Početkom ’90-ih., preciznije 1992. godine, u vremenima velike ekspanzije metala u Skandinaviji, Thomas Väänänen (bubnjevi) i Joakim ‘Jocke’ Kristensson (gitara, klavijature, vokal) osnovali su black metal projekt-bend Pantheon.
Dvije godine kasnije pridružio im se basist Patrik Lindgren, no sve to
je na neki način bilo izgubljeno vrijeme za ovaj trojac, s obzirom da
nisu baš nikakav trag ostavili na sceni.
Tako nešto odlučili su promijeniti i 1995. godine osnovali Thyrfing, također zamišljen kao projekt-bend, kojem su dali ime po mitološkom skandinavskom kraljevskom maču, a sound mu je u početku bio oslonjen na tada rascvjetali melodic death metal. Promijenile su se i uloge, pa je Patrik postao gitarist, Joakim bubnjar, pridružili su im se Peter Löf na sintisajzeru i Kimmy Sjolund na basu, a nešto kasnije, točnije 1996., Thomas Väänänen je od bubnjara Pantheona postao pjevač Thyrfinga.
Prve dvije godine postojanja donijele su dva dema, “Solen Svartnar” i “Hednaland”, na kojima se formirao sound Thyrfinga, temeljen na skandinavskom metalu, kao i mitologiji tog podneblja. Prvi album “Thyrfing” (1998.) bio je sirovije naravi, iako se već na njemu dalo naslutiti kako je Thyrfing drukčiji bend od svojih zemljaka, pa i šire. “Valdr Galga” (1999.), izdanje na kojem se veliki naglasak dao na orkestralije, te “Urkraft” (2000.), prometnuli su Thyrfing u jedno od značajnijih metal imena.
Utjecaj na sceni zadržan je i s albumom “Vansinnesvisor” (2002.), potvrđen europskom turnejom, te pripremama za novi album, koji se zove “Farsotstider” i izlazi 2005. godine. Mnogi su ga ocijenili najslabijim i najneinventivnijim izdanjem Thyrfinga, čemu možda u prilog idu događanja iz godine kasnije, kada su bend zbog nedostatka motivacije odlučili napustiti pjevač Thomas Väänänen i gitarist Henrik Svegsjö, pristigao 1998. To je bio definitivni dokaz da kemija u bendu više nije kakva je bila.
Thyrfingovi redovi se pregrupiravaju, počela je potraga za novim frontmenom, a on je pronađen u pjevaču Naglfara Jensu Rydénu, koji se bendu pridružio 2007. godine, a već iduće snimio “Hels Vite”, album koji je više od bilo kojeg ranijeg podijelio fanove. Uslijedila je najduža pauza između dva Thyrfingova albuma, da bi sedmo izdanje “De Ödeslösa” stiglo 1. ožujka ove godine i nama ponudilo prigodu da s jednim od osnivača benda, Patrikom Lindgrenom, popričamo o albumu i o nekim temama vezanim uz Thyrfing.
Više od četiri godine prošle su od albuma “Hels Vite”. Što ste radili u tom periodu?
Da, postoji nekoliko razloga za to. Imali smo i neke promjene u postavi, morali smo pronaći novog izdavača koji bi nas mogao vratiti i omogućiti nam produkciju materijala kakvu zaista zaslužuje. Također, vrijeme kao da leti kada dođete do određene životne dobe, svatko od nas je u središnjem dijelu života, sa svime što ta dob donosi, poput obitelji, hipoteka i slično. Ali, suština je da smo s godinama došli do točke kada smo shvatili da kvaliteta pobjeđuje kvantitetu, pa smo radije čekali četiri ili pet godina i objavili nešto stvarno dobro, nego da žurimo raditi samo zato da bi bio objavljen još jedan album
Možemo li očekivati neke promjene na novom albumu?
Kao i kod svakog Thyrfingovog izdanja postoje neke promjene koje se očekuju, bez predalekog lutanja od naših osnovnih ideja. No, oni koji su voljeli Thyrfing u prošlosti, jednostavno neće biti razočarani s ovim albumom. To im mogu obećati.
Pojasni nam ukratko značenje naslova albuma – “De Ödeslösa”. Je li u vezi s koncepcijom albuma, samo s jednom pjesmom ili…?
Naziv albuma je nešto kao ‘oni bez sudbine’ u engleskom jeziku. Predodžba stihova je da opisuju Aska i Emblu, prvog muškarca i ženu u nordijskoj mitologiji koje su stvorili Bogovi. Ali se također može gledati kao na čovječanstvo u cjelini ili bilo koju osobu, ovisno o tome kako na to gledate.
Naslovna pjesma je jako zanimljiva. Atmosferična, mistična, s akustikama, čini mi se i s najviše black metal utjecaja. “Mot Helgrind” ima orkestralnih dijelova, akustika, agresije…
Da, u pravu si, mislim da se te dvije pjesme ističu na albumu. “Mot Helgrind” savršena je za otvaranje albuma, ima tipične zaštitne znakove i stvarno sumira naš glazbeni stil na dobar način. Naslovna pjesma “De ödeslösa” je među onima s najviše epske atmosfere od svih koje smo do sada napravili i završava album u velikom, ali i sumornom stilu.
Tekstovi su vezani uz skandinavsku mitologiju?
Da. Iako, kada je riječ o tekstovima, malo smo ih promijenili, mada koristimo isti izvor inspiracije za jezik, predodžbe i za metafore. Na prvim albumima tekstove smo bazirali više na sagama i mitovima, a danas se malo više temelje na osobnim mišljenjima, iskustvima i osjećajima.
Kako bi ti glazbeno opisao album “De Ödeslösa” i približio ga slušateljima?
Mislim da obuhvaća široku lepezu glazbenih utjecaja i da je to riječima stvarno teško opisati. Osnova svega je metal, bez sumnje, ali mi također imamo neke utjecaje skandinavske narodne glazbe i više simfonijske glazbe, kao što je klasična ili filmska i slično. No imajući u vidu glavne vokale, mislim da bismo trebali biti svrstani u neku vrstu ‘ekstremnog metala’.
Vaša se glazba često opisuje kao ‘viking metal’…
Ne zanima me previše kako nas ljudi etiketiraju ili u koji nas žanr vole staviti. Za mene je to samo metal ili čak rock glazba, ali ako nas žele zvati ‘viking metal’, ‘pagan metal’ ili kako god hoće, mene to stvarno ne smeta, to je do njih. Za mene je pogrešno ograničavati nas i proglasiti da smo dio određenog žanra, scene ili pokreta.
Thyrfing i Einherjer doživljavaju se kao jedni od najvećih skandinavskih bendova. Koliko su to slični ili različiti bendovi? Naime, publika i kritika ih je često uspoređivala i stavljala u isti glazbeni rang.
Einherjer su kul momci, a ja sam dobar prijatelj s Frodeom, s kojim sviram u Twilight of The Gods. Mislim da smo sigurno različiti bendovi s vlastitim, prepoznatljivim zaštitnim znakovima, ali isto tako mislim da smo vrlo slični u glazbenom ukusu i pogledu na život, iako su oni nekoliko godina stariji i počeli su nešto ranije nego mi.
Koliko se Thyrfing promijenio s godinama? U glazbi, u tekstovima, općenito u razmišljanjima?
Mislim da smo tijekom godina prirodno napredovali i poboljšali se na nekoliko načina, a još uvijek postoji naznaka one ‘crvene linije’ koja se provlači kroz cijelu našu stvar još od prvog albuma i nadamo se da si svaki novi slušatelj može staviti prvi, a zatim posljednji album i reći: “Da, to je isti bend!“. Stihovi su se promijenili malo, kao što sam ti već rekao. Način razmišljanja? Još uvijek ne razmišljamo previše. Možda je to tajna (smijeh).
Imate nove ugovore, s NoiseArt Records i Rock The Nation. Je li to novi zalet, novi početak Thyrfinga?
Da, na neki način bih mogao tako reći. Nakon što smo angažirani, label je bio fokusiran na naporan rad na novom izdanju, što je, naravno, jako važno. Također, nadamo se da ćemo uz potporu Rock The Nationa biti u mogućnosti održati više koncerata nego u prošlosti.
Nastupate na Paganfestu, kakvi su koncertni planovi za dalje?
Da, svirat ćemo na Paganfestu u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Nizozemskoj u ožujku. Nakon toga rezervirali smo nekoliko festivala, a nadam da će ih biti još više.
