Pjesme Juliana Casablancasa koje svatko mora znati

2462

Kako god uzmemo, Julian Casablancas (za prijatelje Jules) spada među bitnije glazbenike mlađe generacije koji su stasali u zadnjih dekadu-dvije, a bilo je i krajnje vrijeme da nas konačno posjeti.

Možemo donekle žaliti što nam dolazi kao solo izvođač, a na sa svojim The Strokesima. No, bilo kako bilo, Julian je tu s novim solo albumom “Tyrrany“.Ne treba previše ponavljati priču o The Strokesima i njihov streloviti uspjeh koji je povukao i mnoge srodne bendove zbog čega je došlo do revolucije malih bendova na početku novog milenija. Julian sa stavom pravog rock buntovnika i frontmena bio je upravo ono nešto što je sceni tada trebalo, a bend je na pravi način revitalizirao svoje uzore u moćnu mašinu pod imenom “Is This It” za kojeg slobodno možemo reći da spada u sam vrh diskografije u novom mileniju. Kasnije su popustili, ali “Is This It” je album kojeg nitko ne može osporiti.Od tog vremena naovamo, Julian je svirao i pjevao sa mnogima, svi su željeli surađivati s njime na ovaj ili onaj način, a nekima je uspio i udovoljiti, pa smo tako dobili suradnje s velikanima kao što su Daft Punk, Queens of the Stone Age, Santigold, Digitalism, Danger Mouse, The Lonely Island…Evo deset pjesama koje svatko mora znati, a Julian ih je otpjevao. To su Casablancasov najbitnije pjesme, iako su u širi izbor ušle još mnoge, posebno s prvijenca, ali tada bi to ispala više recenzija, nego kronološki pregled…Svatko je u ovoj pjesmi pronašao svoj smisao što je Julian htio reći, s čime se bori, ali neke stvari je jednostavno ‘teško objasniti’. “Hard To Explain” bio je prvi singl The Strokesa i tu su već poprilično skrenuli pažnju na sebe, a Jules na svoj karakterističan izričaj kojemu je još uvijek dosljedan (osim što danas koristi mnoga dodatna pomagala).Ovu pjesmu smatram najboljom i najveselijom pjesmom o prekidu (ujedno i najboljom pjesmom The Strokesa). Vrlo zabavan riff i prije svega odlična vokalna interpretacija u kojoj Julian dočarava cviljenje svoje djevojke i ironično osvrtanje u refrenskom dijelu da je potpuno nitko ne razumije. Već u samom startu karijere vidjela se vrlo zanimljiva doza humora i intelekta u njegovim tekstovima i izvedbama, pa uopće ne čudi da su mnogi za njim ‘poludjeli’.Jedna od najkontroverznijih pjesama koju su The Strokesi izdali jest “New York City Cops”, pjesma koja nikad nije saživjela na američkoj verziji prvijenca jer se u to vrijeme dogodila tragedija s terorističkim napadom na ‘blizance’ (izdanje je čak moralo biti prolongirano za par tjedana). Pjesma je inspirirana brutalnim događajima koje su dečki iz benda vidjeli, pa otuda i riječi “New York City cops/They ain’t too smart“, a u to vrijeme svakako nije odgovaralo nešto takvo kad je američko domoljublje bilo na vrhuncu.Drugi album The Strokesa je bio vrlo dvojben, neki se kunu da su to pravi The Strokesi, nijansu slabiji od prvijenca, a drugi su s “Room On Fire” zaključili da je to čisti ‘fejk’ bend. Bilo kako bilo, i tu smo dobili neke odlične pjesme od kojih upravo “The End Has No End” ima posebnu težinu jer je jedna od rijetkih pjesama gdje su uspjeli i politiku provući kroz tekst pjesme.Ovo definitivno nije jedna od najboljih pjesama koju je Julian ikad otpjevao, ali je bitna iz tog razloga što je tu u većoj mjeri krenulo njegovo eksperimentiranje s miksanjem vokala, pa smo nakon “12:51” počeli dobivati sve čudnije i neuobičajene vokalne interpretacije.Živi se samo jednom i tako život treba shvatiti, pa uopće ne čudi što je ovo mnogima najbolja skladba The Strokesa koja se dogodila nakon prvijenca “Is This It”. Tu se ponovno ističe vrlo zanimljiva i sugestivna interpretacija, a sama pjesma govori o usponima i padovima u vezi, odnosno, propitkivanju zašto se mane gledaju češće od vrlina. “Out Of The Blue” je definitivno najbolja skladba u njegovoj karijeri van The Strokesa. Kroz ritmičnost The Strokesa, uspio je provući jedan malo drugačiji sound koji mu nikako nije uspio s matičnim bendom, a pjesma opisuje mnoge osjećaje (ponajprije bijes) i kako često sve odlazi k vragu. Jedan stih je najupečatljiviji i ne bih se čudio ako bi mu jednog dana pisao i na grobu “Yes, I know I’m going to Hell in a leather jacket“… Toliko točan, pravi rockerski.

“I Wish It Was Christmas Today” je nastala kao skeč u blagdanskom raspoloženju u Saturday Night Liveu, a gotovo desetljeće kasnije ju je Jules prisvojio i obradio u svom stilu. Tu je pokazao da vrlo dobro zna prisvojiti tuđu pjesmu (također vrlo dobar primjer je i “Rave On” Buddya Hollya) i učiniti je svojom.

Muziku podržava

Kad se činilo da su The Strokes svršena priča, odnosno, da će cijeli album “Angles” biti muka za slušanje jer se nikako nisu mogli dogovoriti za snimanje albuma (Julian je zasebno snimio svoje dijelove) izrodila se ova pjesma i pogodila poantu benda kao rijetko koja pjesma do tada. Ovdje je kroz autoironiju ispisana cijela povijest The Strokesa kao rijetko kada do tog trenutka, pa uopće ne čudi da je postala instant klasik u Julianovoj karijeri.

Pjesma “All The Time” je posljednja velika pjesma koju su The Strokes, za sada, izdali. Posljednji album jest vrlo čudan, totalno drugačiji od svega što su do sada izdali jer je u prvom redu to pop album (a ne rock), a najbolja pjesma albuma je “All The Time” koja podsjeća na nekad veliki i utjecajni bend. Ovdje čak i ne dolazi toliko do izražaja Julesova interpretacija jer ju je otpjevao vrlo ležerno kao da ga i nije previše briga, ali upravo je na taj način stavio poseban pečat na tu pjesmu.

.

Muziku podržava