Među jednima od rijetkih imali smo čast pričati s nekim članom Cradle Of Filtha prilikom premijernog im gostovanja u Zagrebu, točnije s Paulom Allenderom, jedinim originalnim članom benda uz megapopularnog Danija Filtha. Ovako smo uspijeli dobiti pogled iz jedne druge perspektive na sam bend, a Paul je sa smješkom odgovarao na naša pitanja, pokazujući zavidnu razinu pristojnosti svojstvenu samo jednom Britancu.
Već ste neko vrijeme na turneji, a ovo je prvi put da svirate u Hrvatskoj. Kakvi su dojmovi do sada što se tiče ove turneje? Volite li biti ‘on the road’?
Obožavamo turneje! Volimo biti na cesti, svirati uživo. Zapravo, kada pogledam, većinu svoga života sam proveo ili na turnejama ili u studiju, nema trećeg. Skoro nikada nisam kod kuće (smijeh). A što se tiče ove turneje, formirat ću o njoj mišljenje kada završi, ne volim donositi prerano zaključke.
Možda je najbolje da otpočnemo s analiziranjem vašeg najnovijeg albuma “Thornography”. Koliko sam primjetila, uvodna pjesma “Dirge Inferno” sadrži neke prilično thrashy riffove. Od kuda je došla inspiracija za taj glazbeni element?
Oduvijek sam se htio vratiti po inspiraciju u onu glazbu koju sam slušao kada sam odrastao. Onda sam slušao Iron Maiden, Judas Priest i Mötorhead i to je tada formiralo moj glazbeni ukus. “Thornography” je baziran na našim glazbenim korijenima; ovim albumom nismo htjeli promijeniti Cradle Of Filth, već jednostavno alterirati smjer kojim smo se do sada kretali. Ne tvrdim da nam je stil koji smo imali na prethodnim albumima prestao biti drag, nego smo jednostavno željeli stvoriti album koji će lakše ulaziti u uho. To bi uključivalo lakše pamtljive gitarske harmonije, a naš je cilj bio proizvesti nešto naprosto – catchy.
Na albumu također nema klavijaturiste. Kako ste se odlučili na takvu promjenu?
Odlučili smo da Rosie za ovu turneju bude samo live član, dok smo za album iskoristili usluge nekih profesionalnih glazbenika koji su djelovali po našim naputcima. No ona nije bila isključena iz procesa stvaranja glazbe, a na našem sljedećem albumu će se opet vratiti kao stalni član. Smatrali smo da “Thornography” može, s obzirom na svoj koncept, proći i bez klavijaturiste.
Začudili ste dosta ljudi obradom pjesme ”Temptation” koju u originalu izvodi synthpop grupe Heaven 17. Zapravo, mene to i ne čudi previše, s obzirom da ste obrađivali i The Sisters Of Mercy, što i nije toliko različito od ovoga. Kako birate koju pjesmu ćete obraditi? Imate li pri odabiru kakve kriterije?
Dobro pitanje (smijeh). Ne, nema apsolutno nikakvih kriterija. Obrada te pjesme je bila namjerna, kako bi ljudi pričali o nama, bilo dobro ili loše. Zapravo je isprva to sve skupa bila šala, Charles, drugi gitarist, je dobio zadatak da napravi demo verziju te pjesme i kada nam ju je pustio u studiju sljedilo je jedno kolektivno’Wow!’. Tada smo odlučili da ta pjesma svakako bude uključena u materijale koji će se pojaviti na albumu, pa smo kasnije u studiju napravili puno sampleova te pjesme kako bi napravili što bolju obradu.
Također ste snimili video za to obradu, u kojem se pojavljuje prilično zanimljiva ikonografija kao što je zmija na drvetu. To su biblijski motivi, zar ne? Možete li malo objasniti kako ste snimili taj spot?
Mislim da se, s obzirom na nazov pjesme i riječi u samoj pjesmi, tematika spota nametnula sama. ‘Temptation’ (iskušenje) povezano je s Edenskim vrtom i prvim grijehom, pa je logično da smo za vizualno iskoristili tu ikonografiju koju si spomenula. Inače nam je scenografiju radila ista postava ljudi koja je radila i filmski set za Burtonov “Sleepy Hollow”; set je bio postavljen u jednom hangaru, skupa s umjetnim drvećem i ostalim. Sve je izgledalo prilično impresivno i bajkovito, kao pravi filmski set.
Neki poznati glazbenici iz svijeta metala su se pojavljivali na vašim albumima kao što su King Diamond ili Chronos iz Venoma. Ville Vallo iz H.I.M.-a se pojavljuje na pjesmi “Byronic Man”. Što možemo očekivati sljedeće? Možda Eltona Johna? (smijeh)
Ne, samo njega ne!(smijeh). Villea nismo uzeli zato da bi dobili na popularnosti, već zato što je on doista fantastičan vokalist i profesionalac. Osim toga, on je otpjevao samo jedan ili dva refrena u toj pjesmi, ništa više. To je toliko malo, da je i zanemarivo. Zadovoljni smo sa suradnjom s njim i smatramo da smo postigli ono što smo željeli.
“Thornography” je isprva imao drukčiji cover, koji je bio zabranjen. S obzirom na to što se sve stavlja na covere albuma ovih dana, kako to da je zabranjen? Čiju je glavu žena s covera držala, od Georgea Busha? (smijeh)
Ni blizu (smijeh). Jedna distribucijska kuća u Americi je odbila distribuirati album zbog covera. Iako mi nikada ne pristajemo na kompromise što se tiče našeg ‘artworka’, ovaj put smo shvatili da bi nam takvo nešto više štetilo nego koristilo. Ako vas baš zanima – jedino što nije bilo uredu s coverom jest to da je žena na slici imala prekratku suknju. Samo to, ništa više.
Službeni cover ima i nekih biblijskih elemenata; u pozadini se pojavljuju križevi, te mladi mjesec. Ima li kakva skrivena poruka u tome?
Nema skrivene poruke. Naš ‘artwork’ je radio Samuel Araya, mi smo mu poslali lyricse od albuma i on ih je pročitao i na temelju toga nacrtao cover. Dakako, mi smo mu dali par naših sugestija i želja, no nismo bitno utjecali na njegov rad. Ostavili smo mu odriješene ruke i rezultat svega je ono što vidite na našem coveru. Ta je slika podložna različitoj interpretaciji i svatko taj cover doživljava subjektivno, što umjetnost u krajnjoj liniji i jest.
Adrian Erlandsson, vaš prijašni bubnjar, vas je nedavno napustio. Kako ste pronašli novog bubnjara? Što je činilo Martina pogodnim da preuzme ulogu bubnjara u Cradle Of Filthu?
Kao prvo, Martin je veliki fan benda. On zna apsolutno svaku pjesmu odsvirati! Dovoljno mu je samo reći koju, i on je u stanju odlično bubnjati bez prethodne probe. Charles poznaje Martina već pet ili šest godina i on nam ga je preporučio. Sjećam se da smo Martinu poslali cijelu set listu pjesama koje je trebao naučiti, a on nam se javio dan poslije govoreći ‘Ja već sve ove pjesme znam!‘. Bilo je to toliko nevjerojatno da mi se činilo kao da Adrian nikada i nije otišao iz benda.
Kad smo već načeli temu odlaženja iz benda, i vi ste otišli iz benda na određeni period. Što ste radili u međuvremenu?
Kao prvo, svirao sam u dva benda, i to u The Blood Divine i Primary Slave. Kao drugo, počeo sam se baviti grafičkim dizajnom. Čak sam u suradnji s jednom umjetnicom iz Belgije počeo imati svoje vlastite izložbe; ona fotografira, a ja te slike digitalno obrađujem i tako stvaramo umjetnost. Uskoro ćemo skupa izdati i monografiju s našim radovima. Kada bi sumirao sve, moglo bi se reći da sam taj period koji sam izbivao iz benda potrošio na usavršavanje samoga sebe.
Možete li usporediti “Thornography” s ostalim izdanjima, posebice s onim starijima? Koliko je i na koji način Cradle Of Filth napredovao?
Ja osobno mislim da je “Thornography” po konceptu najsličniji našem prvijencu – “The Principle Of Evil Made Flesh”. Zašto? Zato jer su oba albuma početak jedne nove ere, s tim da sada znamo puno bolje svirati nego na početku karijere, pa to automatski ostavlja više mjesta za eksperimentiranje. Bend je doista evoluirao, ali onako kako smo mi htjeli i u skladu kako smo se mi mjenjali s godinama. 1994. godine smo bili više od deset godina mlađi nego sada i drugačije su nam stvari zaokupljale pozornost. No ipak, “Thornography” nas je vratio na sam početak puta, na naše korijene kojih se rado prisjećamo i koje ne zaboravljamo.
Primjetila sam da koristite vrlo profesionalan set opreme; svirate na Paul Reed Smith gitarama. Smatrate li da je to bitan faktor u formaciji Cradle Of Filth zvuka kojeg poznamo danas? Kako ste otkrili te gitare?
Te sam gitare otkrio kada sam otišao iz Cradle Of Filtha i počeo s radom u The Blood Divineu. Prvo sam kupio polovnu gitaru te marke i kada sam ju prvi put primio u ruke i zasvirao, znao sam da je to ono što tražim. Gitara koju trenutačno sviram, a to je moj custom made PRS Sunburst Purple & Black, ta tvrtka pušta u slobodnu prodaju kao posebnu seriju s mojim potpisom.
Štoviše, u siječnju odlazim u Los Angeles na službenu prezentaciju gitare i od tada će ona biti u prodaji, posve ista, sa svim detaljima, uključujući i one male šišmiše na vratu gitare. Što se tiče samog zvuka, zadovoljan sam varijabilnošću te gitare i činjenica da ju mogu svirati na više načina, bez da se pretjerano umorim, pa stoga uživam kada ju koristim na live svirkama.
Gledajući vašu biografiju na vašoj službenoj stranici, primjetila sam nešto doista zanimljivo. Vi se naime bavite borilačkim vještinama. Kako to utječe na vaš profesionalni rad i na vaš život općenito? Da li vas je to naučilo disciplini?
Bavim se borilačkim od 6-te godine i to mi je bitan dio života. Taj sport me natjerao da živim zdravo i sigurno ne bih bio ta osoba koja sam danas da nema toga. Dok nisam na turnejama, radim u jednom klubu kao instruktor borilačkih vještina i to me ispunjava. Ako se doista želite baviti time i shvaćati filozofiju iza toga, morate se kloniti droge i alkohola, jer je za to potrebna čistoća misli.
Još jedna bitna stvar koju sam naučio jest držati se rokova. Kada bi mi dali u zadatak da neku pjesmu završim u određeno vrijeme, ona mora biti gotova u točno taj dan i u točno taj sat. Jednostavno vas takav način života prislili da se organizirate i da ne gubite vrijeme, postajete efikasniji, i u konačnici sretniji. Zar se ne vidi na meni? (smijeh)
I za kraj: što može jedan hrvatski fan Cradle Of Filtha očekivati od vas večeras?
Mi ćemo se maksimalno truditi opravdati povjerenje onih koji su nas došli čuti, a pošto ovdje prvi puta sviramo, i nama je ovaj nastup poseban. Koliko čujem, došlo je dosta ljudi sa svih strana iz ovog dijela Europe i da nadam se da će nam publika pomoći da atomsferu dovedemo do usijanja.
