Oliver Dragojević – Sat klavira

1365

Sve lijepe stvari što ih se uči
Da s nama traju i s nama žive
Ko dijete saznah u vašoj kući
Što još se bijeli u srcu rive

Uz klavir plaho ja sam ko mnogi
Zanesen bdio uz vaše prste
I niste znali onako strogi
Da i u meni sve žice drhte

Na drugom katu, nadomak luke
Glazba još traje ko let leptira
U vaše bijele dok gledah ruke
Dal srce slušah il zvuk klavira

Muziku podržava

Vaš glas je bio uz tihu lampu
Za mene tajna, sjaj žutog pliša
Ko kapi jutra u svijetlom slapu
Ko blagi rujan u sjeni kiša

Još pamtim klavir do samog zida
I dah starine na porculanu
I kako često od pustog stida
Od Vas sam krio znoj na svom dlanu

Kad bi se note prosule stanom
Ko nježno cvijeće uz miris žbuke,
Sve što sam dužan dijetinjstvu ranom
Uz Vas se zače sa četiri ruke

Dal isti miris još čuva kuća
I vaše riječi dal drugi cijene
Na zidnom satu uz pomoć ključa
Za Vas dal kuca sad ono vrijeme

Ispravi tekst

0 Shares
Muziku podržava