Jeboton, Ribnjak, Trešnjevka, Spremište, Antidepresiv, Lobotomija, Prazna Lepinja, Hren… zašto nabrajam ove riječi? Igra asocijacije? Naslovi neobjavljenih pjesama Dječaka? Ili samo nabrajam nepovezane gluposti da bih vam na nekoliko trenutaka uhvatila pažnju? Kako biste shvatili o čemu je riječ, potreban vam je još jedan pojam s kraja niza kojeg sam namjerno izostavila – Porto Morto. Naime, ovo je niz koji opisuje putanju Porto Morta, točnije njihov put od JeboTona do sastava kojeg danas (u)poznajemo. Bend uživo možeš pogledati 26. travnja u Tvornici kulture, a usput možeš ubosti i nešto jeftinije ulaznice u našem FanClubu.

Već se posljednjih par godina provlače kroz raznorazne festivale i manje svirke, već neko vrijeme pratim kako ih svatko tko ih osluhne žurno preporučuje prijateljima uz riječi ”ovo je next big thing”. Da nisu samo one album wonder kojeg ćete prespavati dokazali su s novim albumom “Portofon”, gdje su, barem meni, manje dileme koje su me mučile na prvom albumu utihnule i ustupile mjesto transžanrovskoj muzici koja ima svjetski zvuk, a tekstove na hrvatskom muzici koja ima i naše i vaše. U vremenu gdje bendovi eksperimentiraju s glazbom kako bi se istakli iz ovog mainstream melting pota gdje je sve jedno nalik drugom, rezultat je rijetko kada zaista kvalitetan – nastane jedan nepamtljivi bućkuriš svega i svačega bez glave i repa. Porto Morto pak uspijeva eksperimentirati, a da ne zalazi u slijepe ulice i udara u zid kao i mnogi – i pritom se vidno zabavljaju. Da vas ne davim svojim hvalospjevima o najnovijem albumu, recenziju možete pročitati ovdje, a ako vam ni to nije dosta, onda imate sreće – pozvonila sam im na vrata te smo odradili jedan brzinski intervju na portafonu.

Nedavno ste izbacili drugi album, ”Portofon”. I ovdje se osjeća taj vaš, nazvala bih ga, pomaknuti humor u pisanju tekstova pjesama, u igri riječima, u suptilno ubačenim zvukovima iz vanjskog svijeta Zanima me kako taj cijeli kreativni proces izgleda; protječe li zaista toliko zabavno i s tolikom lakoćom kao što mi se čini, držite li se zacrtanih ideja ili je naglasak na improvizaciji?
Muziku podržava

Proces rada na pjesmama je za svaku pjesmu drugačiji, nekad sve krene od jedne zanimljive rečenice, nekad cijela pjesma nastane na dvije gitare u jedno popodne, nekad neka nova glazbena igračka, npr. ritam mašina pokrene neku ideju na kojoj radimo godinama u etapama… stvarno nema pravila, taktika se nametne svaki put ispočetka u dogovoru s idejom pjesme. U našem slučaju proces snimanja i produkcije jako utječe na oblik pjesme, svjesno dopuštamo da se mogućnosti koje pruža produkcija utječu na pjesmu, a improvizacija, ne samo muzička nego i tehnička, nam je glavni alat u cijelom procesu. Snimanjući u svakakvim uvjetima, često uhvatimo i neki vanjski zvuk koji nismo predvidjeli i koji nije dio glazbenog vokabulara, a ako taj zvuk zarezonira sa pjesmom često mu dodijelimo mu neku ulogu u snimci.

Jako mi se sviđa likovno oblikovanje albuma. Možete li mi reći koja je ideja u pozadini i tko je zaslužan za naslovnicu?

Ja sam radio cover (Roko). Vizual za cover je počeo kao niz zasebnih ilustracija koje su bile inspirirane pojedinačnim pjesmama sa albuma, u jednom trenutku su se te ilustracije našle na istom papiru i odmah sam pomislio: to je to, to je smjer! Album tjera na gibanje, može te  pokrenut, tekstovi su apstraktni, ali uvijek u dodiru s nečim svakodnevnim, tako se i cover isto igra s tim elementima… a važnije od “koncepta” covera nam je bilo bitno da proizvodi specifičan osjećaj u kombinaciji s albumom i zaokružuje priču. S tim smo baš zadovoljni.

Koliko sam shvatila, prvotna ideja je bila da se album zove ”Pokretna traka” te je pod tim nazivom i najavljivan; zašto na kraju ”Portofon”, koja je priča iza toga?

15-ak pjesama je bilo u izboru za album, i u trenutku kad smo najavljivali album nam se činilo da će to biti puno drugačija cjelina puno više bazirana na konceptu, ali kroz finalnih dva mjeseca rada situacija se okrenula u drugom smjeru.

Roko, ti i otprije surađuješ s Rundekom, međutim, sada ste kao bend snimili sjajnu pjesmu ”Hodaj” u suradnji s njim; kakvo vam je to iskustvo? S kim biste s domaće scene sljedeće voljeli ostvariti suradnju, ako imate takvih želja? Možda s Psećom Plažom koji su također novi album snimili u Kramasoniku, a i Roko im se pridružio na jednoj pjesmi?

Jako nam je drago što smo surađivali s Rundekom i da se ta suradnja dogodila spontano. Ja sam mu jednog popodneva puštao Porto pjesme na kojima smo mi u tom trenutku radili, a među tim pjesmama je bila i skica za “Hodaj”, u pjesmi je postojao dio između versa i refrena za koji smo imali tekst, ali nismo imali točnu ideju kako da ga otpjevamo, to sam i Rundeku rekao, on je predložio – probaj ovako, snimio je dva tejka kao bilješku i to je tako ostalo. Nama se jako svidjela spontanost koja se osjetila u njegovom glasu, a i to da je baš on izgovarao taj tekst u tom dijelu pjesme je proširilo cijelu priču i inspiriralo nas za daljnji rad na pjesmi.

Koju ste pjesmu prvu napisali za ovaj album; ima li tu nekog materijala koji se ”kuhao” za debi album, a da je našao svoje mjesto na ‘Portofonu”?

Prve su nastale “Bijeg” i “Sjedni”, nakon toga “Kuća”i “Šećer”, a zadnje “Ne Ne Ne Ne” i “Sajle”… Ni jedna od pjesama nije bila u igri za prvi album, ali ima tu dosta fragmenata koji su se presložili iz nekih ranijih ideja i fino sjeli u pjesme s Portofona.

Čime se svatko od vas bavio do prije nekoliko godina i kako sada, u odnosu na to vrijeme, usklađujete glazbenu karijeru s ostalim obvezama što vam je prioritet?

Ponekad je teško uskladiti rasporede svih osam ljudi i organizacijski se uskladiti, ali uspijevamo nekako, hehe. Ima tu puno drugih obaveza, ali kad se dogodi taj moment u kojem se nađemo na istom mjestu u isto vrijeme da sviramo, to je nešto što preskoči pitanja koja smo imali prije kojih 15 minuta.

Postoji li neki trenutak kojeg možete istaknuti kao onaj u kojem ste se odlučili baviti glazbom?

Trenutak – 2011. u Zagrebu, jeboTon ekipa, cuganje na Ribnjaku, garaže na Trešnjevci, sviranje na ulici, ansambl u parku, Spremište, Antidepresiv, Lobotomija, Prazna Lepinja, Hren, Porto Morto.

U zadnjih nekoliko godina imalo ste puno koncerata koji vam je dosad najdraži?

Ne možemo istaknuti najdraži, ali koncerti u Zagrebu su nam stvarno posebni.

Kad smo već kod koncerata, u veljači ste imali sjajan nastup u sklopu MENT showcase festivala u Ljubljani; kakvo vam je to iskustvo? Jeste li slušali i ostale bendove i ako da, tko vam se svidio?

To je bila naša prva svirka u  Ljubljani, a evo druga se odvija 19.4. u Kino Šiški gdje sviramo s Chui-em. Ment nam se jako svidio, nažalost imali smo dalje svirke i mogli smo se zadržati samo jednu večer, ali bilo nam je stvarno super. 5 koncerata u 3 različita prostora istu večer,  sve u blizini, super probrana prilika za naletiti nešto novo. Preporučamo Ment iz perspektive gosta i iz perspektive izvođača. Svidio nam se bend Turisti, koji nam je uživo zvučao puno bolje nego na snimkama.

Porto Morto, MENT 2019
foto: Porto Morto (Facebook)
Pratite domaću glazbenu scenu; koga biste istakli kao trenutno najdražeg izvođača?

Vojko, Let 3, Cul-de-sac, Kukus, Pseća Plaža…

Najbolja i najgora kritika koju ste dosad primili na račun vaše glazbe?

Najbolja – hrabro, suvremeno, Najgora – neodlučno, pretenciozno.

Ne mogu intervju privesti kraju bez jednog ”što bi bilo kad bi bilo” pitanja: kada biste mogli birati, u kojem desetljeću glazbe biste živjeli  – koje godine života biste proveli u tom razdoblju? Gdje biste teleportirali Porto Morto?

10 godina u budućnost.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Mili trenuci 🚪

Objavu dijeli Porto Morto (@portomortobend)

Za kraj: vidjela sam da ste svoj nastup na prošlogodišnjem Zagreb Beer Festu najavili stihovima ”Sviramo na velikoj bini, štikla koala martini”. Biste li bili toliko ljubazni i najavili svoj samostalan koncert u Tvornici kulture, 26. travnja, jednako pomno biranim riječima, posebno za vaše fanove te čitatelje muzika.hr?

Sviramo končerto u Tvornici Porto Tvorno, dođi dođi i Luko i Borno. U Tvornici sviramo taj Porto Končerto,  don’t call my name, Roberto.

Muziku podržava