Neka se Nadan Vidošević pozabavi i rock scenom

3086

Nedavni koncert Dubioze kolektiv u rasprodanoj velikoj dvorani zagrebačkog Doma sportova pokazao je da su iznenađenja moguća. Ali su rijetka, toliko rijetka da ih možemo zanemariti u općoj slici domaće rock scene.

Dubioza kao Hladno pivo?
Ali ajde, pored sve kuknjave o malom broju publike, prejeftinim cijenama ulaznica za domaće koncerte (20-40 kuna za afirmirane bednove zaista je malo, u dvije pive sve bi stalo), dogodi se koji put i neki optimistični proboj. Jeste li očekivali da Dubioza može prodati 9000 ulaznica? Ja nisam, odlično da su uspjeli, zasluženo. Pitanje je kad će idući put, ali, ako se sjetimo kako je ‘raslo’ Hladno pivo (od ‘malog’ Doma sportova preko velike dvorane do Šalate, pa preko Jaruna do Arene Zagreb), možda ipak ima šanse. Plus, Dubioza i zbog žanra po EU ima veće šanse od drugih domaćih izvođača.Oprez je Maajka
No, treba biti oprezan na domaćem tržištu rocka, popa i hip-hopa. Pred deset godina Edo Maajka uspio je u trenutku najvećeg proboja svirati u velikom Domu sportova, istina, na rođendanskom slavlju Radija 101, s velikim sponzorskim korporacijskim transparentom iza pozornice i s dosta podijeljenih ulaznica, ali je uspio. Edo Maajka danas je jednako dobar, ako ne i bolji, a pitanje je koju bi dvoranu u Zagrebu danas mogao napuniti? Dom sportova teško.

Elementalom protiv Thompsona
O odnosu rocka i estrade ponešto govori i 16. studenog, dan kada u Tvornici sviraju Elemental, a Thompson u velikom Domu sportova. Po svemu sudeći Thompson će rasprodati koncert, što znači da će 1000+ ljudi s Elementala ‘držati’ branik rocka spram devet tisuća ljudi na Thompsonu.

Muziku podržava

To je otprilike mjera, 1:9, ako ne i deset, odnos kojim najbolja domaća pop i rock glazba parira estradi.

Posljednji (Yo La) tango u Zagrebu
Samo da sve skupa ne ispadne ‘tango je tužna misao koja se pleše’ ili ‘posljednji tango u Zagrebu’, jer ako nam niti ponuda stranih alternativnih rock koncerata ne izdrži i ne privuče publiku – kao što je propala ponuda srednjostrujaških inozemnih rock koncerata kojih nema na vidiku – ne bu dobro.

Vidjet ćemo u petak na Yo La Tengo u Tvornici, uz Pere Ubu u Močvari najzanimljivijem inozemnom koncertu mjeseca. Ali vidi vraga, imamo mi i svojih koji su jednako dobri kao i ovi. Zamislite da Svadbas dođu na vrh top ljestvica kao Arcade Fire? Koja bi to dobra alternativa, indie i ‘off’ situacija bila.

Bilo je dobro dok je trajalo
Za hit duet “Tremolo” Vatre i Urbana (u produkciji Jure i Pavla iz Svadbasa) najbolje je reći prema pjesmi Vatre; bilo je dobro dok je trajalo i da je nešto različito uspjelo među širokom publikom. I mada je pjesma Vatre “Bilo je dobro dok je trajalo” s izvrsnog istoimenog novog EP-a par tjedana pri vrhu domaćeg Top 40, niti ta polulegitimna top ljestvica ne može promijeniti uvjerenje da stvari idu kvragu.

Zadnja ruža hrvatska (s trnjem) za rock
Let3, Urban &4 i slični odlikaši nisu nikada htjeli ući u Dom sportova (namjerno), Laufer se raspao, Vatra i nekad Ramirez usprkos potencijala nisu zainteresirali masovnu publiku, a trebali su. Ove mlađe nakon njih teško da čekaju ruže. Hrvatske svakako ne, osim s trnjem, možda prije dobiju tuđe vani. Jer radi se o imenima (East Rodeo, The Chweger, Luka Belani, Nina Romić, Mika Male, Voland Le Mat, itd.) koja rade zanimljivu glazbu, a neki bogme imaju i jačeg komercijalnog potencijala (S3ngs sa trojkom, Dječaci, Kinoklub, Radio Luxemburg, Hi-Fju, Mjuzikl, Markiz i drugi).

Koliko Mayales i Pavel mogu koncerata godišnje odsvirati u državi s malo rock publike? Nije da ne žele, jer ‘pokazni’ koncerti Pavela i Mayalesa bili su majstorski, moderni i usporedivi sa sličnima po svijetu. Samo tko će to još vidjeti? Evo prilike uskoro s akustičnom varijantom Pavela u Sax!-u 28.11.

Manu Chao nije bolji od Kawasaki 3p
Ili, recimo, My Buddy Moose, jedan od najboljih klupskih bendova koji mogu komotno u London? Ili Goribor i Damir Avdić koji nisu u velikim dvoranama, ali pune manje prostore par večeri za redom.

Jinx su također prošli kroz ‘ledenu’ dvoranu, a iako i danas ‘pune’ Coki je jasno rekao da nema namjeru ponovo tamo, draže mu je par Tvornica, Boogaloo ili Vintage nakon Zagrebačkog velesajma i krova MSU.

Kawasaki 3p također su koncertni favoriti s dovoljno publike, takav tip benda po svim pravilima u svijetu odavno bi svirao prostore poput (barem) malog Doma sportova. Jer Manu Chao nije ništa bolji od njih.

Upitna budućnost nakon diplome
Letu štuke prošli tjedan svirali su pred tristotinjak ljudi u zagrebačkom Vip Clubu i nije čudno da se kolega Vlatko Fras u dvorani, a onda i na Facebooku pitao “Hoće li ikada doći dan kada ćemo u Hrvatskoj (a i u Evropi) znati prepoznati nečiju svjetsku klasu (i posljedične profite) iz našeg vlastitog sokaka?“.

A gdje su tek nova imena poput odlične Irene Žilić, Garage in July, bendova s nove kompilacije Močvare, s etikete Spona, kakva budućnost njih čeka u Hrvatskoj nakon diplome? Kako će oni uspjeti kad niti Overflow još ne mogu u veliki pogon Tvornice?

Provevši nedavno par dana u Beogradu u dva navrata sjetio sam se davnih akcija ‘Pozdrav iz Zagreba’ i ‘Pozdrav iz Beograda’ na kojima se (masovno) guštalo u najboljim novim rock imenima početkom osamdesetih. Nije da ih danas nema, ali nema masovne publike, nema konteksta.

Sve je isto ko i lani
Oko 6000 ljudi na Peteru Gabrielu u beogradskoj Areni otprilike govori da je situacija slična kao i u Zagrebu. Kako tu tako i tamo, sve je isto ko i lani, samo nas 400 kilometara dijeli. S druge strane, samo nas 350 kilometara dijeli od Beča a tamo je situacija već bolja. U Milanu, Beču, Amsterdamu, pa i zlokobnom Bruxellesu ipak je drugačije, tamo je na Gabrielu bilo po 15 tisuća. Dijeli nas i 120 km do Ljubljane, a ni tamo više ne cvatu ruže rock sceni.

Nekada su rock izvođači ‘rasli’ s masovnom publikom, ili ona s njima, a danas je i rock mainstream kod nas ostao alternativa u zadnjim redovima zanimanja medija i publike. Dok ne dođu Arcade Fire na ‘skidanje’, onda smo svi glavni.

Nezavisni smo malo morgen
Ima glazbe samo ju treba naći i podržati, ali masovna publika je nestala. Nedavno je povodom praznika Dana nezavisnosti par intelektualaca po anketama govorilo što misli o nezavisnosti Hrvatske i zaključilo da smo, otprilike, nezavisni kao malo ‘Morgen’ od Ive Robića.

Naime, bolje ajme, nezavisni smo kao grane na vjetru, praktički nas nema, materijalno ni mentalno. Nezavisna je eventualno Tvornica duhana Rovinj i slični, ostalo je upitno. Tako, kažu, funkcionira divlji neoliberalni kapitalizam, s domaćim divljacima u prvom planu.

Kupili su nas i preprodali, ali nisu krivi stranci nego domaći jataci. Samo nikako da prodamo i glazbu kao milijunske Vidoševićeve slike i skulpture. Pa jebote s glazbom je uvijek neki problem, ajmo pitati Nadana da se time malo pozabavi dok je free…

0 Shares
Muziku podržava