Jedan od najboljih nastupa na Terraneo festivalu 2013. pružila nam je četvorka iz Texasa imenom Bosnian Rainbows koja je nastala na temeljima solo projekta Omara Rodríguez-Lópeza.
Kako su se The Mars Volta raspali zbog razmirica među glavnim članovima, tako su drugi projekti iskočili u prvi plan. Bosnian Rainbows nastao je kao logičan sljedbenik Omar Rodriguez Lopez Groupa, a osim Omara čine ga prijatelji i suradnici Teri Gender Bender, Deantoni Parks i Nicci Kasper.
Njihova koncertna energija je neupitna, a kao vođa novog benda nekako se ističe odlična Teri koja uz vokalne dionice odrađuje i dio zabavljanja publike, gotovo robotskim pokretima ili skakanjem sa stagea i plesanjem s publikom. To smo barem doživjeli u Šibeniku.
Nadali smo se da ćemo Omara privesti na obavijesni razgovor nakon njihovog nastupa, ali nam je utekao, pa smo zaskočili ostatak benda i zamolili ih da nam se malo pobliže predstave…
Imali ste vrlo dobar i energičan nastup, ali čini mi se da ste prerano svirali, već u 19 sati kada ljudi još nisu stigli na festival. Kako ste zadovoljni reakcijom publike?
Nicci: Jako smo zadovoljni. Evo, sad već neko vrijeme putujemo od grada do grada i moram priznati da je ovo bio jedan od najboljih, ako ne i najbolji prijem kod publike.
Da, mislim da mnogi vole i cijene ono što Omar radi, zato se i okupila ekipa željna čuti čime se sada bavi. Kako je počela priča o Bosnian Rainbows?
Deantoni: Uh, započela je još prije mnogo godina.
Teri: Tehnički gledano da, prije mnogo godina. Nicci i Omar se znaju već 15 godina, Deatoni s njim surađuje od 2006., a ja sam se upoznala s njim prije nekih šest godina.
Nicci: Svi smo jedna obitelj, zapravo, svi smo bili jedna velika obitelj, prije nego što smo to stvarno i postali s ovim bendom.
Od Šibenika je granica s Bosnom i Hercegovinom udaljena svega 70-ak kilometara… Od kuda ime Bosnian Rainbows?
Teri: Ime je više preuzeto metaforički i emocijalno. Za mene znači energiju i mladost. Znam, mnogi će na prvu reći o čemu ti to pričaš, znaš li da je tamo bio rat i genocid, ali to je prošlo i u tome je sad ljepota, da se može uživati ponovno u svemu što pruža. Bosnu smatram jednom od najljepših država na svijetu i kada pogledamo, gotovo svaka država na svijetu ima krvavu povijest, ali se treba okrenuti prema naprijed i gledati na ljepše stvari. Baš tu metafora dolazi do izražaja jer duge (rainbows, op.a.) označavaju nešto lijepo.
Nedavno ste izdali album prvijenac istog imena kao i bend. Što nam možete reći o njemu?
Teri: Ja sam jako sretna s njim, sviđa mi se kako smo ga složili.
Nicci: To je album na kojem se jasno vidi da je pravi bendovski jer smo svi sudjelovali u stvaranju pjesama. Izložili smo cijelo srce da bismo ga napravili i mislim da smo uspjeli u tome. Htjeli smo sve napraviti što je brže moguće, ono, ući u studio, početi snimati i svatko na svoj način oplemeniti pjesme, pa možemo reći da smo ga možda malo požurili, ali bome smo se u to vrijeme i pošteno oznojili, pišali krv za album i to se na kraju vidi i osjeća.
Teri: Pjesme sviramo svaku noć, doslovno svaku noć i ne možemo ih se zasititi.
Deantoni: Da, to je zanimljivo kako ih sviramo svaku večer i uopće nam ne dosade.
Omar je u prijašnjim bendovima bio kao diktator, sve je radio i sve je moralo biti po njegovom. Kako se sad prilagodio novom načinu skladanja?
Teri: Očito mu se svidjelo da svi imamo zadnju, da radimo na demokratski način što se i vidi na samom albumu.
Rekli ste da svirate svaku večer u drugom gradu, pa kako vam se sviđa biti na turneji?
Teri: Meni je odlično! Volim putovati jer tako upoznajem druge ljude, druge kulture, raznoliku hranu, pivo… Ovo mi je prvi put da pijem ovo pivo i mogu reći da mi se sviđa… Divno je tako otkrivati nove stvari.
Jeste li uspjeli malo razgledati Šibenik?
Bosnian Rainbows: Crkve, stari dio grada, more, plaže… Predivno.
Znači, vratit ćete se ponovno?
Deantoni: Naravno, možemo li već sutra?! (smijeh)
Naravno! Teri, ti si ujedno i frontgirl benda Le Butcherettes. Kako oni sada stoje?
Odlična je stvar da sam sada ovdje jer tako i Le Butcherettes napreduju. Ovdje mogu mnogo naučiti od starijih kolega, a prije svega mogu naučiti kako bend treba funkcionirati, kako se obaveze mogu podijeliti unutar benda. Svi smo u različitim glazbenim projektima i moramo smanjiti svoj ego, ako želimo da oni dobro funkcioniraju i baš zato smatram da su Bosnian Rainbows odličan bend jer se četiri različite i jake individue ponašaju kao obitelj. Nismo tu samo radi glazbe, već se družimo i tijekom dana, dijelimo svoje priče i iskustva koje smo proživjeli…
Nicci: To je poniznost i nagrađivanje. Poniznost je iz tog razloga što je i Teri rekla, svi smanjimo svoju dozu egoizma za dobrobit benda, dok nagrađivanje je sve ono što kasnije zajedno napravimo i vrlo smo zadovoljni s time.
Omar gotovo svaki mjesec objavi barem jedan album. Jeste li počeli i kao Bosnian Rainbows skladati nove pjesme za neke nove albume?
Teri: Volimo Omara jer je toliki kreativac i cijelo vrijeme u glazbi i stalno nešto sklada. Mi također imamo neke svoje ideje i sigurno će biti još albuma Bosnian Rainbowsa, ali zasad je to negdje u budućnosti. Uvijek pišemo na turnejama, tako da tu sigurno nemamo problema s tim.
Nicci: Imamo već pjesama za otprilike jedan i pol album, a kada ćemo krenuti snimati, siguran sam da ćemo ih imati za barem još tri.
Kako uspijevate spajati sve obaveze i projekte s Bosnian Rainbows? Primjerice Teri, ti si u Le Butcherettes garage punkerica, a ovdje je ipak riječ o drugačijoj vrsti glazbe…
Mislim da je poanta svakog glazbenika da istražuje stvari, da gura prema naprijed, a ne da uvijek radi jedne te iste stvari. Tako se jedino i mogu osjećati ugodno. S takvim novim iskustvima, Le Butcherettes će sigurno moći samo napredovati.
Nicci: Kad smo već kod Le Butcherettes, baš ta želja za napredovanjem je donijela napredak i kod tog benda. Ranije je sve bilo dosta sirovo i klavijature nisu doprinosile kako bi trebale, a sad s novim iskustvom klavijature su mnogo melodičnije u pjesmama Le Butcherettesa. Tako su melodije dobile sasvim novi pristup za što uopće nisam bio siguran da je Teri sposobna učiniti. Stvarno sam impresioniran.
Mogu li Cedric i Omar zakopati ratne sjekire i hoćemo li opet čuti nešto novo od The Mars Volte?
Teri: Nikad ne reci nikad, sve je moguće u budućnosti. Oduvijek su najbolji prijatelji, pa će vjerojatno i to prebroditi jednog dana.
Kako vidite svoje karijere kroz pet ili deset godina?
Teri: Svakako nas vidim zajedno u budućnosti. Moraš shvatiti da ovo zapravo i nije projekt nego obitelj. Kako se znamo jako dugo, tako se i kužimo i vrlo nam je lagano zajedno surađivati. Kad nismo na turneji, živimo zajedno u jednoj kući, zajedno posjećujemo obitelji…
Nicci: Ja sam zapravo jako šokiran kako četiri vrlo ekscentrične osobe mogu toliko vremena provoditi zajedno i uživati u tome… To je čista harmonija.
Koji je ključan faktor u tome?
Nicci: Uvijek imaš ljudi s kojima bolje surađuješ i s kojima ne možeš surađivati. Za to jednostavno treba postojati kemija, a ja mislim da mi stvarno imamo nevjerojatnu kemiju.
