Povodom izlaska osmog albuma skupine In Flames, “Come Clarity“, kojeg je početkom veljače objavio Nuclear Blast, razgovarali smo s bassistom benda Peterom Iwersom, koji nam je približio novi album, usporedio ga s prethodnicima, pojasnio razliku između američkih i europskih fanova, najavio novu turneju, pričao o svojoj obitelji, te o još nekim stvarima vezano uz jedan od najboljih svjetskih metal bendova.
Ovoga smo puta izostavili poduži biografski uvod, pa ćemo svima koji žele o In Flamesima saznati više nego što sada znaju, preporučiti web stranice www.inflames.com i www.nuclearblast.de, a mi se usredotočiti na razgovor s Peterom.
Peter, doista mi je drago što mi je omogućen razgovor s tobom, obzirom da iznimno cijenim ono što radi In Flames, i u posljednjih dvije godine ste jedan od najvećih bendova s kojima sam imao prilike raditi interview.
Super, drago mi je da tako razmišljaš.
Prije nego se osvrnemo na novi album, molio bih te da malo proanaliziraš prošlogodišnji DVD “Used And Abused… In Live We Trust”, obzirom da u vrijeme njegovog izlaska nismo imali priliku razgovarati. Jeste li on ispao onakav kakvim ste ga zamišljali, i imate li informaciju kakav je bila reakcija fanova?
Jako smo zadovoljni s tim DVD-om. Dugo smo ga pripremali, jer smo željeli napraviti nešto specijalno, nešto što će ljudi cijeniti i gdje će moći doživjeti bend u potpunosti, kakav on u biti je. Ideja nam je bila da poklonimo nešto našim fanovima, zato smo, uz koncertne nastupe, ubacili i snimke iz backstagea, putovanja, interviewe, videospotove i ostalo. Mislim da smo u svom naumu uspjeli, a tome u prilog idu i reakcije fanova, koje su jako pozitivne.
DVD je u nekim zemljama bio i najprodavaniji u prvim tjednima nakon izlaska, što je također dokaz da je odlično prihvaćen.
Da, u Švedskoj i u Finskoj je bio prvi, a ako se dobro sjećam, u Mađarskoj je bio na drugom mjestu. No, to nije sve, i u ostalim je zemljama dobro prihvaćen, što znači da je naša publika zadovoljna. A upravo je to bio cilj.
Nakon ovog uvoda s lanjskim DVD-om, idemo mi na glavnu temu našeg razgovora, a to je novi album “Come Clarity”, koji je izašao početkom veljače. Možeš li nam ga kratko opisati?
Najprije ću ti reći da mi imamo ‘recept’ za svaki novi album. Unaprijed znamo u kojem će se smjeru on kretati, i trudimo se da svakom slijedećem albumu dodamo nešto novih elemenata. Uvijek pokušavamo napraviti drukčiji album od prethodnog, ne da ga promijenimo, već da napravimo nešto novo, bolje nego ranije. A što se tiče “Come Clarity”, on je puno brži, žešći od prethodna dva, ima puno više melodija, više gitarističkih riffova, solaža, a i grubljih vokala. Ukratko, puno je energičniji nego zadnja dva, mada ima i nešto ‘njihovih’ elemenata, a više je ipak orijentiran prema našim ranijim radovima.
Kada si spomenuo vokale, moram te pitati za pjesmu “Dead End”, u kojoj pjeva Lisa Miskovsky. Kako ste došli na ideju da je angažirate?
Pa, kada smo radili tu pjesmu, pomislili smo da bi se u nju odlično uklopio ženski vokal, koji bi joj dao puno više energije. Kako je Lisa jedna od najboljih švedskih pjevačica koju mi znamo, pitali smo je bi li s Andersom otpjevala tu pjesmu. Ona je pristala, i eto, mislim da su se njezini female vokali s moćnim Andersovim dobro posložili, i da to sjajno zvuči.
Slažem se s tobom. Na albumu ima još jedna zanimljiva pjesma; naslovna “Come Clarity” je nova In Flames balada. Kako to da ste se opet odlučili za jednu pjesmu takve forme?
Vidim da si dobro proanalizirao novi album. Pa, mi smo na zadnjim albumima redovito snimali balade; na “Reroute To Remain” je bila “Metaphor”, pa na “Soundtrack To Your Escape” – “Evil In A Closet”, a i ranije smo imali pjesama lakšeg ritma, tako da to nije nešto novo. Mislim da je pjesma dobra, i nadam se da će se ljudima dopasti.
Znači li to da možemo i na slijedećem albumu očekivati baladu?
To ti sada sa sigurnošću ne mogu reći, ali tko zna. Možda će biti i dvije (smijeh).
Kad smo već spomenuli prijašnja dva albuma, zašto ste na njima tako drastično promijenili stil?
Pa ne bih baš rekao da smo ga drastično promijenili, bilo je tu dosta elemenata s ranijih albuma. Jednostavno, željeli smo napraviti nešto drukčije nego smo do tada radili. Sada je i to razdoblje iza nas, napravili smo novi album, na kojem opet ima nekih novih ideja.
Nakon izdavanja novih albuma, redovito snimate spotove. Hoće li i sada biti tako?
Da, snimamo spot za pjesmu “Take This Life”. (sad je već snimljen op.a.)
Promotivnu turneju novog albuma započinjete u Americi, s bendovima Trivium i Devil Driver. Vjerojatno nije došlo do većih promjena?
Ne, datumi u Americi i Kanadi su potvrđeni za siječanj i veljaču, i vjerujem da neće doći do izmjena.
Kada spominjemo Ameriku, lani ste imali nekoliko zapaženih nastupa. Možeš li nam usporediti američku publiku s europskom?
Pa, ima dosta razlika, ali ima ih i među samim Amerikancima; zavisi u kojem dijelu svirate. Lani je, na primjer, na Ozzfestu 10 000 ljudi prosjedilo gotovo cijeli naš nastup, a mi smo se trudili da ih potaknemo da ustanu i skaču. Takvih problema nemamo u Europi, gdje publika na festivalima skače i pjeva zajedno s nama. No, kažem opet, takvih slučajeva ima i u Americi, a u nekim njezinim dijelovima publika posebno uživa uz ‘mosh pit’.
U Europu se vraćate u ožujku?
U stvari se vraćamo krajem veljače, a turneja započinje u ožujku u Norveškoj i Finskoj.
Reci nam nešto o suradnji s Nuclear Blastom.
O njima mogu reći sve najbolje. Veliki su label, najveći, daju nam maksimalnu potporu, i jako smo zadovoljni s njima.
U Americi ste potpisali s Ferret Records.
Da. Željeli smo malo promjena, jer bi htjeli da što više fanova čuje našu glazbu, a oni nam to u Americi mogu omogućiti.
Glazba ti sigurno uzima puno vremena. Obzirom da si obiteljski čovjek, kako to podnosiš?
Dosta teško. Najteže mi pada odvojenost od djece, pogotovo kad smo na turneji. Onda ih ne viđam i po nekoliko mjeseci, ali, zasad to ne mogu promijeniti, bavim se takvim poslom, i svjestan sam da moram žrtvovati obiteljski život. Kad sam s djecom i obitelji, a to nažalost nije prečesto, pokušavam nadoknaditi sve propušteno. Ipak, najvažnije mi je da me podržavaju u tome što radim, i imaju puno razumijevanja za moju čestu odsutnost od kuće, jer znaju da ja nemam običan posao, pa da se točno zna kad odlazim od kuće i kad se vraćam.
Koji ti je najbolji album In Flamesa?
Meni osobno ovaj zadnji – “Come Clarity”. Znaš kako je s nama glazbenicima; svi vjerujemo da je zadnje što smo napravili najbolje.
Da, to mi je poznato. Meni se ipak najviše dopada “The Jester Race”.
OK, mnogi nam ljudi to kažu.
Koje bendove najviše voliš slušati?
Sve od Slayera i Iron Maidena, to su mi najdraži bendovi. Volim slušati i Simon & Garefunkel, a jedan od najboljih albuma koji sam čuo je “The Impossibility Of Reason” od Chimaire.
Zanimljiv izbor, moram priznati. Pretpostavljam da nemaš baš previše vremena uživati u njihovoj glazbi.Da, kao što sam rekao, većinu slobodnog vremena provodim s obitelji, ali ipak, nađe se malo vremena i za glazbu.
Da li želiš nešto posebno reći na kraju ovog razgovora?
Mislim da smo dosta toga rekli, pa bih ja samo iskoristio prigodu da pozdravim sve naše fanove u Hrvatskoj.
