Johnny Winter, najbjelji od svih bijelih blues-gitarista, uspješno je povezao tradiciju gitarskog blues-slidea i žestoki hard rock. Danas 65-godišnji glazbenik svirao je s veličinama i na mjestima od čijih vam se imena može zavrtjeti u glavi, uvijek ostajući vjeran svom stilu, neovisno o glazbenom trendu.
Možda se ne doima rječitim, no onoga trenutka kada bi ‘propričao’ Firebirdom, i najvećim bi skepticima postalo jasno zašto je jedan od najboljih, a u to će se moći uvjeriti publiku u zagrebačkom Boogaloo Clubu 29. studenog.
Što Vas je potaknulo ponovno poći na turneju?
Volim svirati i svirat ću sve dok ne umrem.
Što biste izdvojili kao najveće vlastito postignuće?
Svakako sviranje i suradnju s Muddyem Watersom.
Kako je to izgledalo?
Bio je prva liga, pravi gospodin koji se prema odnosio kao prema vlastitom sinu.
A kako je bilo surađivati s Jimiem Hendrixom?
Sjajno, često smo svirali u New Yorku, on je svirao bas…
Tko je, prema Vašem mišljenju, najtalentiraniji blues izvođač danas?
Slušam samo one stare izvođače iz 1950-ih, većina ih je već i umrla… T-Bone Walker, Muddy, Jimmy Reed, Elmore James…
Mnogi će se složiti kako je “The Progressive Blues Experiment” jedan od najboljih blues albuma uopće, koji vam je dio karijere draži: onaj inspiriran bluesom ili onaj inspiriran rockom?
I meni je taj album najdraži… Zadovoljan sam sa svime što sam napravio, no više volim blues, hahaha…
Mislite li da glazbene nagrade imaju smisla? Što mislite o Kući slavnih Rock ‘n’ Rolla?
Naravno, uvijek je lijepo primiti nagradu. Što se tiče Kuće slavnih, vjerujem kako ćemo i brat i ja dobiti pozivnice jednoga dana.
