Obiteljska sloga zvana Bosnian Rainbows

2283

Jedan od najboljih nastupa na Terraneo festivalu 2013. pružila nam je četvorka iz Texasa imenom Bosnian Rainbows koja je nastala na temeljima solo projekta Omara Rodríguez-Lópeza.

Kako su se The Mars Volta raspali zbog razmirica među glavnim članovima, tako su drugi projekti iskočili u prvi plan. Bosnian Rainbows nastao je kao logičan sljedbenik Omar Rodriguez Lopez Groupa, a osim Omara čine ga prijatelji i suradnici Teri Gender Bender, Deantoni Parks i Nicci Kasper.

Njihova koncertna energija je neupitna, a kao vođa novog benda nekako se ističe odlična Teri koja uz vokalne dionice odrađuje i dio zabavljanja publike, gotovo robotskim pokretima ili skakanjem sa stagea i plesanjem s publikom. To smo barem doživjeli u Šibeniku.

Nadali smo se da ćemo Omara privesti na obavijesni razgovor nakon njihovog nastupa, ali nam je utekao, pa smo zaskočili ostatak benda i zamolili ih da nam se malo pobliže predstave…

Imali ste vrlo dobar i energičan nastup, ali čini mi se da ste prerano svirali, već u 19 sati kada ljudi još nisu stigli na festival. Kako ste zadovoljni reakcijom publike?
Nicci: Jako smo zadovoljni. Evo, sad već neko vrijeme putujemo od grada do grada i moram priznati da je ovo bio jedan od najboljih, ako ne i najbolji prijem kod publike.

Da, mislim da mnogi vole i cijene ono što Omar radi, zato se i okupila ekipa željna čuti čime se sada bavi. Kako je počela priča o Bosnian Rainbows?
Deantoni: Uh, započela je još prije mnogo godina.
Teri: Tehnički gledano da, prije mnogo godina. Nicci i Omar se znaju već 15 godina, Deatoni s njim surađuje od 2006., a ja sam se upoznala s njim prije nekih šest godina.
Nicci: Svi smo jedna obitelj, zapravo, svi smo bili jedna velika obitelj, prije nego što smo to stvarno i postali s ovim bendom.

Od Šibenika je granica s Bosnom i Hercegovinom udaljena svega 70-ak kilometara… Od kuda ime Bosnian Rainbows?
Teri: Ime je više preuzeto metaforički i emocijalno. Za mene znači energiju i mladost. Znam, mnogi će na prvu reći o čemu ti to pričaš, znaš li da je tamo bio rat i genocid, ali to je prošlo i u tome je sad ljepota, da se može uživati ponovno u svemu što pruža. Bosnu smatram jednom od najljepših država na svijetu i kada pogledamo, gotovo svaka država na svijetu ima krvavu povijest, ali se treba okrenuti prema naprijed i gledati na ljepše stvari. Baš tu metafora dolazi do izražaja jer duge (rainbows, op.a.) označavaju nešto lijepo.

Nedavno ste izdali album prvijenac istog imena kao i bend. Što nam možete reći o njemu?
Teri: Ja sam jako sretna s njim, sviđa mi se kako smo ga složili.
Nicci: To je album na kojem se jasno vidi da je pravi bendovski jer smo svi sudjelovali u stvaranju pjesama. Izložili smo cijelo srce da bismo ga napravili i mislim da smo uspjeli u tome. Htjeli smo sve napraviti što je brže moguće, ono, ući u studio, početi snimati i svatko na svoj način oplemeniti pjesme, pa možemo reći da smo ga možda malo požurili, ali bome smo se u to vrijeme i pošteno oznojili, pišali krv za album i to se na kraju vidi i osjeća.
Teri: Pjesme sviramo svaku noć, doslovno svaku noć i ne možemo ih se zasititi.
Deantoni: Da, to je zanimljivo kako ih sviramo svaku večer i uopće nam ne dosade.

Muziku podržava

Omar je u prijašnjim bendovima bio kao diktator, sve je radio i sve je moralo biti po njegovom. Kako se sad prilagodio novom načinu skladanja?
Teri: Očito mu se svidjelo da svi imamo zadnju, da radimo na demokratski način što se i vidi na samom albumu.

Rekli ste da svirate svaku večer u drugom gradu, pa kako vam se sviđa biti na turneji?
Teri: Meni je odlično! Volim putovati jer tako upoznajem druge ljude, druge kulture, raznoliku hranu, pivo… Ovo mi je prvi put da pijem ovo pivo i mogu reći da mi se sviđa… Divno je tako otkrivati nove stvari.

Jeste li uspjeli malo razgledati Šibenik?
Bosnian Rainbows: Crkve, stari dio grada, more, plaže… Predivno.

Znači, vratit ćete se ponovno?
Deantoni: Naravno, možemo li već sutra?! (smijeh)

Naravno! Teri, ti si ujedno i frontgirl benda Le Butcherettes. Kako oni sada stoje?
Odlična je stvar da sam sada ovdje jer tako i Le Butcherettes napreduju. Ovdje mogu mnogo naučiti od starijih kolega, a prije svega mogu naučiti kako bend treba funkcionirati, kako se obaveze mogu podijeliti unutar benda. Svi smo u različitim glazbenim projektima i moramo smanjiti svoj ego, ako želimo da oni dobro funkcioniraju i baš zato smatram da su Bosnian Rainbows odličan bend jer se četiri različite i jake individue ponašaju kao obitelj. Nismo tu samo radi glazbe, već se družimo i tijekom dana, dijelimo svoje priče i iskustva koje smo proživjeli…
Nicci: To je poniznost i nagrađivanje. Poniznost je iz tog razloga što je i Teri rekla, svi smanjimo svoju dozu egoizma za dobrobit benda, dok nagrađivanje je sve ono što kasnije zajedno napravimo i vrlo smo zadovoljni s time.

Omar gotovo svaki mjesec objavi barem jedan album. Jeste li počeli i kao Bosnian Rainbows skladati nove pjesme za neke nove albume?
Teri: Volimo Omara jer je toliki kreativac i cijelo vrijeme u glazbi i stalno nešto sklada. Mi također imamo neke svoje ideje i sigurno će biti još albuma Bosnian Rainbowsa, ali zasad je to negdje u budućnosti. Uvijek pišemo na turnejama, tako da tu sigurno nemamo problema s tim.
Nicci: Imamo već pjesama za otprilike jedan i pol album, a kada ćemo krenuti snimati, siguran sam da ćemo ih imati za barem još tri.

Kako uspijevate spajati sve obaveze i projekte s Bosnian Rainbows? Primjerice Teri, ti si u Le Butcherettes garage punkerica, a ovdje je ipak riječ o drugačijoj vrsti glazbe…
Mislim da je poanta svakog glazbenika da istražuje stvari, da gura prema naprijed, a ne da uvijek radi jedne te iste stvari. Tako se jedino i mogu osjećati ugodno. S takvim novim iskustvima, Le Butcherettes će sigurno moći samo napredovati.
Nicci: Kad smo već kod Le Butcherettes, baš ta želja za napredovanjem je donijela napredak i kod tog benda. Ranije je sve bilo dosta sirovo i klavijature nisu doprinosile kako bi trebale, a sad s novim iskustvom klavijature su mnogo melodičnije u pjesmama Le Butcherettesa. Tako su melodije dobile sasvim novi pristup za što uopće nisam bio siguran da je Teri sposobna učiniti. Stvarno sam impresioniran.

Mogu li Cedric i Omar zakopati ratne sjekire i hoćemo li opet čuti nešto novo od The Mars Volte?
Teri: Nikad ne reci nikad, sve je moguće u budućnosti. Oduvijek su najbolji prijatelji, pa će vjerojatno i to prebroditi jednog dana.

Kako vidite svoje karijere kroz pet ili deset godina?
Teri: Svakako nas vidim zajedno u budućnosti. Moraš shvatiti da ovo zapravo i nije projekt nego obitelj. Kako se znamo jako dugo, tako se i kužimo i vrlo nam je lagano zajedno surađivati. Kad nismo na turneji, živimo zajedno u jednoj kući, zajedno posjećujemo obitelji…
Nicci: Ja sam zapravo jako šokiran kako četiri vrlo ekscentrične osobe mogu toliko vremena provoditi zajedno i uživati u tome… To je čista harmonija.

Koji je ključan faktor u tome?
Nicci: Uvijek imaš ljudi s kojima bolje surađuješ i s kojima ne možeš surađivati. Za to jednostavno treba postojati kemija, a ja mislim da mi stvarno imamo nevjerojatnu kemiju.

Muziku podržava