Top of the Pops. Tako se zvala glazbena emisija koja se jednom tjedno emitirala na BBC-ju, a u kojoj su se emitirale i uživo izvodile pjesme koje su bile na britanskoj top listi singlova. Emisija je imala dug vijek, emitirala se od 1964. do 2006., a bila je važna i zato što je itekako pomogla afirmaciji brojnih pop i rock izvođača. Nastupiti u Top of the Pops bila je stvar prestiža, znak da si uspio. Barem nekima.
Rokeri su često imali podozriv stav prema emisiji. Morali su nastupiti jer su ih na to tjerali izdavači, ali nije im se sviđao svijet lažnog blještavila u koji se nisu uklapali. Neki od njih su, primorani nastupiti, izvodili veće ili manje ekscese, nastupili bi da zadovolje formu, da mogu reći ‘evo, i to smo odradili’ iako je sadržaj često bio i gotovo neprobavljiv.
U legendu je ušao nastup Nirvane na Top of the Pops (Da, Nirvana. Na Top of the Pops) koji se zbio prije 26 godina, 25. studenog 1991. Revoltirani činjenicom da moraju nastupiti, Kurt i društvo su odlučili izvesti performans koji je ostao zapisan u glazbene i televizijske anale. Danas bi se reklo da su pošteno istrolali show.
Kako je u ono doba princip bio da se vokali izvode uživo preko snimljene matrice (također važan okidač bijesa kod pravovjernih rokera), tako je onim bendovima koji su stvarno željeli izvesti kakvu subverziju za to pružalo mnogo mogućnosti: oni koji inače sviraju mogu ne svirati i raditi gluposti po pozornici, a oni koji inače pjevaju mogu pjevati svakako. I svašta.
Nirvana je iskoristila sve mogućnosti. Kurt Cobain je glumio da svira gitaru robotskim pokretima što je vjerojatno bila aluzija na to da je prisiljen na toj pozornici glumiti mehaničku lutku bez duše. Njegovo prenaglašeno ne-sviranje bilo je jednako smiješno kao i vitlanje basom Krista Novoselica i šlampavo lupanje Davea Grohla, ali pravi šok je nastao kad je zapjevao. Kasnije je izjavio da je pokušavao glumiti Morrisseya, ali ono što je izlazilo iz njegovog grla bilo je zavijanje koje je, uz malo dobrohotnosti, podsjećalo na Jima Morrisona. Jako pijanog, ali i dalje Jima Morrisona. Usto, promijenio je uvodni stih pa je ‘Load up on guns/Bring your friends’ postalo ‘Load up on drugs/Kill your friends’. Eh, Kurt.
Nirvanina svjesna provokacija ostala je upamćena kao jedan od najpopularnijih nastupa koji su otišli ukrivo, ali više je onih koji pogreške i promašaje nisu radili namjerno već su im se jednostavno – dogodili.
Nezaboravan je bio nastup Lane Del Rey u showu Saturday Night Live. To se zbilo 2012., ona je već bila velika zvijezda i to samo zbog hita “Video Games”, a album prvijenac “Born to Die” tek je imao izaći. Iako su je mnogi obožavali, već je itekako imala osporavatelje, a svojom je pojavom privlačila i čitavu vojsku hejtera koji su joj zamjerali štošta – od plastičnih operacija do toga da nije ‘true’ i da je njezin uspjeh marketinški konstrukt.
Oni su došli na svoje ovim nastupom koji je zaista bio jeziv i koji se više u integralnom obliku ne može pronaći na Youtubeu. Zavijanje, nemogućnost da se pogodi iti jedan ton, strašno. Preostali su isječci koji mogu dočarati kako je Lana tada grozno zvučala iako to očito nije bila stvar manjka talenta, kako su neki željeli predstaviti, nego treme i nespremnosti. Ona se tada jednostavno daleko bolje osjećala pišući pjesme i provodeći vrijeme u studiju, ali dosad je već savladala i pozornicu i njezine zakonitosti, ima više utakmica u nogama pa joj se ovakve stvari vjerojatno neće tako skoro ponoviti. Nije se proslavila ni kod Lettermana nešto kasnije, ali to je već bilo dovoljno dobro da video još uvijek možemo pogledati.
Na Saturday Nigh Liveu se nije najbolje provela ni reperica Iggy Azalea s kojom je nastupila danska pjevačica Mø. Trebale su zajedno izvesti Azalein single “Beg for It”, ali Mø, nenavikla na kamere, nije znala što da radi, nije znala gdje je, sirota se potpuno pogubila. Njezina je izgubljenost djelovala i na Iggy Azaleu te poljuljala i njezino samopouzdanje i pokvarila joj izvedbu. Mø je svoje prateće vokale promašivala, plesala je kao da se prvi put sureće s plesnim koracima i zvjerala je po pozornici kao da pogledom traži nekoga tko će joj reći što treba raditi. Niti ovaj video-isječak nije moguće pronaći na Youtubeu, uklonio ga je NBC Universal. Logično. I jadno. No, zato postoje pojedine parodije pa koga je volja.
Teško bi bilo nabrojati sve glazbenike i sve loše, pretjerane ili nedostojne nastupe, ali od onih koji se još uvijek mogu pogledati vrijedi izdvojiti Guns N’ Roses na dodjeli MTV nagrada 2002. Ubogi Axl Rose tada se silno trudio otpjevati “Welcome to the Jungle”, “Madagacar” i “Paradise City” kako spada, ali uz to što je vidno ostajao bez daha, glas mu jednostavno nije mogao pratiti želju pa je zvučao tanko i nikakvo što je bilo posebno tužno jer je bend iza njega djelovao moćno i nabrijano.
Nije ista kategorija, ali u pop povijest bez sumnje ulazi i promašaj sa playbackom koji je doživio pop-duo Milli Vanilli. Njihova je popularnost naglo prestala i počeli su ih omalovažavati kada se 1990. otkrilo da članovi ‘benda’ Rob Morvan i Rob Pilatus uoće nisu ni pjevali na svojim vlastitim pločama, ali događaj koji je nagovijestio da bi se takvo što moglo razotkriti zbio se godinu dana ranije. Tijekom nastupa uživo na MTV-u traka s njihovim hit-singlom “Girl You Know It’s True” jednostavno je počela preskakati. To je djelovalo kao noćna mora i najbolji vic u isti mah, a gledati njihovo poniženje dok u nevjerici trče s pozornice opet je, ustvari, silno tužno.
Kada je glazba u pitanju, možda je najveća mana interneta to što nastupi uživo na televiziji više nisu toliko (ili uopće) značajni pa je prostor za smiješne, tužne, zabavne ili samo blesave i nepredviđene situacije u kojima se glazbenici na pozornici mogu naći znatno sužen. I šteta je što te snimke nestaju s Youtubea jer i to je show business, čisto sumnjam da će Lana Del Rey prodati i jednu kartu za koncert manje ili ijedan album manje zato što je jednom zgodom opasno falšala na Saturday Night Liveu. Ili možda hoće, valjda oni bolje znaju.
