Milo Hrnić, Darko Domijan, Daniel Popović. Tko su ti ljudi? Ovaj prvi je netko tko je valjda maneken za brkove, ovaj drugi je odvjetnik, a ovog trećeg tu i tamo izvuku kad je riječ o nekoj čudnoj priči o ne najsretnijim obiteljskim odnosima.
Tako bi to izgledalo kad bismo za referentnu točku uzeli godinu 2015. A kad bismo se vratili cca 32 godine natrag, u vrijeme novog vala? U vrijeme kad je Zagreb bio u sinhronicitetu s Londonom po pitanju muzičkih trendova, kad je, kažu urbane legende, postojala bolja muzika nego danas, sve je bilo više cool, bili su bolji tulumi, i ukratko, tko nije tada imao mladost, neka tuži svoje roditelje što ga nisu ranije rodili ili neka proklinje život što je imao mladost baš u vrijeme rat(ov)a, recesija i sličnih nepogoda. Osim što je sve bilo bolje, nije bilo ni narodnjaka. 
Hrnić, Domijan i Popović su izvođači koji su, prema podacima koje smo dobili ljubaznošću Siniše Škarice, tadašnjeg glavnog i odgovornog urednika Jugotona, imali naklade o kojima je 90% novovalovaca moglo samo sanjati. Milo Hrnić je s albumom “Lutaj, pjesmo moja” otišao u preko 110.000 primjeraka, Darko Domijan je “Put u raj” prodao u preko 170.000, a “Suze u snijegu” iz 1983. preko 250.000, a ploča “Bio sam naivan” Daniela Popovića s hit-singlom “Džuli” iz 1983. prodana je u tiraži preko 725.000 primjeraka(!). 
Zdravko Čolić se kurentnim albumima također više nego solidno držao u području šestoroznamenkastih brojeva naklade (između 200.000 i 300.000), kao i ludi užički dijamant Oliver Mandić, koji je imao također šesteroznamenkaste, ali mrvicu niže naklade nego Čolić. Zajedničkim snagama, izdanjem kasete na kojoj je bio na jednoj strani jedan mini LP Filma, a na drugoj mini LP Idola, ova dva benda su uspjela probiti psihološku granicu od 100.000 primjeraka: Idolima je to uspjelo ponoviti ne s “Odbranom i poslednjim danima” koja je komercijalno ‘prdnula u rosu’ (u prvih godinu i pol- dvije otišla u cca 30.000 primjeraka), nego sa “Čokoladom” koja je otišla u cca 200.000 primjeraka.
Novovalne perjanice Film, Haustor, Šarlo, Orgazam, kao i nešto starije klasičnorockersko Atomsko sklonište su imali tiraže između 30.000 i 50.000 primjeraka. Tadašnji i sadašnji doajeni ozbiljnije popularne muzike Arsen, Tereza, Gabi i Josipa Lisac također su prodavali u nakladi reda veličine od 50.000 primjeraka. Doajeni manje ozbiljne popularne muzike, bend Rokeri s Moravu s istoimenim albumom (koji neki zovu “Krkenzi kikiriki everi dej”, a neki “Moj crni Životije”) razvaljuje s preko 300.000, a “Ja Tarzan, ti Džejn”, “Keskese” i “Aerobik” također se prodaju između 150.000 i 250.000 primjeraka.
A gdje je čovjek koji je prodao milijune ploča, onaj kojem publika otpjeva sve pjesme na koncertu? Mišo Kovač je 1981. izdao album “Jači od vjetra” koji je zaključno s 31.12.1983. prodao u cca 160.000 primjeraka, no njegovo zlatno doba će biti druga polovica osamdesetih, s početkom izdavanja ploče “Ostala si uvijek ista”. A Oliver Dragojević? 1982. je “Karoca” inicijalno otišla u pedesetak tisuća, tek je “Žuto lišće ljubavi” naznačilo rast naklada. Za razliku od Olivera, nepravedno zaboravljena Meri Cetinić je “Ja sam žena” prodala u stotinjak tisuća inicijalno, početkom osamdesetih, no dugoročno nije uspjela održati takvu prodaju. U rubrici ‘zaboravljeni asovi zabavne muzike’ svakako valja spomenuti i Tomislava Ivčića koji je s “Talijanskom pločom” zakucao brojku od cca 150.000 primjeraka inicijalno, u prvih godinu-dvije od objavljivanja.
Što se rocka i punka tiče, Riblja čorba, Dugme, Azra i Prljavo kazalište su uglavnom imali šestoroznamenkaste naklade svojih albuma (iznimka je “Heroj ulice” koji je prodan kao Oliver u to doba u cca 50.000 primjeraka),
Zana, Divlje jagode i Idoli uspijevali su imati pokoji album među šestoroznamenkastim nakladama (“Dodirni mi kolena”, “Motori” i već prije spomenuta “Čokolada” su prodani u minimalno dvjestotinjak tisuća primjeraka, a Zanin album čak i 400.000!). Zanin album nakon “Kolena”, “Natrag na voz”, je također išlo dobro – otprilike 200.000 primjeraka. Dakle, čak je i ‘ostarjelom’ pop-rocku, odnosno hard rocku išlo vrlo dobro – Zana je rijetko kad smatrana novovalnim bendom, a Divlje jagode su – kategorija za sebe. Solidnom šestoznamenkastom prodajom mogao se pohvaliti i Parni valjak s “Koncertom”.
Novi fosili, Đorđe Balašević i Srebrna krila su uredno vrtjeli naklade od 200.000 do 500.000 primjeraka: “Budi uvijek blizu” Fosila je jedan od najprodavanijih albuma dekade i najbojih albuma grupe, Balašević je s “Pubom” najavio veliku i uspješnu karijeru (njegov najprodavaniji album bit će “Bezdan” iz 1986. koji će biti prodan u preko 500.000 primjeraka), a tinejdžerska senzacija Srebrna krila će držati cca 200.000 primjeraka za “Zadnju ploču”.
Dakle, kao i 2015., tako se i početkom osamdesetih slušala svakakva glazba. Ali barem nije bilo narodnjaka i nije svatko mogao postati zvijezda – tako kažu. Lepa Brena se tako mučila s tiražom od kilavih 600.000 prodanih primjeraka za “Mile voli disko” i otprilike isto toliko za “Sitnije, Cile, sitnije”, a Neda Ukraden je jedva spajala kraj s krajem prodavši “Zora je” u minimalno pola milijuna primjeraka.
Iako brojke kažu što se kupovalo više, ne kažu što se slušalo više. Uglavnom, ciljna publika punkera i novovalovaca je bila ona s manjom platežnom moći, tako da nije bilo neuobičajeno okupljanje kod ponosnog vlasnika gramofona i LP-ploče i bjesomučno preslušavanje istog. Vlasnik LP-ja se potpisivao na omot ploče, koja bi opsluživala različite gramofone u gradu. Također, ove brojke o prodaji valja uzeti s rezervom jer podaci za pojedine izvođače ne vrijede za isto vremensko razdoblje, no okvirno – to bi trebalo biti to. Ah da, postojala je još i komisija za šund, pa je prvi album Prljavaca završio s neslavnom etiketom i višom cijenom, ali na kraju balade – prodavao se dobro.
Ono najbolje od novog vala nije upitno – pjesme su došle i ostale, no tako je bilo i u nekim drugim muzičkim periodima na ‘ovim prostorima’. Dakle, nakupila bi se kritična masa kvalitetnih autora i dogodio bi se – bum! I tako je bilo i prije i poslije novog vala i punka krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih. To, naravno, ne umanjuje uspjeh novog vala, ali s ovim vremenskim odmakom možda ga više možemo smatrati kao tihu izvorsku vodu koja je svojom svježinom obogatila scenu, usput donijevši pred svjetlo dana darovite autore, nego tsunami koji je došao i rasturio sve što je do tad postojalo.
