Pred sam kraj prošle godine Svadbas je izdao svoj prvi DVD/CD “A/V“, na kojem su prikazani prošlogodišnji koncerti iz zagrebačkog ZKM-a uz niz malih video-klipića koji nas još više upoznavaju sa samim bendom, a sve je to snimano ‘pod palicom’ iskusnog i izuzetno cijenjenog redatelja Gonza. Bila je to izvrsna prilika da ponovno popričamo s njima, da vidimo što se promijenilo u zadnjih godinu dana otkako smo posljednji put razgovarali s njima.
Naravno, tema je bilo mnogo, posebno nakon izdavanja “A/V-a“, najave novog albuma, ali i niza popratnih projekata kojima se bavi Svadbas, a na sve nam je sa zadovoljstvom odgovorio Pavle Miholjević, gitarist i polovica udarnog kreativnog tima Svadbasa.
Evo, od našeg zadnjeg intervjua je prošlo skoro godinu dana pa recite ukratko što se značajnog za vas dogodilo u proteklom razdoblju…
Svirali smo koncerte i promovirali album, uglavnom. U međuvremenu smo producirali album PCVC “Pjesme za gladijatore“. Od jeseni prošle godine smo se bavili miksom i postprodukcijom DVD-a, a zatim napravili muziku za film Dalibora Matanića “Kino Lika”.
Prošlo je nekoliko godina od vašeg posljednjeg studijskog albuma. Kako sada gledate ovaj cjelokupni period nakon njega? Bili su tu mnogi nastupi, nagrade…
Svirali smo više nego inače što je ispalo korisno. Zaista smo se dobro usvirali, došao je i Marko, novi basista koji je veliko pojačanje. Uglavnom se sve vrtilo oko svirki tako da mi je drago da je zatvaranje zadnjeg albuma izdanje koncerta na DVD-u. A nagrade kao nagrade. Drago ti je kad ih dobiješ, ali se brzo zaborave.
Nedavno je izašao vaš prvi koncertni DVD. Kako ste zadovoljni s njim i reakcijom javnosti na njega?
Mi smo prezadovoljni, a još je malo prerano da bi znali reakcije javnosti. Par recenzija koje su izašle su uglavnom pozitivne.
Kako je došlo do suradnje s Gonzom?
Trebali smo čovjeka od povjerenja i vrhunskog profesionalca. Znali smo unaprijed da je projekt kompleksan i da treba naći redatelja koji je to u stanju umjetnički, ali i organizacijski savršeno isfurati. Gonzo je na našu sreću pristao sa smiješkom na licu.
Kako ste uopće došli na ideju da spojite film, koncert, pa da još tome dodate i audio CD?
Od samog početka smo razgovarali s Gonzom da ne želimo klasičnu snimku koncerta. Osim što smo htjeli da izgleda dokumentaristički i neušminkano, dogovorili smo i paralelna snimanja malih tampon-filmova koji razbijaju klasičnu formu rock koncerta i daju drugačiji pogled na bend.
Gonzo je imao super ideju da nas posnimi u našoj prostoriji za vježbanje koja je klaustrofobična i u potpunoj suprotnosti od materijala iz ZKM-a. Tako da osim svirke postoji i neka mala smiješna pričica o nama. Audio CD smo napravili sebi iz gušta, a i mislili smo da je fora dati DVD-u protutežu u akustičnom studijskom sessionu.
Baš mi se ovaj zvukovni dio više svidio od vizualnog, pošto se tijekom koncerta osjeća neka hladnoća i udaljenost od fanova zbog neadekvatnog prostora. Publika je doslovno shvatila da su u kazalištu pa se i ponašaju kao kazališta publika, s tek povremenim pljeskom…
Gledaj, ne možeš sve pomiriti. Da smo odabrali prostor u kojem je publika mogla stajati i piti pivo sigurno bi bilo bolje. Ali ne bi imali dobre uvjete za snimatelje i rasvjetu. Razgovarali smo o svim prostorima u gradu i ZKM je ispao najadekvatniji. Osim toga s njima je bilo dogovoreno da publika stoji ispred bine, pa su nam to zadnji dan zabranili i zeznuli nas. Gonzo je morao raditi rotacije u zadnji čas, bila je čista drama.
Nove verzije starih pjesama su vrlo zanimljive. Otkud ideje za promjenom aranžmana?
Znali smo da želimo audio-CD uz DVD i bilo je logično da se smisli zvuk potpuno drugačiji od koncertnog. Ideja je nastala za vrijeme rada na aranžmanima za gudače kad smo skužili da pjesme super zvuče samo s akustičnom gitarom, klavirom i gudačim triom. Tjedan dana prije snimanja smo doradili aranžmane, snimili ih u dva dana i izmiksali u jedan. Sve je ispalo prilično lako i lijepo.
Koja promjena se vama najviše sviđa?
Način na koji su neke pjesme zazvučale. Na primjer, “Amerika” je napokon dobila aranžman kakav zaslužuje.
Objavili ste da počinjete raditi na novom albumu. Kako idu stvari? Kad možemo očekivati izdavanje albuma?
Mi radimo jako sporo. Recimo da ide dobro, ali o datumima ne bih.
Hoće li na njemu biti nekakvih drastičnih rezova i promjena u odnosu na dosadašnji rad?
Još je prerano govoriti o tome. Sigurno je da se nećemo ponavljati jer je to nama dosadno. Razlike su uvijek u načinu pisanja pjesama i procesu snimanja. Vjerujem da će u studiju biti puno više svirke uživo.
Prije ste imali dosta, kako bih rekao, alternativniju publiku, a s “Treblebassom” ste poharali cijelu estradu te čak dobili i Porin. Koliko će ta činjenica utjecati na vaš rad? Hoće li biti više kompromisnih rješenja, pa će se pokušati ciljano ići na hitove ili ćete ipak ostati dosljedni sebi?
Bili smo mi dosljedni sebi i dok smo radili “Treblebass”. Kad bi znali kalkulirati, imali bi valjda više komercijalnih pjesama. Važno je da pjesme prođu naše kriterije, a ostalo kako bude.
Znam da ovo malo prepotentno zvuči, ali… Da li sada kad već imate Porin, očekujete da svojim budućim izdanjima osvojite još kojeg? Za koju rubriku bi vas Porin najviše obradovao?
Nas najviše raduje par dana tulumarenja na Porinu, a za to je dovoljna i nominacija. Kad bi nagrade išta značile za posao, bile bi važne. Ovako se razveseliš i drugi dan zaboraviš.
Kako sad općenito gledate da se vaše novo izdanje s nestrpljenjem očekuje? Jeste li smatrali da se nešto takvo može dogoditi na samom početku vaše karijere?
Osobno nemam osjećaj da se naše izdanje s nestrpljenjem iščekuje, ali ako je tako to ne može biti loše. Nikad nismo imali visoka očekivanja osim prema nama samima. Bend je teško držati na okupu, a mi smo godinama zajedno i to je valjda najveći uspjeh koji smo postigli.
Poznato je da vam Svadbas nije jedini posao, da se često družite s kazalištem i filmom, odnosno s drugim izvođačima. Kakvi su danas planovi na tom polju? Da li se nazire opet neka suradnja?
Upravo smo završili muziku za film “Kino Lika” Dalibora Matanića, a trenutno radimo na predstavi “Elektri pristaje crnina” redateljice Mateje Koležnik u HNK Zagreb. U drugom mjesecu počinjemo rad na novom albumu Vatre, što nas jako veseli.
Kako uspijevate spojiti privatan život s ovim glazbenim?
I privatni život je glazbeni. To ne ide drugačije. Jedini problem je kad glazba postaje posao koji moraš završiti. Treba uživati u onom što radiš i onda je sve ok.
Koji su vam dugoročni planovi? Kako se vidite za desetak, petnaestak godina, i dalje u Svadbasu ili razmišljate i o nekim drugim projektima?
Teško je o tome, loš sam u dugoročnim prognozama. Za sada je najvažnije da napravimo sljedeći album, poslije njega još jedan, pa dokle ide.
