“Ja se ne slažem niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da to kažeš” (Voltaire).
Zahvaljujući blagodatima demokracije i slobodnog tržišta, rujanski vikendi nam donose manifestaciju zvanu Rujanfest u Zaprešiću, u zadnje vrijeme smještenu na poljanama kraj trgovačkog centra Westgate. Posjetitelji Rujanfesta znaju da je to neka vrsta narodne veselice upotpunjene (turbo)lakoglazbenim notama, unutar kojih se tu i tamo zalomi neki lagani rocker, ove godine je to Crvena jabuka.
Osim što se glazbena usmjerenja većine izvođača tuku s većinom estetskih kriterija potpisnika ovih redova, ne postoji prevelika razlika između Rujanfesta ili bilo kojeg drugog muzičkog festivala u Hrvatskoj. Tko je došao – dobro je došao, nikakvih posebnih ispada nasilja/netolerancije/govora mržnje/kriminala nema. Napominjem, cijela se manifestacija događa na livadi, koja je prije Rujanfesta – bila livada i poslije Rujanfesta ostat će – livada u blizini koje ima samo jedan trgovački centar. 
Ovogodišnja razlika u odnosu na Rujanfeste prošlih godina je pokretanje peticije u kojoj nije jasno što potpisnike smeta. Buka? Vrlo se lako izmjeri, kakva je u blizini kuća, po mojoj procjeni, ne veća od one koja je na Šalati tijekom održavanja koncerata ili oko nekog nogometnog stadiona (Dinamovog?) tijekom održavanja utakmica.
Uostalom, tijekom održavanja raznih sportskih manifestacija sporadično se pojavljuju pozivi i povici na međunacionalnu netrpeljivost, pa nitko nije pisao peticiju da se npr.: Dinamov stadion sruši i premjesti negdje drugdje jer vjerujem da Zagrepčani nisu “niti su povijesno, zemljopisno ni kulturološki dio takvog svjetonazora”.
Postava Rujanfesta ove godine se ama baš nimalo ne razlikuje od postava proteklih godina. Riječ je o prvim regionalnim grlima pop-folk usmjerenja, dokazanim imenima koja u Hrvatskoj imaju svoju publiku. Željko Joksimović – napunio Lisinski. Saša Matić – napunio Lisinski. Haris Džinović – napunio Lisinski, pri čemu mislim na Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog u centru Zagreba, a ne na vatrogasni dom u Kakmi.
Zemljopisno – Zagreb je cca 17 km istočno od Zaprešića, uza sve komplimente prema Zaprešiću koji ipak nije New York, nego gradić čiji stanovnici masovno gravitiraju prema Zagrebu. Dakle, zemljopisni i kulturološki argumenti padaju u vodu. Povijest? Narodnjački su pjevači pohodili Zagreb i održavali uspješne koncerte diljem hrvatske metropole, ne samo u neko zadnje vrijeme, već i desecima godina unatrag.
Loša vijest? Nardonjački pjevači će u Hrvatsku i Zagreb dolaziti dalje, sve dok bude zainteresiranih za njihovu muziku, a takvih će biti uvijek. I još jedna loša vijest: Željko Joksimović je akademski školovan muzičar, Haris Džinović je pjevao s Monserat Caballe, a o vokalnim sposobnostima Saše Matića je jednostavno nepristojno pričati. Jedini lik koji je tu ‘bad guy’ je živopisni Aca Lukas, no i taj čovjek je proveo godine i godine svirajući rock’n’roll, jazz, romske pjesme i bez obzira na estetiku, riječ je o muzičarima koji itekako znaju zanat. Osim toga, Rujanfest privlači značajan dio turista iz Slovenije koji također ostave nešto europskih novaca u Lijepoj našoj.
Unatoč zlom glasu koji bije ‘cajke’, ‘narodnjake’ i ‘primitivce’, većina konzumenata te muzike u Hrvatskoj (i bilo gdje drugdje) su ‘normalni ljudi’ koji, kao i svi mi koji to ne slušamo, imaju pravo na izbor. I zbog prava na izbor pišem ove retke.
Hrvatska je zemlja u kojoj uspijevaju obitavati dežurni moralisti/frustirane konzerve/stisnuti pizdeki koji priječe ljude da se zabavljaju/žive na svoj način pri čemu ničim ne zakidaju ili oštećuju druge. Danas će dežurni moralisti nasrnuti na cajke, sutra su na redu gangsta rapperi, preksutra gothic metalci, za tjedan dana će biti rockeri. Pardon, rockeri su već bili na redu, sjećam se zatvaranja Jabuke prije dvadesetak godina i sličnih objašnjenja koja su uključivala buku i šta ja znam šta. Ajoj, pa i Močvara je bila na rubu zatvaranja, tako da zluradost u ovom slučaju napada na ‘cajke’ bi nam se mogla obiti o glavu mnogo brže nego što mislimo.
Isto tako se danas-sutra netko može opet sjetiti: “U ovoj Močvari svirao je onaj Thurstone Moore, to ionako nitko ne sluša, ja kao porezni obveznik ne želim financirati neke trule uhljebe koji dovode tako nešto što nitko ne sluša, a osim toga to je glasno i remeti mi san i to je neka ružna muzika i želim da se zatvori Močvara”.
Dakle, pružimo ruku konzumentima ‘cajki’, zajedno smo jači.
Ako manifestacija zadovoljava kriterije sigurnosti, buke i ostalog što je propisano zakonima i pravilnicima, ako nitko ne poziva na agresiju, mržnju i netrpeljivost, ako su ljudi generalno zadovoljni ponudom kulturnih i drugih proizvoda, nema nikakve prepreke da ti muzičari održe koncert, da preko poreza država zaradi, i da se ljudi provesele.
