Jutros je u 71. godini života preminuo Oliver Dragojević. Jedan od najvećih, bio je ime koje je predstavljalo vrhove hrvatske glazbene scene. U splitskoj bolnici je oko 5 sati ujutro izgubio bitku s rakom, kako je njegova obitelj potvrdila Slobodnoj Dalmaciji.
Oliveru je prije godinu dana dijagnosticiran karcinom pluća, nakon čega je odmah krenuo s kemoterapijom. Usprkos teškoj dijagnozi, zadržavao je optimizam govoreći da je najvažnije ‘ostati čvrst u glavi’. Povukao se iz javnosti i posljednje mjesece života proveo na svojoj rodnoj Korčuli.
Rođen u Vela Luci, djetinjstvo je proveo zabavljajući stanare svoje ulice svirkama na usnoj harmonici. Prijateljstvo sa Zdenkom Runjićem rodilo se još u mladoj dobi te je na njegov nagovor nastupio na Splitskom festivalu 1966. s pjesmom “Picaferaj”. Nakon toga je nastupao po Europi, a 1974. godine na Prokurativama osvaja nagradu publike pjesmom “Ča će mi Copacabana”.
Mladi momak s naočalama ‘teglenkama’ i upečatljivim, izrašpanim glasom brzo je prešao put od otoka do vrha hrvatske scene. Već sljedeće godine opet surađuje s Runjićem na skladbi “Galeb i ja”, po mnogima jednoj od najboljih pjesama u povijesti domaće glazbe. Njegova glazbena priča trajala je više od 50 godina, a u tom je vremenu osvojio više generacija svojim jedinstvenim stilom i pjesmama.
‘Stari morski vuk’ ostat će zapamćen po pjesmama koje su postale mitska mjesta u pop kulturi. Od “Oprosti mi, pape”, preko šarmantnog dueta s Borisom Dvornikom na “Nadalini”, zatim “Skalinade” i “Piva klapa ispo’ volta”, sve do “Vjeruj u ljubav” i “Traga u beskraju”, pjesme se u mislima nižu u nedogled.
Bio je legenda svjetskog glasa i nastupao u njujorškom Carnegie Hallu, pariškoj Olympiji, londonskom Royal Albert Hallu te Opera Houseu u Sydneyju.
