Svojevrsna anomalija u svijetu dance glazbe, engleska grupa Faithless dolazi 14. srpnja na Zagreb Calling gdje proslavlja dvadeset godina karijere.
Kreativnu jezgru benda čine Rollo, Sister Bliss i Maxi Jazz kojima su se tijekom godina pridruživali Jamie Catto (čiji su korijeni iz folk žanra), gitarist Dave Randall, pjevačica Dido (ipak je njezin stariji brat Rollo u bendu, kasnije će joj producirati album “No Angel”) i drugi.
Producent Rollo (Rollo Armstrong) utjecajno je ime britanske house scene iza kojeg su brojni remiksevi (Pet Shop Boys, Björk, Simply Red…), ali i klupski hit “Don’t You Want Me” koji je 1992. potpisao kao Felix. Za sebe će reći da “nit’ zna plesati, nit’ svira koji instrument, nit’ je u stanju zapamtiti melodiju” no ipak ima uho za hit. Bolje reći oko za zvuk, jer zbog rijetkog neurološkog fenomena po imenu sinestezija – Rollo sve što čuje vidi u bojama.
Nakon singla “Salva Mea”, Rollo je predložio da snime pravi album. Za debi “Reverence” iz 1995. trebalo im je 17 dana. U početku je prolazio nezamijećen jer ga je bilo strahovito teško kategorizirati: bilo je tu rapa, duba, dance himni, svega i svačega. Novca za neku jaču promotivnu kampanju nije bilo, a onda se dogodila “Insomnia”.
Singl “Insomnia” bio je čudo: Sister Bliss i Rollo stvorili su jezovitu atmosferu igrajući se konstantnim dursko-molskim prijelazima dok sat (ili uplašeno srce) u besanoj noći neumoljivo otkucava ‘tik-tak; tik-tak’. Na tu se podlogu nadovezao Maxi Jazz sa svojim razmišljanjima ‘u pola četiri ujutro’. Melodičnim repanjem i inteligentnim stihovima u kojima nesanica postaje ljepljiva ‘zakuhava se’ radnja do velikog finala. “I can’t get no sleep” reče Maxi Jazz i dok vi zdravorazumski očekujete mir, tišinu i spokoj, Faithless vas rasturi epskim završetkom dok se pravo ni ne snađete.
Odjednom su se naklade albuma “Reverence” počele brojati u milijunima, Michael Stipe iz R.E.M.-a govorio je da mu je to najbolji album te godine, a pravo pitanje zapravo glasi koliko se ljudi razočaralo kada je shvatilo da singl “Insomnia” i “Insomnia” s albuma dijele tek par zajedničkih stvari.
Ohrabreni uspjehom “Reverencea”, Faithless su spakirali stvari i krenuli promovirati ga gdje god su ih zvali… Bio je to prvi i posljednji put kada ste uživo mogli vidjeti Rolla. Otada se drži isključivo studija, pa su za javnost Faithless samo Sister Bliss i Maxi Jazz.
I drugi album “Sunday 8pm” bio je veliki uspjeh, od tri hita najbolje je prošao “God is a DJ“, pa su se nanizale nove nagrade, nove naklade, ali i južnoafrička turneja s The Prodigy. Karijera im je nakon toga nešto usporila, no i dalje ostaju jedan od zanimljivijih izvođača uživo.
“Kad sam na pozornici vidim ljude koji sigurno imaju 65 godina; vidim klince koji vrište, vidim ljude u tridesetima koji stisnutih šaka mantraju stihove koje vole… Ne postoji stereotipni obožavatelj Faithlessa i to mi se jako sviđa” kaže Maxi, a Bliss dodaje “Kad ljudi dođu na naš koncert, želimo ih uzdići. Napuniti energijom. Transformirati. Izuti iz cipela.”