komunikativan, pokretan, rasplesan i, što je najvažnije, dobrog glasa.” (…) “Kad se sve zbroji i oduzme, ispostavlja se da je The Cult svjež i razigran te itetako još uvijek relevantan bend, a to je ono najbitnije.” (Iz izvještaja)

foto: Božidar Breški

Svemirko (Kset)

“Svemirko su dosta ozbiljno shvatili svoj prvi klupski nastup u metropoli pa se početna trema napudrana macho stavom itekako osjećala. No pjesma za pjesmom ili, bolje rečeno, indie hit za hitom, Svemirko je zavladao KSET-om i rasplesao tih tristotinjak duša, mahom studentsku populaciju. Zaigrani, simpatični i samouvjereni u svom zvuku, zagrijali su klub do te mjere da se pjevač svukao i u gaćama svirao više od polovice koncerta.” (Iz izvještaja)

Beth Hart (Boogaloo; HH Artists)

“Dva je puna sata Beth Hart provela na pozornici, plešući i vidno dobro raspoložena. Elegantno je i fluentno prelazila iz stajaće pozicije s mikrofonom u ruci, u sjedaću poziciju, za električni klavir, a sa svojim je gitaristom Jonom Nicholsom pripremila i jedan mini dio seta u verziji s dvije akustične gitare. (…) Zanimljivo je i divno za vidjeti koliko je prizemna i pristupačna za vrijeme svog nastupa, koliko divnu energiju zrači na pozornici, a vlasnica je toliko očaravajućeg glasa kojime se služi iz više razlitičih pristupa, bilo da se radi o čistom nježno-baršunastom vokalu ili impresivnim rock vriskovima u maniri legendarne Janis.” (Iz izvještaja)

Beth Hart, foto: Željko Jelenski
foto: Željko Jelenski

Chui (MSU)

“Jazz orkestar HRT-a se uklopio, proširio i s velikim zadovoljstvom odsvirao skladbe koje njeguje trio Chui. Demonstracija sile već je bila na početku s “What Tomorrow Brings Today” i “Chui’s Waltz”, no najviše su pokazali na “Third Sun From The Stone” te pri kraju sa skladbom “Punch”. Chui i Jazz orkestar su ostavili dojam da su se snašli ne samo kao muzičari, već i kao ljudi i da je i jednima i drugima nastup bio više nego puko odrađivanje gaže i satnice.” (Iz izvještaja)

Gregory Porter (Tvrđava Sv. Mihovila, Šibenik; Tvrđava kulture Šibenik)

“Savršen razglas, odlična organizacija i iznenađujuće ugodna publika uvelike su pomogli da ovaj koncert još dugo dugo ostane urezan u moje sjećanje.” (…) “Gregory nas je cijelim koncertom provlačio kroz hodnike glazbene povijesti te je publici približio svoje glazbene heroje, možda nesvjestan činjenice da je on to postao mlađim generacijama poput mene. Broj ljudi koji je potrčao da napravi selfie i dobije potpis na ploču ili CD razuvjerio je svakoga tko je skeptičan prema ovoj tvrdnji.” (Iz izvještaja)

Edo Maajka (Vintage Industrial Bar; Dostava Zvuka)

Edo_Maajka_CC_Filip_Busic
foto: Filip Bušić

“‘Ovo mi je najbolja svirka ove godine’, rekao je negdje u sredini koncerta. A kad su zaredale “Mater vam jebem”, “Mahir i Alma”, “Prikaze”, “Pržiiii”, “Saletova osveta” i “No Sikiriki”, izvođač i publika su postali jedno. Tempo je bio ubitačan, emocije su prštale, ljudi bili jedni na drugima. Šećer na kraju bila je “No pasaran”, novija Edina pjesma koja ima sve što krasi njegovo staro zlato. Na kraju, kad se podvuče crta, Edo uopće nije svirao stare, on je samo izvodio pjesme koje savršeno odgovaraju sadašnjem društveno-političkom trenutku. Sasvim je slučajno da je većina njih izdana između 2001. i 2004. godine.” (Iz izvještaja)

0 Shares
Muziku podržava