Odlične su te godišnje liste. Na njima uvijek naletiš na nešto novo, na neki album koji ti je promaknuo ma koliko inače posvećeno slušaš glazbu, na nešto što ti je prošlo ispod radara iako si strastven u kopanju, istraživanju i rudarenju za novim glazbenim biserima. Pojavi se katkad i nešto što na prvu ne rezonira s tvojim glazbenim ukusom, nešto što bi lako otpisao samo pročitavši opis, ali klikneš taj ‘play’ iz znatiželje, što ćeš, jednom se živi i onda shvatiš da, cinizmu unatoč, to ne samo da nije loše već je nekako i, hmmm, dobro!
Na mnogim je listama ove godine pomalo neočekivano u top 10 ili čak top 5 uletjela Sza. Ako za nju još niste čuli, nema straha, čut ćete. Na našu listu se nije uspjela uvući, ali bit će još vremena u godinama koje slijede jer pred njom je itekako blistava budućnost. Upravo su zbog nje poneki gitarocentrici shvatili da im glazbeni ukus nije baš uklesan u kamen i da im se može svidjeti i nešto novo, nešto drukčije.
Prvi singl s njezinog odličnog prvijenca “Ctrl” pjesma je “Drew Barrymore”. Da, o onoj Drew Barrymore, glumici. Drew Barrymore je Szi najdraža glumica, a pjesmu joj je posvetila jer u njoj vidi ‘vječnu inspiraciju’ i to ponajviše zbog njezinih uloga u romantičnim teen komedijama iz devedesetih. U njima Drew najčešće glumi izgnanicu, nepopularnu djevojku koja žudi za ljubavlju, a upravo je to motiviralo i nadahnulo Szu koja se u tome prepoznala – ‘Kada sam gledala film “Nikad se nisam poljubila”, prepoznala sam se u tome, to je bilo i moje iskustvo. Bila sam otpadnik u školi. Gledala sam to i navijala za Drew, kao ono – Pobijedi za sve nas!’ Drew Barrymore ima i cameo ulogu u spotu, a ni inače nije rijedak slučaj da glazbenici pišu pjesme o svojim omiljenim glumcima i to baš na temelju tipa uloga kojima su se proslavili.
Jedna od ljepših glazbenih posveta filmskom svijetu je pjesma sjajnog londonskog indie pop benda Allo Darlin’ nazvana po jednom od najvećih redatelja svih vremena. “Woody Allen” je duhovito, toplo, gorko-slatko čudo od pjesme. Pjesma je to koja se originalno i životno igra sa starom i poznatom usporedbom filma i života, pjesma u kojoj se vlastiti život pokušava sagledati kao djelo sedme umjetnosti. Na početku se pjevačica Elizabeth Morris pita bi li upravo veliki Woody pisao scenarij da se po njezinom životu snima film i kaže kako ne bi voljela biti kao Diane Keaton u filmu “Manhattan”. Sami poslušajte što se kasnije zbiva u pjesmi, tko bi glumio koga u tom zamišljenom filmu, što tu rade i kakve uloge imaju veliki švedski redatelj Ingmar Bergman, njegova muza Bibi Andersson i legendarni Max von Sydow.
Jedna od poznatijih pjesama kojima su tema glumice ili glumci svakako je “Bette Davis Eyes” koju je otpjevala Kim Carnes. Bette Davis je bila značajna filmska, kazališna i televizijska glumica posebnog pogleda, a ostala je upamćena po tome što se nije libila prihvaćati uloge negativki i antipatičnih junakinja. Zanimljivo je da je, kada je pjesma objavljena, Bette Davis poslala pismo autorima i izvođačici i zahvalila im ‘što su je učinili dijelom modernih vremena’, a kada je pjesma osvojila Grammyja, svima im je poslala ruže. Pjesmu su obrađivali mnogi, od Courtney Love i Brandona Flowersa do Kylie Minogue i Taylor Swift, ali original je i dalje najupečatljiviji.
Možda nikada niste čuli za glumicu Lee Remick, ali ona se našla kao subjekt u čak dvije izvrsne pjesme koje jedna s drugom nemaju nikakve veze. Lee Remick je bila američka glumica koja je od kraja pedesetih do kraja osamdesetih ostvarila velik broj zapaženih uloga, a očito je nešto u njezinom načinu i pristupu, u njezinoj pojavi, bilo posebno privlačno senzibilnim klincima s gitarama pa su tako australski The Go-Betweens (bend koji je udario temelj indieja kakvog danas poznajemo) davne 1978. odabrali baš pjesmu posvećenu njoj kao svoj prvi singl. Iako je stara četrdeset godina, pjesma i danas zvuči svježe i prepuna je životne energije, a stihovi kao što su ‘She comes from Ireland/She’s very beautiful/I come from Brisbane /I’m quite plain’ ili ‘She was in The Omen/with Gregory Peck/She got killed/what the heck‘ jednostavno su nezaboravni.
Lee Remick je inspirirala i Darrena Haymana, živuću ikonu britanskog indieja, da sa svojim tadašnjim ‘urban folk’ bendom Hefner ispjeva pjesmu u njezinu slavu. Pristup je malo drukčiji, ali rezultat je jednako očaravajući. Uostalom, Hayman bez ustezanja priznaje – ‘When I was young I dreamt of Lee Remick‘
Ako Barbru Streisand ne pamtite po njezinim ulogama ili pjesmama, možda je pamtite po sukobu s Robertom Smithom iz The Cure u onoj epizodi South Parka, a prije sedam godina je novi podsjetnik na njezinu karijeru došao u obliku hita američko-kanadskog DJ Dua Duck Sauce, pjesma koju niste mogli propustiti sve i da ste željeli, a koja s glumicom, osim izgovaranja njezinog imena i prezimena, ustvari i nema previše veze.
Grace Kelly je bila jedna od najvećih glumica svih vremena, glumica i monegaška princeza; dama, diva, ikona. I ona je u popularnoj glazbi dobila dvije posvete. Prva od njih otvara upravo genijalan album američkog benda Eels “Daisies of the Galaxy” iz 2000., a drugu je sedam godina kasnije spjevao svojedobno prilično popularni britanski pjevač Mika.
Jasna stvar, ni Marilyn Monroe nije ostala bez svoje glazbene posvete. Njome su se u pjesmi pozabavili Pharrell Williams, u funkom nabijenoj uspješnici, te Nicki Minaj koja se u pop hitu poistovjećuje sa slavnom glumicom.
Glazba i film su usko povezani, jedno bez drugoga ne mogu i trend glumaca koji se pojavljuju u pop-pjesmama očito nikada neće prestati. Ima ih sasvim dovoljno da pronađete neku koja vam se sviđa, a slobodno malo i sami istražujte, proširite horizonte. Za takav poticaj nije nužno čekati godišnje liste.
