Izbori najboljih albuma, kao i najboljih kolača, redovita su pojava krajem godine, koji put više, a koji put manje kalorična.
Sažeti godinu u top liste s po deset ili više albuma nije lako, mada je
efektno i potrebno kao dobrodošli presjek scene. No, suhi popisi često
ne odražavaju potpuno stanje, stoga treba reći par dodatnih riječi.
Dajmo šansu nemiru
Parafrazirajmo onu izreku jedne manekenke, pa dajmo šansu ne miru, nego nemiru, i nekim manje poznatim, a u vražju mater dobrim i zanimljivim glazbenicima. S nadom da će mlađa generacija uspjeti bar za 50 godina napraviti neki novi glazbeni mainstrem u Hrvatskoj. Pa da Irena Žilić i Dunja Ercegović slave 50 godina rada u rasprodanoj dvorani Vatroslava Lisinskog.
Dolaze kantautori
Upravo su svirke, male i veće, bile glavni dokaz i korektiv ‘snimljene’ stvarnosti na albumima. Luka Belani je uz Ninu Romić, Voland Le Mat, Mika Male (imaju novi album “Gdje se sastaju luđaci”), pred nekoliko godina bio dio navale novih kantautora. Ove godine objavio je odličan EP “What The Ghosts Want Us To Do”. S jednom atmosferičnom temom dugom 7 minuta i tri koncertne snimke iz Glastonburya (ne s festivala nego iz kluba i s radija za vrijeme britanskih nastupa), a upravo snima ambiciozan treći album za 2014.
Bolje pjevati na engleskom nego ići na ivente sa selebritijima
Eksplozivnim koncertom (s bendom) u KSET-u, početkom godine Belani je napravio jedan od najboljih nastupa koje sam vidio ove godine. Ne slučajno prije njega nastupila je Irena Žilić s bendom, jedna od najboljih ženskih autorica koje kod nas i u okolini danas možete naći. Lani je objavila EP “Days Of Innocence”, priprema prvi album, a kao i Belani i neki drugi – pjeva na engleskom jeziku.
Za razliku od ivenata i selebritija koji se kreću po zatrovanom domaćem medijskom prostoru, ovi mladi izvođači koji pjevaju na engleskom daleko su pismeniji i prirodniji u tome što rade. Stoga prigovori da bi trebali raditi na ‘materinjem jeziku’ ne stoje. Jer njima je engleski prirodan u tome što rade.
Hrvatska će biti zemlja engleska
Uostalom, kao što smo vidjeli, odlični Overflow – uz The Bambi Molestres bend koji je godinama najviše uspio van, od Engleske do Amerike – niti s odličnim ovogodišnjim albumom “Miškina” (otpjevanim na hrvatskom), nije napunio veliku Tvornicu. Amerika i Engleska sigurno neće biti ‘zemlja proleterska’, ali ako treba neka Hrvatska postane ‘zemlja Engleska’, pogotovo ako su ‘prevodioci’ talentirani.
Nakon Irene Žilić i Luke Belanija spektakularno dobar prvi album “No Room For Us” objavila je Dunja Ercegović (Lovely Quinces), samostalno napunila mali pogon Tvornice i nastupila prije Morcheebe u velikom pogonu, pa sad imamo dvije izuzetno talentirane kantautorice koje, nadajmo se, nećemo upropastiti.
Lovely Quinces u Austinu
A nećemo zato jer se ne daju i zato jer ne jebu surovu hrvatsku realnost i imaju imaginaciju koja ih vodi na neke druge prostore. Kao, recimo, Lovely Quinces u Austin iduće godine, na nastup u sklopu najprestižnije svjetske diskografske konferencije SXSW (South by South West), što je vijest godine. Jer tamo se okuplja krema i prva liga američkih glazbenika, pa je to savršenu prilika za predstaviti se Americi, gdje je Dunja Ercegović već nastupala u klubovima ove godine.
Strujni udar
Bilo je i struje, visokonaponske. Nove snage She Loves Pablo, S3ngs s trojkom (odličan album “Costa S3ngsia“), Cojones, Olovni ples (upravo objavljen CD “Nulti dan“), Garage In July (album “7”), Big Strip Gorla, Kiša metaka i drugi, svako toliko naprave rusvaj po klubovima i traže vašu pažnju, a bogme zaslužili su ju.
I Gatuzo su tako počeli, na etiketi Spona koja je i ove godine izbacila albume novih sastava Mangora, Sebastian Doe, Pištolj na gumene metke, Vikend revolucija i Puzzle Bles Band. Tek kad je Šiljo ušao u Majke i supotpisao hit “Teške boje” (zanimljiva priča koja baš i nije za javnost), za njih je čula i masovnija publika. Gatuzo imaju odličan novi album “Gdje idemo“. Elektičan i napet, ali posebno je zanimljiv bio ‘akustični’ koncert u Katranu u lipnju (na slavljeničkoj Akustici, koja se inače održava u Rockmarku i Tunelu, gdje su mnogi nabrojani nastupali).
Šiljo kao Pete Townshend u Gatuzu
Bila je to prilika za čuti Gatuzo i S3ngs u unplugged verziji. Jedan od najboljih ovogodišnjih koncerata koje sam vidio bio je ‘ištekan’ samo po formi. Po svemu drugome imao je više snage i pršteće energije od mnogih ‘na struji’. Šiljo je podsjetio na mladog Petea Townshenda, a to je ozbiljna asocijacija, dok su S3ngs napravili dojmljivu veselicu koju potvrđuju i finim i friškim studijskim snimkama.
Atraktivna indie kompilacija “Tragovi” Croatia Recordsa i serija kompilacija “Bistro na rubu šume” (s redovitim nastupima u Močvari), donose novu, mlađu generaciju imena za koja bi se u idućim godinama trebalo više čuti. Tu su i Justin’s Johnsons s točno nazvanim albumom “Na krivom mjestu u pravo vrijeme”, a ako dodamo i Olovni ples ispada da je Croatia Records ove godine ozbiljno potegnula i na rock alternativnu stranu.
I Dylan je počeo s ‘izdajom’
I Bob Dylan počeo je akustično, a vidite dokle je dogurao? Do nedavnih nastupa u londonskom Royal Albert Hallu, kamo se u studenome vratio prvi put nakon legendarne 1966., kad su mu fućkali i vikali “Juda“, zbog ‘izdaje’ akustičnih početaka.
No, svijet se naviknuo, pa u tom duhu bilo bi dobro da i mi napredujemo i navikavamo se na drugačije situacije i ponude. Pa da se i šira domaća javnost navikne na neka imena i neku glazbu koja svježinom gura naprijed i ne zaostaje za trulim svijetom.
Bolje akustično, pa makar i na engleskom, nego da nas na hrvatskom ‘plugged’ sramoti Joe Šimunić i viče to što viče, a nitko mu ne fućka osim FIFA-e i svijeta…
1. Lovely Quinces – No Room For Us
2. Dubioza kolektiv – Apsurdistan
3. Jelena Radan – Voyage
4. Gatuzo – Gdje idemo
5. My Buddy Moose – Shine! Shine! Shine!
6. Overflow – Miškina
7. Zoran Predin – Kosa boje srebra
8. Vlado Kreslin – Umjesto koga roža cveti
9. Pips Chips & Videoclips – Walt
10. Elemental – U redu je
11. Kauboji – originalna glazba iz filma
12. Matija Dedić – Sentiana
13. Vatra – VT
14. S3ngs – Costa S3ngsia
15. Malehookers – Mašina
16. Radio Luxemburg – 100 metara do sreće
17. Mika Male – Gdje se sastaju luđaci
18. Olovni ples – Nulti dan
19. Luka Belani – What The Ghosts Want Us To Do
20. Zabranjeno pušenje – Radovi na cesti
21. Justin’s Johnson – Na krivom mjestu u pravo vrijeme
22. Sevdah – 106 originalnih hitova
23. Tragovi – Indie kompilacija
24. Bistro na rubu šume
25. Zagrebfest – 60 godina
