Sebe dugo sam tražio
Prečicom znanom zalutao
Pred mojim vratima
Ona je čekala ranjenog jelena
Krive staze sam gazio
Stotinu puta posrnuo
U svojim snovima
Ona je čuvala ranjenog jelena
Gdje mi je pamet bila
Pa da nisam vidio njene poglede
Kao svila bile su njene utjehe
Gdje mi je pamet bila
Pa da nisam shvatio kako je trpila
Zbog svoga ranjenog jelena
Muziku podržava
Toga jutra sam stigao
Svjestan da sam zakasnio
Pred mojim vratima
Njenih tragova nema, nema nikoga
A ja i dalje gazim
Snijegove duboke, koprive i dukate
Na svijetu jedina
Ona je čekala ranjenog jelena
– Ispravi tekst –
