Prije nekoliko mjeseci u ruke mi je došao prvi album ‘južnjačkog’ benda iz Ploča Ovako zvučimo. Na njemu se nalazio niz pjesama vrlo šarolikih utjecaja koje ipak nisu do kraja došle do izražaja u takvoj, studijskoj varijanti. S njima smo već razgovarali prije samog izlaska albuma “Pakao u kojem plešemo“, pa kako ne bi i sada, kada je on konačno i vani.
Moram napomenuti da je intervju vođen preko telefona par dana prije burnih događaja kada je bend promijenio basistu Antu Jurinovića, ali smo i to pokrili putem e-maila na kojeg nam je Luka drage volje odgovorio. Pa evo što je bend rekao dok je još ‘ljubav cvala’…
Ljeto je za nama. Da li se ono iskoristilo za lovljenje turistkinja po plažama ili se našlo vremena i za pokoju svirku?
Elvis: Bilo je nekih sitnih gažica, a što se tiče lovljenja turistkinja, to smo prepustili gitaristi kojeg trenutno nema tu.
Luka: Ma on je više lovio bocu vina… Imali smo par svirki, a posebno smo ponosni na jednu, a to je kad smo svirali ispred Urbana na koncertu u Pločama, to je bio memorijal jednom pločanskom bubnjaru. Bilo je više mladih pločanskih bendova i Urban je bio jako zadovoljan.
Mi već lagano planiramo neki novi materijal, budući da je ovo snimljeno već prije tri godine. Prvo nam slijedi neka promocija albuma u Zagrebu, negdje u listopadu…
Mnogi kažu da imate odlične koncerte. Zašto se jednaka kemija nije prenijela na vaš studijski album koji je nedavno izašao?
Luka: Moram ti reći da si u pravu. Možda ti to ne bi priznali prije tri godine, ali sada potpuno drugačije razmišljamo, ipak smo to davno snimili. Prošlo je puno vremena i tada smo drugačije gledali na glazbu i razmišljali, u to vrijeme smo imali i drugačije uzore… Vjerujem da si mislio pri tome i na produkciju?
Da, to mi je baš bilo sljedeće pitanje…
Luka: Naš producent Denyken je htio da album bude što više radiofoničan, on je htio stvoriti neki zvuk hard rock koji će se moći vrtjeti na radijskim stanicama. Po mojem ukusu, ja bih više volio prljavi zvuk, ali on je producent. Mi smo to snimili, dali mu i dobili smo gotov proizvod.
Kad je bila faza snimanja albuma, što se sve nama motalo po glavi, kakav će biti sve zvuk i slično, ali on nas je vidio ovakve, a tako to radi i s većinom svojih bendova. Svi rock bendovi koji sviraju, moraju imati taj jedan sound koji će se moći vrtjeti na radijima, ali kad pogledam malo bolje, on je našao takav sound da nas ne pušta niti radio, a ne vole nas niti alternativci, rockeri. Tako da smo se našli u sredini.
Mislim, nije on ništa kriv, on je htio najbolje, htio je radiofoničan zvuk. Najgore od svega je što smo se našli na pola puta i to je ono što mi se najviše ne sviđa. Bolje bi bilo da smo bili ili jedno ili drugo.
Ako toliko niste zadovoljni s Denykenovim rezultatom, zašto se nije išlo kod nekog drugog producenta i sve ispočetka zmiksalo?
Luka: To smo snimali još 2005. godine i dobro smo platili Denykena, kao prvo. On ima dobru cijenu, on je jedan od najjačih producenata u nas, a i Menart nam ga je preporučio prilikom potpisivanja ugovora s njima. Jednostavno nismo imali izbora, platit čovjeka i ponovno tražiti producenta, ne bi bio pametan posao, jer smo jedva skupili i ovu lovu. Nije to tako jednostavno. Mi smo ipak četiri lika, ok, sad nas je pet jer smo uzeli novog gitaristu, a svatko od nas ima svoje uzore.
Kad ovaj bend radi neku glazbu, uvijek bude neki kompromis. Npr. ja želim malo hard rocka i grungea, Elvis želi funk, Ante nešto drugo… Tako da se nadam da ćemo s ovim drugim albumom ‘stat na loptu’, kako se to kaže, te da ćemo napraviti jedan ujednačeniji album. Za drugi album smo skupili dobru opremu, tako da se nadamo da će sve proći ok, ako naravno uopće dođe do drugog albuma, tko zna što će u međuvremenu biti.
Snimat ćemo ga tu kod nas, imat ćemo više vremena, prvi album smo snimili u svega 15 dana, imali smo ograničeno snimanje albuma. Samo da još kažem, mi stvarno nemamo ništa protiv Denykena, on je imao takvu viziju, kao neku hrvatsku inačicu Soundgardena i RHCP-a.
Naš demo je bio dosta drugačiji od albuma, tamo smo bili nekakav funk-malo žešći rock. Album je više hard rock.
Na utjecaje ćemo se još vratiti malo kasnije… Kako ste općenito zadovoljni s reakcijom na album? Općenito su pozitivne…
Luka: Ja sam općenito jako zadovoljan. Većinom su dobre kritike i to mi je drago, makar smatram da je ovaj album tek 50% naših mogućnosti. Nadam se da ćemo na drugom albumu doći barem do 70%, to bi već bilo mnogo bolje.
To bi već bio zavidan napredak…
Luka: Da, bio bi napredak, ja mislim da možemo mi još mnogo bolje, tome ćemo kao bend težiti. Drugim albumom ćemo težiti da on zvuči sofisticiranije…
Elvis: Da, radit ćemo ga barem mjesec dana…
Luka: Ma ne, drugi album ćemo svakako pametnije raditi. Za prvi album smo imali svega 13-14 pjesama prije snimanja, te smo od njih izabrali 11. za sljedeći album nam je cilj imati 20-30 pjesama… Pametnije ćemo raditi u svakom slučaju. U biti, sad nam je bitnije ispromovirati ovo, makar je to meni pomalo smiješno pričati o tome, da je ovaj album aktualan, a pjesme su stare barem tri godine.
Da me sada pitaš o tekstovima, ne znam da li bi ti znao reći o čemu sam razmišljao prije tri ili pet godina. U međuvremenu nam se toliko toga dogodilo, da mi je malo glupo pričati o ovom albumu. U međuvremenu smo još toliko novih bendova slušali, toliko utjecaja pokupili, tako da bi ostali dečki mogli više o tome pričati nego ja.
Ja taj album ne gledam kao prije tri godine i drago mi je da je sad ovaj intervju, jer bi prije tri godine sigurno govorio kako je ovaj album super.
Zbog čega je bio onaj početni strah da ćete biti ‘topovsko meso’ svim kritičarima?
Luka: Jesmo, jer smo početnici. Prva kritika albuma bila je nešto lošija, ali potom su dolazile samo bolje, a neke su bile i jako dobre. Ja sam zadovoljan s kritikama i to iz razloga jer album nije ispao kako smo mi željeli.
Danas je taj đir, ako nisi indie rock bend, onda si pušiona, pa čak i ako si prosječan indie rock bend, imat ćeš više uspjeha. Danas je neka manija za indie rockom, mislim, nemam ja ništa protiv indie rocka, ali smatram da je on za homoseksualce.
Danas će radio stanice puštati prije indie rock nego druge vrste rocka, to je 100%. Tako se prije toga stalno puštao grunge, a prije tog još sweet metal… Tako je to.
Elvis: Na drugom albumu se nećemo nikome dodvoravati, već sami sebi.
Od kud baš ime albuma “Pakao u kojem plešemo“?
Luka: To je samo stih jedne pjesme, nema nekog posebnog značenja. U principu, moglo bi se to i uzeti kao pokušaj ovog benda da opstane na estradi…
Elvis: To je to, tako sam ga ja točno doživio.
Luka: Mi smo upali ovdje nekako, pa sam mislio uspjet ćemo, ali sada vidim koliko je to teško jer sve ide preko velikih veza i prijateljstava. Jedini način da se mi pojavimo na televiziji je da mi sestra radi tamo. Bilo bi dobro da imam i nekog prijatelja na radiju pa da me stavi prvog na top-listu jer danas ljudi uopće više ne biraju prva mjesta na top-listi, to se već unaprijed sve zna.
I ako budemo na televiziji za godinu dana, ja ću prvi reći da smo to preko veze sredili. Ma, ipak je najbitnije da zasad što više sviramo, a svirke su nam uvijek dobro nahvaljenje. Mi smo ipak mnogo bolji live-bend, nego studijski bend. Pjesme u live-izvedbi su dosta drugačije nego na albumu, jednostavno smo tamo slobodniji, a album je takav kakav je.
OK, ajd mi sada malo objasnite koja je vaša glavna glazbena furka. Osjećaju se najviše utjecaji američke glazbe ’90-ih…
Luka: Sad bi se ti iznenadio. U tom našem bendu, najviše sam ja bio zakačen na tu vrstu glazbe, dok je ostatak benda sasvim drugi đir, pa ćemo se zato vjerojatno i malo promijeniti na drugom albumu.
Elvis: Moji današnji utjecaji nemaju pretjerane veze s ovim, makar sam kao svaki rocker odrastao na Gunsima, Zeppellinima i tim standardnim stvarima, a kasnije, nakon početka sviranja na klavijaturama, upoznao sam mnoge druge stvari, posebno jazz, funk i zavolio sam Princea, tako da bi mi od toga svega po malo bili utjecaji.
Ante: Hmm, kod mene bi utjecaji bili neki funk, razni instrumentalisti… U principu, najviše jazz, al’ ne samo klasični poput swinga ili bebopa, nego i druge ritmične muzike, fusiona i slično.
Zar niste baš iz tog razloga na nekim pjesmama malo pretjerali, pa su one ispale dosta nedefinirane, odnosno, nisu li žanrovsko preširoke? Poput npr. pjesme “Rokanje”, koja je mješavina sveg i svačeg, od funka i punka do grungea i metala…
Ante: Ja mislim da nismo dovoljno pretjerali. To je greška. Ali, to je opet ona kemija između benda i producenta.
Zbog čega je šesta pjesma dobila naziv “:(“, , a ne neki tekstualni?
Elvis: Definitivno nismo imali ideju kako da ju nazovemo, pjesma je imala jedno sedam-osam naziva, pa smo na kraju puknuli takvo ime. Uopće nema neko posebno značenje. Tužni smajlić i to je to.
Znači, prava promocija albuma tek se sprema, kako je sa spotovima? Da li se uopće isplati raditi ih?
Luka: Definitivno se ne isplati. Zato smo mi i prestali s njima. Dva smo dosad snimili i sad ćemo vidjeti da li ćemo još kojeg. Ima malo emisija, a ako se i koja pojavi u međuvremenu, teško da ćemo mi uspast tamo.
Elvis: U svakom slučaju, ako ćemo i praviti spot, sigurno neće biti neki visokobudžetni jer to kod nas nema smisla.
Luka: Stvarno nema smisla dugo skupljat lovu i onda da na kraju ovako ispadne da ti bude hit tjedna i onda da ga poslije toga uopće ne puštaju. Šteta što više nema emisija tipa Hit Depo. To je bila emisija koja je ispromovirala mnoge naše bendove iz ’90-ih, poput Majki, Laufer, Kojota i ne znam koje još sve ne. Danas mladi bendovi imaju problem jer ih nema tko ispromovirati.
Da li se uspjelo dosad ponešto zaraditi od glazbe ili se više potroši nego zaradi?
Luka: Više se potroši. Gaže su jako male. Možda jednog dana ako bi postali poznatiji, možda bi tada nešto i zaradili, ali sada je jako teško. Mi sve svirke radimo iz gušta, a ono što dobijemo, to odmah potrošimo da se malo počastimo, da popijemo i pojedemo i to je to.
Jedini nam je problem što često nismo skupa jer svatko ima svojih obaveza…
Baš sam to mislio pitati, čime se bavite van glazbe?
Elvis: Sa svime pomalo… Ja radim, ovaj skupljam smeće (smijeh)…
Luka: Elvis je mladi student, a Ante je također student na jazz akademiji, dok je naš gitarist Davor u ‘zemlji čudesa’ cijeli svoj život, on je nit na nebu nit na zemlji, posebna priča. On je glavna zvijezda ovoga benda, ali ga nema sad tu, kao i uvijek se negdje izgubio.
Što mislite, da li vam je prednost ili mana što dolazite iz Ploča i zašto?
Luka: Ja mislim da nam je to mana i to jako velika mana. Najviše to mislim zbog puštanja na radijskim stanicama. U Zagrebu je niz tih velikih radio stanica i ako se tamo počnete puštati, napravili ste veliku stvar. Mi smo se s prvim singlom dobro puštali, s drugim slabije, gotovo nikako, a da smo zagrebački bend, mislim da bi to išlo mnogo lakše.
To mislim i za bendove koji su u našoj poziciji, ne govorim za neke underground bendove. Mi malo teže uspijevamo u Zagrebu, a u Dalmaciji se dosta puštamo. Mana nam je i u tome jer da smo iz Zagreba, imali bi puno više svirki, a samim time bi prikupili mnogo više ljudi jer je uživo stvarno mnogo bolje.
Nakon ove promocije, plan nam je što više svirati, posebno u Zagrebu jer ipak je Zagreb najveći grad, a ostale ćemo pomalo.
Zbog čega se vaše ime Ovako zvučimo često skraćuje u OZ? Ne bi li se trebali odlučiti za samo jedno ime od ta dva? Mislim, ne bi dolazilo do zabune i jednostavnije je pamtiti…
Luka: To je čisto skraćenica, možete nas zvati uvijek Ovako zvučimo. To je isto kako su Peppersi RHCP.
Da, ali mnogi uopće niti ne kažu Ovako zvučimo, pa ispadne da se zovete OZ…
Luka: Kad smo smišljali ime, mi smo prvo izmislili OZ. Bilo nam je glupo da je samo OZ, da bi bilo bolje da to nešto znači. Tada je naš legendarni gitarist Davor Ćubela ispalio Ovako zvučimo i zaključili smo da je dobra fora i da ne bi bilo loše da se tako zovemo.
Kako gledate na sve veći broj mladih bendova koji se probijaju na hrvatskoj sceni?
Luka: Baš ne pratim našu scenu, ali meni su najbolji naši bendovi, neki underground bendovi, oni koji teško dolaze do ugovora. I to mi je ono najbolje.
I gdje vidite sebe u cijeloj toj priči?
Luka: Aaa, ne znam… Mi smo negdje između. Nit na nebu, nit na zemlji.već smo dosta zakačeni na drugi album, pa ćemo tada vidjeti što će ispasti.
Kad bi trebao otprilike biti taj, toliko puta spomenuti, novi album?
Luka: Uuu, to je zasad samo u planovima, nismo još napravili niti jednu novu pjesmu. Imam hrpu tekstova za koje moram reći da su mi mnogo bolji i zreliji, imaju baš neku priču, nema više nekih vulgarnih gluposti.
Drugi album će biti da ćeš odmah znati o čemu je riječ kad čuješ tekst pjesme. Kad će to točno biti, stvarno ne znam. Znam jedino da neće biti pretjeranih žanrovskih šaranja. Bit će jedan stil, pa kakav god on bio. Nema se smisla vraćati na isto.
I jesmo li nešto zaboravili reći u cijelom intervjuu, a što je bitno?
Luka: U cijeloj našoj pričljivosti i pametovanju, zaboravili smo ti istaći jednu vrlo važnu stvar. Ne znam ni sam kako smo to zaboravili, baš smo degeni… Naime, prije koji mjesec smo stupili preko MySpacea u kontakt s Billy Gouldom, basistom Faith No Morea, danas producentom, koji je čuo onih par stvari i jako mu se svidjela pjesma “Brija”. Čak nam je napisao da bi u budućnosti moglo doći i do suradnje između nas i njega, u povodu produciranja neke pjesme ili čak i više.
Što se dogodilo s Antom? (Naknadno putem e-maila)
Luka: Dakle, naš gitarist Dado će zamijeniti Antu, jer je i on predobar basist, posebno za rock, dok je novi gitarist Vinko Pavlović prepun ideja, te sam stvarno oduševljen njegovim načinom razmišljanja o glazbi. Baš nam je trebalo neko osvježenje u bendu.
Ante jednostavno nije volio ovo što sviramo, a pogotovo što ćemo uskoro raditi. On je htio više mainstream glazbu, da postanemo bend kojeg mogu slušati ama baš svi, stalno je to nabijao bendu, te je meni osobno to postalo jako naporno, jer ja definitivno želim stvoriti nešto prije svega što me ‘krpi’, pa ako se ljudima svidi super, ako ne, nema veze. Ne želim kompromise i točka.
Sad smo svi na okupu i bit će i više druženja, a to nam je falilo dok je Ante u Austriji studirao i svirao za gomilu drugih bendova. Po meni je ovo pametna odluka za bend. Anti želim sve najbolje, nek radi što voli, a to je rasturanje jazza i popa.
