Neno Belan: “Što publika očekuje to će i dobiti…”

Neno Belan, popularni splitski kantautor s riječkom adresom stanovanja, sa svojim pratećim sastavom Fiumens će u Zagrebu 12. veljače održati svoj dosad najveći koncert, u maloj dvorani Doma sportova.

‘Ludo zaljubljeni’ Belan za ovaj koncert u povodu Dana zaljubljenih za Muzika.hr govori o gostima na koncertu, novom albumu, glazbenim i gitarističkim uzorima, počecima karijere i drugim zanimljivim temama.Približava se Vaš koncert kojeg ćete održati u povodu Valentinova u maloj dvorani Doma sportova. Možete li odati tko će biti gosti na nastupu?
Zajedno sa mnom i Fiumensima nastupit će Massimo Savić, s kojim ću, naravno, pjevati duet “Zar više nema nas”, zatim Marijan Ban s kojim sam prijatelj od mladosti i stalno zajedno surađujemo, gospođa Jelenić iz Nole i Darko Bakić, koji će sa svojom grupom Buđenje biti i predgrupa na koncertu.

Kako je došlo do suradnje s Gabrijelom Galant Jelenić?
Suradnje su, više-manje, sve spontane. Mi se svi poznajemo, a ja sam dobar s gitaristom grupe Nola, mužem gospođe Jelenić. Tako smo došli na ideju da ona bude meni gost na koncertu, a pjevat ćemo pjesmu koju smo izvorno otpjevali Anja Šovagović i ja prije mnogo godina, a koja se zove “Ljubav postoji zbog nas”. To je muško-ženski duet, a kako smo mi u bendu svi muškarci, dopala mi se ideja da je nakon mnogo godina ponovo otpjevamo.

Kako biste najavili skorašnji koncert, i po čemu će se razlikovati od Vaših ostalih koncerata?
To je dosad naš najveći koncert u Zagrebu. Odradili smo četiri koncerta u Tvornici, a sad smo odlučili da idemo u Dom sportova kao prostor koji je ipak malo veći od Tvornice. Mislim da oko 4-500 ljudi stane u malu dvoranu. Koncert će biti poseban po tome što ćemo promovirati moj zadnji singl “Kiša” koji je još uvijek aktualan po radio-stanicama, a sad će dobiti i svoju video-prezentaciju. Upravo posjetitelji koncerta će prvi imati prilike vidjeti novi spot.

Ostalo spada u domenu klasike – jedna lijepa, prigodna i romantična večer za Valentinovo. Ljubav je uglavnom tematika mojih pjesama pa ima nekakvog smisla. Što publika očekuje to će i dobiti, a to je kompletan presjek moje karijere.

Mislite li da će koncert – poput nekih nastupa u Tvornici – trajati tri sata?
Mi to nikad ne određujemo. Postoji nekakva set-lista koja je obavezna i koju sviramo. Svaki naš koncert – po defaultu – je dugačak između dva, do dva i pol sata. Ukoliko bude dobra atmosfera, plus bisevi, zna se to odužiti i do tri sata.

Kako izabirete prvu pjesmu kojom otvarate koncert?
Ovisno o tipu koncerta, tipu publike, kako koji put… Postoji nekoliko pjesama kojima običavamo otvarati koncert.

Slušao sam Vas pred rasprodanom Tvornicom, te na nastupu u Biogradu pred nekoliko desetaka ljudi. Nastupi se – unatoč razlici u broju posjetitelja – u svojoj kvaliteti nisu razlikovali. Kako Vam to uspijeva?
To je dio moje filozofije: nije važno nastupaš li za jednog, dvoje, deset, ili deset tisuća ljudi. Uvijek se mora dati maksimum i sve od sebe. Na dugi rok vam se to uvijek vraća, jer ljudi koji su bili – bilo njih deset ili deset tisuća – će pričati dobro o tom koncertu, i dobar glas će se širiti. A to je najbolje za ovo što ja radim i čime se bavim.

S Fiumensima nastupate u istoj postavi od 1997. godine. Članovi sastava, pa i pratećih sastava, se često mijenjaju. Koja je tajna Vašeg dugogodišnjeg zajedništva?
Nema tu tajni. Jednostavno se dogodila ta nekakva kemija između nas. Događa se i ima takvih bendova koji traju… U2 traju već ne znam koliko godina, mnogo duže od nas zasigurno. Tako smo se našli, imali smo sreće da se prepoznamo, mi kojima je to nešto zajedničko i koje zanima ono što rade.

Prošli put kad smo pričali, prije tri godine, kazali ste da Vam je sva energija usmjerena na snimanje live albuma. Sada, nakon što je live album snimljen i promoviran, nazire li se novi studijski materijal?
Da. “Kiša” je prvi singl tog novog albuma. Ovo proljeće ću raditi i drugi singl i vjerojatno ću nastupiti na Šibenskom festivalu šansone sa trećim singlom. Nadam se da bi na zimu mogao dovršiti kompletan novi album.

Kad ste shvatili da znate napisati pjesmu i da želite biti glazbenik?
Ne radi se točno o nekakvom datumu kad sam ja to shvatio, nego sam se još od desete godine počeo baviti glazbom. Od srednje škole sam se počeo baviti pop i rock glazbom, i tada, s 15-16 godina sam počeo pisati pjesme, tada sam imao prve skladateljske pokušaje. Paralelno sam studirao elektrotehniku i to se razvijalo.

U profesionalne vode sam se definitivno upustio kad sam shvatio da smo dobili ugovor s ondašnjim Jugotonom i da ta karijera počinje poprimati nekakve ozbiljne konture i odlučio sam se prepustiti glazbenim vodama. Uvijek sam, naravno, kao rezervu imao studij elektrotehnike.

Posljednjih godina nastupate sa svojom crvenom Gretsch gitarom. Hoće li se ta tradicija ponoviti i na zagrebačkom koncertu?
Naravno. Ta je gitara ona koju sam tražio cijeli život. Našli smo se 2003. godine i to je to. Do daljnjega, ako neka nova ne dođe – a nije niti se nazire – bit će to Gretsch.

Tko su Vaši gitaristički uzori?
To je čitav niz glazbenika. Ja gitaru sviram dosta dobro i solidno, ali nisam ja nekakav gitaristički superbrzi heroj. Mislim da dobro i pametno koristim svoj instrument. Naslušan sam glazbe, tako da postoji čitav niz gitarista kojima se ja divim. Ja uvijek kažem da su mi The Beatlesi uzor broj jedan, a tu je George Harrison bio kao gitarist. Ali, naravno, tu su i Hendrix, Richie Blackmore kojeg sam dosta slušao u mladosti, Jimmy Page…

Koji se CD trenutačno vrti kod Vas doma?
Ja glazbu slušam metodom slučajnosti. Kad putujem, sluša se radio. Ja non-stop putujem, a onda svira radio. Godišnje napravim prosječno 70.000 kilometara i mijenjam radio-stanice. Tako da čujem svu recentnu produkciju koja se pušta na radio-stanicama. A kad sam biram glazbu koju slušam, onda radije biram ono na čemu sam odrastao, jer mi to pričinjava veće zadovoljstvo.

Jeste li bili na kojem koncertu u posljednje vrijeme?
Zadnje sam u Zagrebu gledao Leonarda Cohena i bilo je super. Depeche Mode sam gledao prošlo proljeće, itd.

Kako vam se sviđa novi album Depeche Mode?
Ja ih volim, i meni su uvijek dobri. Možda sad nisu na vrhuncu kreativnosti, ali ni ne moraju biti. Jer, gleda se umjetnik i njegovo cjelokupno stvaralaštvo. U svakom slučaju, njihov sam fan.