Optička glazba – kako je op-art ukrotio glazbu

10783

Optička umjetnost ili op-art jest struja u modernoj vizualnoj umjetnosti koja koristi tehnike manipulacije sadržajem u slici u svrhu stvaranja iluzije kod promatrača pa se tako nerijetko obične linije doimaju pokretnima, a iza niza točkica kriju se skrivene poruke i sadržaji. Dakako, kreativniji individualci unutar glazbene umjetnosti transponirali su neka od ovih znanja u svoj izraz i stvorili neke od optički najzanimljivijih naslovnica.

Kao termin, op-art iskorišten je prvi puta 1964. godine u listu Time te iste godine u vrijeme priprema za izložbu “The Responsive Eye”, iako se kao takav odnosi na umjetnički pravac karakterističan za ’50-e. i ’60-e. godine 20. stoljeća i premda vuče korijene iz funkcionalizma Waltera Gropiusa i njegove škole Bauhaus.

Djela op-arta spadaju u apstraktnu umjetnost sačinjenu od najčešće geometrijskih oblika, koji se zbog mijenjanja kuta, fokusa, skrivenih detalja ili uzoraka ili, pak, zbog tromosti našeg oka počinju pomicati, naticati ili izobličavati se, stvarajući jednu optičku iluziju.

Predstavnici ovog pravca brojni su, s obzirom da je avangardna umjetnost cvjetala prošloga stoljeća, ali Victora Vasarelya, Jesúsa Rafaela Sotoa, Bridget Riley, Richarda Anuszkiewicza i skupinu Anonima ističemo kao glavne među njima.

Vasarely
je poznat po svojim, tada još u figurativnoj fazi, “Zebrama” koje bez ijedne konturne linije čine jasan prikaz dviju sljubljenih životinja, da bi kasnije apstrahiranjem doveo do geometrijske neprepoznatljivosti i začudne igre slike i promatrača.

Zanimljivo je kako je op-art vukao korijene iz dominantnog pravca nadrealizma koje odzvanja imenom Salvadora Dalija. Dali je, naime, unatoč odanosti nadrealizmu u svome nevjerojatno bogatom opusu također ostavio traga u optičkoj umjetnosti, a reprezentativan primjerak tog opusa jest “Gala promatra Mediteran“, slika koja prikazuje njegovu odabranicu Galu. Promotrimo li ju s 20-30 metara udaljenosti u realnoj veličini zapravo postaje, zbog tromosti oka, portret Abrahama Lincolna. Uspješno se okušao i u fotografiji.

Međutim, otkako je glazba otprilike simultano s op-artom i pop-artom postala dio popularne umjetnosti, odnosno industrijske mašinerije sredinom stoljeća, glazbenici su od samih početaka pridavali manje ili više pozornosti svom vizualnom identitetu, odnosno, isprva svojim vinilkama koje danas i zbog svojih naslovnica plijene pozornost likovnih kritičara i nas smrtnika – konzumenata.

Kod glazbenika su u pitanju najčešće stereogrami – optička iluzija stvorena od plošnih dvodimenzionalnih slika ili oblika, pa se percipiraju na prvi pogled skriveni oblici. Pobornici eksperimentiranja s ovom tehnikom su punk-rockeri The Black Lips s Floride koji na posljednjem studijskom albumu “200 Million Thousand” iza vertikalnih linija skrivaju pomalo uznemirujuće lice koje ćemo percipirati ukoliko se udaljimo nekoliko koraka od same slike. Energični punk-rockeri iza neobične naslovnice kriju energične i divlje pjesme o porocima i mračnoj strani života u gradu i getu.

S druge pak strane, njihovi indie-rock sunarodnjaci Deerhunter koji stvaraju ambijentalnu glazbu, svoj su album iz 2007. oslovili “Cryptograms“, iako se sama hipnotizirajuća naslovnica ni po čemu ne oslanja na kriptografiju, odnosno šifriranje poruka.

Ona je pak odraz nestaložene strukture albuma, zavodljive i meandrirajuće linije koju je nemoguće i besmisleno pratiti u njihovom pomalo introvertnom opusu u kojem pjevaju o kemoterapiji, maštanju o normalnosti i iščekivanju smrti. Psihodelija na djelu!

Psihodelija ni po čemu nije stran fenomen u elektronskoj glazbi pa je belgijskoj electro-rock četvorci Soulwax ona dio izričaja, posebice na hvaljenom trećem albumu “AnyMinuteNow” čiji se naslov s omota iščitava iz niza točkica također udaljavanjem od same slike, što je tipičan primjerak op-artizma.

Trip-hop Britanci Stereo MC’s skloni su navedenim tendencijama u elektronici, a mješavina umjetnih zvukova ponovno vodi k psihodeliji, prezasićenom koloritu, nerijetko u klubovima potpomognuta opojnim supstancama.

No, prototipna op-art naslovnica albuma “Double Bubble” s koncentričnim šarenim krugovima iza sebe ne donosi ništa uzbudljivo i pamtljivo u glazbenom smislu, osim instant-zaraznih refrena.

Muziku podržava

Inovativni Thom Yorke kreativnost ne iskazuje samo kada je riječ o glazbi Radioheada, nesumnjivo jednog od najutjecajnijih bendova u ovom trenutku i video-spotovima za odlične singlove, već i kada se radi o samostalnom radu i njegovom vizualnom potpisu.

Iako se ne radi o reprezentativnom primjerku op-arta, linorez Stanleya Donwooda za naslovnicu njegova prvijenca “The Eraser” poigrava se s načelima Vasarelya i stvara iluziju pomicanja stiliziranih valova kako bi prikazao ljudsku statičnost u socijalnoj alijenaciji i besmisleno micanje u odnosu na ono što će nas prokonzumirati.

Svakako jedna od najzanimljivijih i, uvjetno rečeno, najdinamičnijih slikarija za glazbu jest naslovnica indie-rockera Animal CollectiveMerriweather Post Pavillion” koja vas toliko zafrkava da ne znate radi li se o animaciji ili slici, no fokusiranjem na jedan detalj, ukoliko gledate u digitalni prikaz, shvatit ćete kako se ne radi o animaciji, već vještoj manipulaciji detaljima lišća, u što ćete se uvjeriti fizičkim izdanjem iste.

Ovo psihodelično djelo inspirirao je japanski psiholog Akiyoshi Kitaok, poznat i kao moderni op-art umjetnik.

Naposljetku, reminiscencija na fotografije Salvadora Dalija koji je koketirao s morbidnošću stvarajući bizarne kompozicije od golih tijela, jesu sheffieldski metalci Def Leppard s albumom “Retro Active” iz 1993. kojim predstavljaju dotad neobjavljene materijale.

Naslovnica albuma prikazuje buržujku koja sjedi pred ogledalom i uređuje se, a promotrimo li sliku kao cjelinu, shvaćamo da prikazuje lubanju.

Odabrati pravi smjer unutar ovog izrazito kompleksnog umjetničkog pravca koji će krasiti naslovnicu glazbenog uratka ozbiljan je i potencijalno opasan posao, no kod bendova s izgrađenim vlastitim identitetom ovo je samo potvrda kako pravi umjetnici bježe od isključivosti i skučenosti u izrazu, težeći holizmu u pravom smislu.

0 Shares
Muziku podržava