Frontmen black metal ikone Burzum, Kristian Larsson ‘Varg’ Vikernes (aka grof Grishnackh, kasnije i Varg Qisling Larsson Vikernes), osobno je potvrdio da je i službeno slobodan. Iako je nekoliko puta bilo najavljivano kako će biti pušten prije isteka 21-godišnje kazne, koju je služio u zatvoru u norveškom Tromsou, tek je sada izvjesno da će se Varg naći na slobodi nakon skoro 16. godina.
Ipak, ona će dijelom biti ograničena, obzirom da će se u početku, što je također osobno potvrdio, morati javljati na policiju svaka dva tjedna, a kasnije jednom mjesečno.
Prijašnjih je godina, zadnji puta lani, nekoliko puta od norveškog Ministarstva pravde tražio prijevremeno oslobađanje, no zahtjevi su mu odbijeni, uz ostalo i zato jer je 2003. godine, uz pomoć neonacista, čijom se ideologijom ozbiljno ‘zarazio’ u zatvoru, pobjegao nakon što je dobio slobodan vikend. No ubrzo je uhićen, i to s pravim malim arsenalom oružja.
Uza sve ostalo, Varg je izjavio kako više nije u nikakvoj vezi s ekstremnom desnicom, te da je već puno godina spreman za povratak u društvo. "Moje misli nikada nisu bile u zatvoru. Cijelo vrijeme sam razmišljao što ću raditi kada izađem na slobodu… Stariji sam i naučio sam puno iz svojih grešaka, a sada želim biti sa svojom obitelji, pogotovo sa sinom, kojeg sam jako malo viđao otkako se rodio. Iako skoro svakodnevno čujem njegov glas telefonom, jako mi je teško što nisam nazočan kada odrasta. Nedostaje mi obitelj".
Planira, kako također kaže, raditi na svojoj farmi u mjestu Bo, gdje se doselio s obitelji (ima i stariju kćerku), pisati muziku i knjige (što je radio i u zatvoru) i živjeti normalan život. Najavio je da će glumiti u filmu "Lords Of Chaos", koji je baziran na istoimenoj knjizi Michaela Moynihana i Didrika Soderlinda, režirat će ga Sion Sono, a tematika mu je vezan na događanja na norveškoj black metal sceni s početka devedesetih godina prošlog stoljeća.
Po nekima genijalac, a drugima (brojnijim) teški psihopata i beskrupulozni ubojica, u zatvoru je završio u kolovozu 1993., nakon što je ubio Euronymousa (Oystein Aarseth), lidera Mayhema, benda u kojem je i sam svirao bas gitaru. Iako je obdukcijom utvrđeno da je Euronymous ubijen nožem, te su pronađena dvadeset i tri uboda na njegovom tijelu, Varg je tvrdio da je pao na slomljeno staklo, i da se sve desilo u samoobrani, obzirom da je Euronymous mislio njega oteti i ubiti.
Pričalo se tada, uz ostalo, da je Varg ubio Euronymusa zbog želje za liderskom pozicijom na supersnažnoj black metal sceni, a bilo je i ‘rezervnih’ verzija, pa tako jedna od njih govori da Euronymous nije želio objaviti Burzumov album, iako je taj bend bio pod njegovom izdavačkom ‘kapom’ (Deathlike Silence Records). Varg je optužen za ubojstvo, te osuđen na dvadeset i jednu godinu zatvora, što je tada bila maksimalna kazna u Norveškoj.
S time da mu ubojstvo Euronymousa nije bio jedini ‘grijeh’. Varg je, naime, u svojoj ekstremnosti prije tog čina išao tako daleko da je spalio nekoliko crkvi, među njima i Fantoft, jedno od najvećih norveških nacionalnih blaga i kulturoloških spomenika izgrađenom u 12. stoljeću, a sliku te crkve, spaljene 6.6.1992. godine, stavio na naslovnicu Burzumovog EP-a "Aske" (1993.). Isto tako, noćni ‘posjeti’ grobljima i njihova uništavanja nisu mu bila strana.
U njegova (ne)djela ubraja se i ono kada je, nakon što ga je ovaj zamolio, dao sačmaricu Deadu (Per Yngve Ohlin), ranijem pjevaču Mayhema, usprkos tome što mu je najavio da će se njome ubiti. I u tom dijelu priče ‘križaju’ se Varg i Euronymous, obzirom da je Euronymous prvi pronašao Deada, otrčao po kameru i foto aparat, snimio ga raznesene glave, te jednu od fotografija upotrijebio za naslovnicu live bootlega "Dawn of The Black Heart".
Od dijelova kostiju Deadove lubanje Euronymous je napravio ogrlice i poslao nekim bendovima, a čak je izjavio, pa poslije opovrgnuo, da je pojeo komadić Deadovog mozga.
A iz cijele te grozomorne priče, Varg je ‘izašao’ s 21. godinom zatvora, od čega je, kako smo naveli, odslužio nešto manje od 16. Hoće li mu gotovo pola života (rođen je 11. veljače 1973. godine u Bergenu, kolijevci black metala) provedenog iza rešetaka biti dovoljna škola i hoće li se doista asimilirati u društvo, te živjeti po nekim, barem minimalnim regulativama, koje i sam najavljuje, pokazat će vrijeme koje je pred njim.
Drugu životnu priliku, koju mnogi iz njegove generacije nisu dobili, neki zahvaljujući i upravo njemu, on – jeste.
