Oni se svi osjećaju dobro… a vi?

“Feeling Good” jedna je od onih univerzalnih pjesama, pjesama koje se dopadaju svima, pjesma koja ima u svojoj strukturi enigmatični element neupitne ugode ljudima najrazličitijih senzibiliteta.

Nastala kao dio mjuzikla “The Roar Of The Greasepaint, The Smell Of The Crowd” prema libretu Lesliea Bricussea i Anthonya Newleya u engleskome West Endu, a zatim izvedena u brodwayskoj varijanti, “Feeling Good” inspirirala je mnoge glazbenike da se pograju njezinom strukturom i udahnu joj novi, bezvremenski duh.Poslušate li ‘izvornu’ verziju, zasigurno ćete odmah primijetiti kako se ovdje radi o jednom od onih slučajeva u kojima je obrada impresivnija od originala, a na svu sreću, imamo nekoliko kvalitetnih ponuda. No, spomenimo samo kako su ovu pjesmu 1964. po prvi put izveli Negro & The Orchans u spomenutom mjuziklu, ali ona nikad nije snimljena u njihovoj izvebi, već u onoj Cya Granta.Žena muškog glasa, nevjerojatna Velika svećenica soula, Nina Simone vjerojatno je dala najveći pečat ovoj pjesmi. Osim što je većina umjetnika slijedila njezine vokalne obrasce u interpretaciji “Feeling Good”, trube iz 1965. vjerojatno su najčešće semplirane trube koje ćete susresti u filmovima, serijama i reklamama u svrhu naglašavanja dramatičnog učinka.Iste je godine saksofinski virtuoz John William Coltrane u svojoj avangardnoj fazi eksperimentacija sa zvukom jazza odabrao ovu vrlo svježu pjesmu, lišio je vokala i obogatio je nenadmašivim improvizacijama. Suvišno je reći koliko melankolični karakter pjesme izražava Coltraneov saksofon.Muse su se osjetili jako dobro tijekom snimanja drugog albuma “Origin of Symmetry” sada već davne 2001. godine kada je malo tko znao za ovaj tada indie bend. Međutim, netko iz redova Nescaféa znao je za space-rock trojku i iskoritio njihovu obradu bez dopuštenja samoga benda. Naposljetku je glazbena pozadina reklame zamijenjena verzijom Nine Simone te im je isplaćena odšteta koju su donirali organizaciji Oxfam, roditeljima i djeci u teškom siromaštvu. Inače, ova je pjesma 2008. proglašena petom najboljom obradom svih vremena .2006. sa svog je albuma “It’s Time” pjesmu skinuo kanadski Frank Sinatra, odnosno Michael Bublé, i prezentirao je u jednoj izrazito bondovskoj varijanti, a ovaj je dojam dodatno pojačao popratni videospot. Zanimljivo je kako je njegova, pak, verzija iskorištena kao tema pokeraškog turnira. Vrlo poticajno, ako nas pitate. Usput budi rečeno, kad smo već kod Sinatre, njegov je sin, Frank Sinatra Jr. također jedan od interpretatora ove balade.Nažalost, tijekom svog recentnog dolaska u Hrvatsku, blues gitarist Joe Bonamassa nije ju izveo pred hrvatskom publikom, pa nam zasad ostaje jedino studijska varijanta na albumu “The Ballad of John Henry”, a nastala je, zanimljivo, kao obrada obrade Michaela Bubléa kojeg je Bonamassa istaknuo kao inspiraciju za ovu pjesmu. “Feeling Good” jedna je od čak pet obrada na navedenom albumu.Talentirana kantautorica Shara Warden, poznata je i kao osnivačica benda My Brightest Diamond, te suradnica Sufjana Stevensa. Među nekoliko obrada ovog benda, ova eterealna i ganutljiva varijanta našla se na kompilaciji “Dark Was The Night” kojom su indie glazbenici prikupljali sredstva za borbu protiv AIDS-a. Minimalizam određen trubama i atipičnim vokalom mlade Warden iznjedrio je svakako najbolju verziju “Feeling Good” dosad. Za razliku od My Brightest Diamond, iznimno neuspjelu obrade na svom su albumu prvijencu “PCD” predstavile vatrene cure iz Pussycat Dolls. Ne želimo biti licemjerni i prikloniti se općem otporu prema ovom bendu kratkog vijeka, ali njihova želja da ovu pjesmu predstave u kabaretskoj verziji, nažalost, nije urodila dobrim plodom, a ovaj je mućak doista isforsiran i jeftin. Odabrali smo je kao školski primjer loše interpretacije. Ma, dajte sami poslušajte…Naposljetku, za klasični duh rock’n’rolla i posebnu dramatičnu dimenziju pobrinuo se Adam Lambert tijekom audicije za Američki Idol, a njegova je interpretacija, očekivano, fokusirana na impresivne vokalne egzibicije, dok se glazba u vidu kolaža poziva na verzije Nine Simone, Muse i, svakako, Bubléa. Uz Warden i Simone, svakako najbolja izvedba.

Uz devet potpuno različitih interpretacija, ne sumnjamo da ćete naći svoju uz koju ćete se osjećati dobro.