Parov Stelar: “Vremena su čudna, zaista ne znam zašto je ‘Blurred Lines’ postala hit”

Parov Stelar je ime na čiji spomen vam vjerojatno odmah zaplešu nogice. Marcus Füreder počeo je kao klupski DJ sredinom ’90-ih, te se ubrzo prebacio na stvaranje vlastite glazbe.

Ovaj glazbeni čarobnjak u svom radu miješa nu-jazz, elektroniku i house, staro i novo, a predvodnik je onoga što nazivamo electroswing. Od solo karijere do suradnje s punokrvnim bendom, Parov je došao do titule jednog od najpoznatijih glazbenika današnjice.

Nakon što smo ga već imali prilike vidjeti na Terraneu kada je 2012. zatvorio glavni stage i mnogima u sjećanju ostao upisan kao vrhunac festivala, Parov Stelar s bendom dolazi po prvi put u Zagreb, i 19. prosinca ga gledamo u Boćarskom domu. Povodom skorašnjeg nastupa uhvatili smo ga na boravku u rodnoj Austriji i prorešetali njegov rad, početke, stvaranje, te utvrdili što plesne cipelice imaju s tim.Sampliraš glazbu iz različitih razdoblja, miješaš swing i elektroniku, imaš svoj žanr… kako je sve počelo?
Sve dobre stvari u životu obično počnu slučajno, a tako je bilo i sa mnom. U ranijoj karijeri sam producirao minimal techno i nešto drum’n’bassa. Na buvljaku sam kupio ploču Billie Holiday koju sam puštao, ona je preskakala i stalno se ponavljao isti dio koji je zapravo zvučao jako lijepo. Pomiješao sam ga sa svojim techno beatom i shvatio da je to nešto novo. Nastavio sam s tom idejom, a sve je ostalo povijest. Ne sampliram samo swing, nego i soul, te starije stvari iz ’30-ih, ’40-ih, ’70-ih godina prošlog stoljeća. Sve osim ’80-ih i ’90-ih jer je teže riješiti autorska prava za to razdoblje. Dakle pokušavam spojit različite dijelove, a vremenski period obuhvaća sve od 20-ih godina prošlog stoljeća naovamo.

Tvoja glazba zapravo jest nadogradnja već postojeće, a u modernom svijetu to ima zapreke i cijenu. Kako rješavaš pitanje autorskih prava?
To je poprilično lako, morate puno novca dati svojim odvjetnicima koji će to riješiti i to je jedina istina. Želite se zabaviti puštajući svoju glazbu, a ako ste stalno u strahu da će vas netko tužiti, to uopće nije fora, pa pokušavam riješiti sve pravne stvari koje se tiču mojih sampleova.Od solo početaka i DJ nastupa, došao si sve do punokrvnog benda. Kako si okupio ovu postavu glazbenika s kojima postižeš toliku energiju na pozornici?
Počeo sam sa saksofonistom Maxom koji je jako dobro umrežen. Do tada sam se samo bavio DJ-ingom i nisam znao ljude iz svijeta live glazbe, a on me upoznao s glazbenicima koji su bili odlični za nas. Polagano se stvarao bend, ali zapravo ljudi se mijenjaju, dolaze i odlaze i Parov Stelar Band danas nije isti kao onaj od prije 10 godina. Max je dobra duša benda, i jednako je važan kao vokal, stvoren je za stage, ima pravu povezanost s publikom. Ja sam više sramežljiv i volim raditi u pozadini i u svom studiju. Naš nastup je mješavina mnogo sastojaka. Kada nastupate morate dati sve od sebe i dati puno ljubavi, ljudi to osjete, znaju odrađujete li nastup ili živite li za to. Kada imate profesionalce i prave pjesme nastaje dobra kombinacija.Kako onda znaš da imaš dobru stvar?
To je jako teško pitanje. Nikada to ne znaš, ponekad misliš da znaš, postoje trake za koje misliš da nisu dobre, ali postanu hit. Primjerice, toliko stvari čujem na radiju za koje nikada ne bi rekao da će postati hitovi. Vremena su čudna. Ni danas zaista ne znam zašto je stvar “Blurred Lines” postala hit (smijeh).

Upravo na tom tragu je i tvoj album “Princess” koji secira glazbenu industriju. Kako te ona tretira?
Da odgovorim iskreno? (smijeh) Glazbena industrija je jako rašireno područje i teško je. Da mi moj sin kaže da želi biti glazbenik rekao bi mu da to ne čini. Postalo je sve teže, glazbenicima treba jako puno promocije, čak i uz internet postoji toliko glazbenika i sve je teže odabrati izvođače koji vam se sviđaju. Najvažnije je naći nešto jedinstveno u svom zvuku, nešto što nitko prije nije radio, ima toliko umjetnika i nemojte kopirati nikoga. Možete istražiti vještine umjetnika koji vam se sviđaju, ali morate pronaći svoj način. Uz to ostaje samo rad, rad i rad.

Je li zbog toga pokrenuta tvoja etiketa Etage Noir?
Kada sam počeo prije 10 godina slao sam svoje stvari uokolo i nitko to nije htio objaviti. Jedini je način bio pokrenuti svoju etiketu kao što su mnogi ranije napravili. Nikada nisam htio biti vlasnik etikete, samo sam htio stvarati svoju glazbu, ali na kraju mi je to bilo korisno i dobio sam slobodu koju sam trebao.

Gdje ti kopaš glazbu i kako ju stvaraš? Kako pronalaziš stvari koje koristiš u sampleovima?
Kad bi samo znao odgovor na to (smijeh). Ovih dana tražim dobar sample, ali ne nalazim ništa, frustriran sam. Morate biti dovoljno sretni da nađete nešto, to je kao da idete u ribolov jer nikada ne znate hoćete li se vratiti s ulovom. To je tako kada vam se glazba sastoji od sampliranja stvari, ne možete ju samo tako napraviti. Stalno morate pronalaziti nešto. Ako pronađem neki sample ili beat onda sjednem za piano i pokušavam spojiti dijelove koji će se uklopiti zajedno. Puno toga se u mom poslu događa slučajno, pa trebate biti strpljivi i nadati se da će se stvari dogoditi.

Na spomen electroswinga pojavi se tvoje ime. Misliš li da će ti ikada dosaditi ovaj žanr i sampliranje?
To se dogodi više puta na godinu i onda trebate predah. Ljudi me većinom poznaju po electroswingu, ali sam radio i puno pop ili soul stvari. Svugdje, ali pogotovo kada si u glazbi ili bilo kojoj umjetnosti, je potrebno napraviti predah od svega.

Što Parov Stelar Band sprema za hrvatskoj publici za iskustvo u zatvorenom?
Dolazimo s novim trakama te novim live i video showom. Ponesite cipele za plesanje.

Razgovarala: Monika Marušić