Pero Galić (Opća opasnost): “Imamo ono presudno u glazbi – pjesme, i publika to cijeni”

3920

Povodom najvećeg samostalnog koncerta, ali i prvog samostalnog open-air koncerta Opće opasnosti popričali smo s frontmenom Perom Galićem.

Vlasnici brojnih hitova i miljenici domaće rock publike za zagrebačku Šalatu 17. rujna spremaju presjek hitova iz karijere koja traje već preko 2 destljeća i broji pet studijskih albuma i nekoliko kompilacija, a što još donose pred svoju odanu publiku otkriva nam karizmatični frontmen Opće.Što nam spremate na Šalati i po čemu će ovaj koncert biti drugačiji?
Pošto je ovo naš prvi samostalni open air koncert u Zagrebu, napravit ćemo presjek 24 godine benda, ‘best of’ na nekakav način. Publika će uistinu čuti i pjesme koje na koncertima ne izvodimo toliko često, a probat ćemo zadovoljiti fanove od prve do posljednje pjesme. Probat ćemo da to zaista bude na nivou, od pozornice, razglasa i tog tehničkog djela, a što se tiče nas, dečkiju iz benda… Popest ćemo se na pozornicu velika srca i pobijediti kao što smo uvijek dosad.Kakvo je ljeto iza benda, jel’ bilo radno ili odmarajuće?
Kakvo odmarajuće, zima dolazi, onda ćemo odmarat. Ma kakvi, bilo je radno i hvala Bogu da je tako. Jako puno ljudi je prisustvovalo našim nastupima tako da slobodno mogu reć da je bilo uspješno ljeto. I veselim se nastavku druženja s publikom koja cijeni naš rad i na tome smo jako zahvalni.To se upravo nadovezuje na sljedeće pitanje: koliko vam je značilo što je bend u godinama odsustva i dalje imao tako snažnu podršku publike, što je u konačnici i utjecalo na ponovno okupljanje benda tj. vraćanje na scenu? Takvo nešto se ne viđa često, čak sam čula da su vaši fanovi registrirali udrugu pri Vladi RH…
Tako je, Fan klub Opća opasnost. Ako se ne varam, jedina takva udruga u Hrvatskoj, ako ne i šire možda. 170 tisuća fanova na našoj FB stranici, to je zavidna brojka, složit ćete se. Ali da odgovorim na pitanje. Ja to svodim na jednu jednostavnu stvar – pjesme. One su presudne u svemu ovome. Te pauze i tako nešto, to je takvo vrijeme bilo, jednostavno je tako bilo najbolje, a 2009. kad smo snimili pjesmu “Uzalud sunce sja” bila je samo ponovni pokretač cijele te nekakve kompozicije. Imamo ono što ja smatram da je presudno u ovom svijetu glazbe i dok god ljudi vide da ovo što mi radimo radimo od srca i iz ljubavi i silne želje da se to publici svidi, tad je lako, tada stvari funckioniraju. Veliko hvala našoj publici na tome.Nakon toliko godina u bendu skupa, članovi se međusobno toliko srastu zajedno da je to kao neka vrsta braka (sve znate jedni o drugima, kompromisi su nužni…) Slažeš li se s tom izjavom, jel primjenjiva i na vas dečke?
A jesu mi zgodne žene (smijeh). Dvadeset pet godina Opće opasnosti se bliži nagodinu, a ova postava benda postoji 20 godina. Mi smo šestorka koji smo se skupa naputovali kilometara, najeli, ne jeli, pili, ne pili, spavali, ne spavali… toliko dugo da stvarno smatramo da smo jedna obitelj, kao i ona obitelj koju svi imamo kod kuće. Nema takvih pitanja šta je tko u bendu, ono što treba napraviti, radi prvi koji može ili je sve stvar dogovora. Dobro se poznajemo i mislim da 20 godina zajedništva govori dovoljno da smo ekipa koja funckionira. Prije svega smo frendovi, mi smo školska raja.

Osjećate li razliku između vrsta gaža poput dvorane, kluba ili motorijade? Pristupate li im nekako drugačije?
Ne, ne, ne. Pazi znači: pozornica na koju se mi trebamo popest i nastupat je svaka ista, bez obzira na izgled, površinu ili mjesto gdje se ona nalazi. Izazov je uvijek isti – bit najbolji što je to moguće u tom trenutku, bez obzira na vrijeme, situaciju.. To je ono što je naš motiv – uvijek bit isti, dat sve od sebe. Nema razdvajanja takve vrste, ali slažem se da svaka lokacija donosi neka svoja pitanja. Dapače, veliki prostori tipa dvorane mogu predstavljati veći izazov zbog tehničkih uvjeta, a s druge strane, moto-skupovi koji okupljaju puno ljudi koji možda ne prate ovo što mi jesmo, oni nisu nužno publika Opće opasnosti i to je prilika da mi njih i oni nas upoznaju po prvi put. Svaka ta svirka može imat neki svoj izazov, al bitno je da smo mi uvijek isti i samo nam je važno pitanje hoće li sve biti u redu.

Muziku podržava

Nerijetko na svojim koncertima imate goste. Hoće li to biti slučaj i na Šalati?
Ne. Ovaj put nismo pozvali goste baš zato što je prvi i samostalni i na taj način. Na Šalati po prvi puta mi, samo mi i htjeli smo ostat sami ovaj put, da se popnemo na pozornicu i napravimo svoj koncert od početka do kraja kako smo zamislili. A poslije toga, sve je moguće.

Pet godina zaredom uspješno održavate božićni koncerti u svojoj Županji. Kako je došlo do tog projekta? I koju publiku privlači, samo Županjci?

Ma naravno da ne, svi su pozvani. Dvorana je tolika kolika je i uvijek je dosad bila puna. A ideja se stvorila baš s tom našom drugom fazom benda 2009. godine kad je sve to opet krenulo, htjeli smo se na nekakav način zahvaliti našem gradu i toj publici s kojima se mi svaki dan susrećemo, malo je mjesto Županja i svi se mi znamo. A što dalje vrijeme ide, puno je manje takvih događanja, stoga se rodila ideja o koncertu za kraj godine na kojem se mi zahvalimo i dragom Bogu i našim dragim sugrađanima, koji nas podržavaju i dan danas i vjerujem da će za sva vremena dok mi budemo tamo, a ne mislimo nikamo. I tu nastojimo da taj program bude što veći, što šareniji i raznolikiji i onda pozivamo goste, naše drage kolege koji se uvijek rado odazovu. Od prvog puta kada se koncert održao, sve je skupa ispalo jako uspješno, bilo je podržano od strane publike i čak od strane gradskih vlasti i glava koje razmišljaju da bi trebalo Županji tako nešto, tako da se nadamo da će se ta tradicija nastaviti osobito sa sljedećom godinom kada nam slijedi 25 obljetnica postojanja benda u kojoj planiramo također napraviti neke stvari na malo drugačiji način nego dosad.

Za tvoj glas se oduvijek govori da je jedan od najprepoznatljivijih vokala na našoj sceni. Usporedbe s kime ti najviše laskaju?
Ja sam pomalo već star, ne sjećam se sad nekih bitnih usporedbi da sam kao ovaj il onaj. Ali evo, hvala svima koji kažu da sam ja taj koji ima poseban glas. Ne znam biti drugačiji, ovako sam valjda rođen, ništa se tu bitno nije dogodilo, nikakvih škola ni pameti. To je samo izašlo iz mene i moji prijatelji i kolege su to prepoznali i udružili smo to u jednu cjelinu koja je bend. Iskreno se trudim najviše da je to ovako kako je, jako volim zbog sebe da je tako, i sebe sam natjerao da budem ovo što jesam zbog tih nekakvih imena koja su meni draga u svijetu glazbe. I usporedbe s bilo kime, meni je to drago čuti jer je očito nekome taj neki vokal drag. Hvala Bogu da još uvijek funkcioniraju ove moje dvije žice šta su parkirane u grlu (smijeh).

Nedavno se pojavila peticija gdje su se rockeri pobunili protiv turbo folka. Što misliš o takvim akcijama?
Ne znam o tome ništa, prvi glas. Ali ludost bi bila da ja ne kažem da, ali ludost bi isto bila da ne kažem: pa pustite ljude da se vesele. Ljudima je veselje njihovo veselje, ne mogu ja nikome nametnut da se veseli onako kako bi se ja veselio. Ali znam sigurno da ima dovoljno prostora i publike koja može bit i u rock’n’rollu, i u tom nekom svijetu. E sad, treba li to toliko isticat… mislim da se ljudi ne bi hvatali za ono što im se ne servira. Znači, da toga nema tamo gdje ima, pa govorimo generalno i o medijima kao takvima koji o tome bruje, ljudi to ne bi znali i ne bi ni bili tamo. Nisu ljudi krivi koji to vole slušat, nego oni koji su to tamo doveli, ako to uopće i je nešto loše. Ja o tome ne mogu govorit kao lošem ili dobrom, ja poštujem svačiji rad, i kad je glazba u pitanju, ali i inače generalno u životu. Tako da, što se tiče tih peticija, ok, pustite ljude da kažu što im se sviđa ili ne sviđa.

Što od rocka trenutno voliš poslušati, bilo da je domaće il strano?
Mi svi dečki volimo poslušat sve što je novo, pratimo svjetsku i domaću scenu. Rado čujemo sve što su kolege radili, da vidimo kud mi idemo, jesmo li na dobrom putu i tako, al uglavnom je to više ta neka svjetska priča jer ovaj rock’n’roll koji mi ovdje držimo, čini nam se ponekad da smo ostali kao Pale sam na svijetu. Ali pratimo sve, evo neki da smo skupa pogledali novi spot od Bon Jovija “This House Is Not For Sale”. I sve što se u svijetu događa, danas jako brzo dođe do nas i iz toga crpimo svoju neku snagu. Internet je i nama bitno pomogao da se čuje za nas puno više nego u doba kad smo mi počinjali kao bend.

I za kraj jedno osobno pitanje: posjeduješ li motor?

Ma kakvi. Rado bih, al vrijeme i uvjeti u kojima mi živimo… mi sviramo rock’n’roll, a to čovjeku ne dozvoljava kuću, auto i motor. Ali motor će stići sigurno.

8 Shares
Muziku podržava