Nije rijetkost da se frontmani poznatih rock bendova odlučuju na solo projekte, uglavnom zbog želje za nekim novim zvukom kojeg fanovi benda možda ne bi prihvatili, što iz raznih drugih razloga. Ako vas je zanimalo koji su najbolji takvi solo albumi, ne propustite nastavak teksta.

1Eddie Vedder – “Into The Wild” (2007.)

Dvije godine prije nego se Pearl Jam kao bend vratio na scenu, Eddie Vedder je dobio priliku snimiti kompletan soundtrack za film “Into The Wild” koji je poslužio i kao njegov prvi solo album, stvorivši neke od najljepših pjesama pod pečatom svog imena.

2Thom Yorke – “The Eraser” (2006.)

Tri godine nakon Radioheadovog “Hail To The Thief” koji je pokupio različita mišljenja fanova, Thom Yorke je izbacio ovaj solo album, koji je ispao nevjerojatno kaleidoskopičan, eksperimentalan IDM pop. Kroz cijeli album se provlači intiman zvuk te osjećaj kao da je sniman u spavaćoj sobi netom prije spavanja nemoguće je izbjeći.

3Ryan Adams – “Heartbreaker” (2000.)

Sa svom dramom koja se vrtjela oko Adamsa i njegova Whiskeytowna, možda je i najbolji ishod taj što je Adams postao i ostao samostalan izvođač. Bend je konstatno mijenjao članove, a Adams je odlučio napustiti ga 1999. godine, a godinu potom je izašao navedeni prvi solo album, koji i dan danas drži svoje mjesto na ljestvicama najkvalitetnijih debitantskih ostvarenja.

4Paul McCartney – “McCartney” (1970.)

Jedan od najpopularnijih Beatlea solo putovanje započeo je upravo s ovim albumom, koji je po izlasku čak dobio mnoge loše kritike, vjerojatno jer je cijela javnost, kako publika, tako i novinari još uvijek bila pod dojmom kraja jednog od najvećih bendova u povijesti. Danas se “McCartney” smatra jednim inteligentnim i pametnim albumom kojeg definitivno preporučamo svakom fanu Paula McCartneyja.

5John Lennon – “John Lennon/Plastic Ono Band” (1970.)

Odmah ćemo nastaviti s još jednim članom Beatlesa. Nakon razilaženja benda, Lennon se odlučio na duge terapije kako bi se riješio trauma iz djetinjstva (kao da raspad Beatlesa nije bio dovoljan) te nedugo nakon snimio album kao soundtrack svog života, dok jezgru albuma, naravno čini ljubav prema tada ne baš svima dragoj Yoko Ono.

6Phil Collins – “No Jacket Required” (1985.)

Collins je sa svojim Genesisom žario i palio osamdesetih te je jedna od najvećih ikona toga desetljeća, a upravo ovaj solo album je dan danas njegov najuspješniji ikad. 12 puta je postigao platinastu nakladu u SAD-u, osvojio tri Grammyja te imao četiri singla u top 10 američke top liste.

7Paul Simon – “Graceland” (1986.)

Paul Simonova glazbena knjižnica nakon raspada Simona & Garfunkela prožeta je žanrovskim eksperimentiranjem, pa ono tako čini važnu okosnicu njegova prva solo albuma. Ovaj peterostruko platinasti album, Simonu je postavio čvrste temelje kao priznatom solo izvođaču diljem svijeta.

8George Harrison – “All Things Must Pass” (1970.)

Još jedan Beatle koji se 1970. bacio u solo vode je George Harrison, odlučivši tako dokazati da zaslužuje više od onoga čime su ga mnogi smatrali – trećim točkom Beatlesa, istražujući tako vlastite glazbene porive koji su upravo u Beatlesima često bili zanemarivani nauštr Lennona i McCartneyja.

9Bjork – “Vespertine” (2001.)

Bjork danas svi znamo kao… pa Bjork. No, njeni su počeci bili u bendovima Tappi Tikkaras, KUKL te najpoznatijem The Sugarcubes. U svakom od njih imala je ulogu frontwomanice, dok se 2001. nije odlučila na album pod vlastitim imenom. Ostvarenje prožeto srcolomnom poezijom naišlo je na odlične kritke te bilo isto tako primljeno od publike.

10Peter Gabriel – “So” (1986.)

Gabrielov odlazak iz Genesisa pokazao se ključnim u tri figure:

  1. Genesis je tada krenuo više u mainstream vode što ih je zapravo i odvelo u vrh.
  2. Phil Collins je dobio potpunu slobodu u pisanju pjesama, što je pak kuliminiralo njegovom uspješnom solo karijerom.
  3. Gabriel je napokon dobio priliku eksperimentirati sa zvukom kakav je oduvijek htio, bez stvaranja konflikata s ostatkom benda.

Ovaj, njegov po redu peti solo album je s trostrukom platinastom nakladom i danas njegov najuspješniji.

11Lou Reed – “Transformer” (1972.)

Nakon raspada Velvet Undergrounda, Reed je odlučio uzeti odmor od glazbe te se zaposlio kao daktilograf. Da, dobro ste pročitali. No, uredski posao mu je brzo dosadio pa se na scenu vratio s ovim izdanjem. Album su producirali David Bowie i Mick Ronson. Unatoč tome što je snimljen od neobjavljenih pjesama Velveta, Lou je, kako bi se odmaknuo od povezanosti s bendom, u svakoj pjesmi načinio pokoju ključnu promjenu.

12Neil Young – “Harvest” (1972.)

Iako pomalo zna biti teško procijeniti kada je Young zapravo krenuo u solo karijeru, ovo izdanje smatrano remek djelom country-rocka je ono što je Younga vinulo u visine, s hitovima “Heart of Gold” i “Old Man”. Kroz album se provlače razne teme, od heroinske ovisnosti, do Vijetnamskog rata, i s pravom drži visoko mjesto na ljestvici najboljih albuma sedamdesetih.

13Jack White – “Blunderbuss” (2012.)

Nakon rastanka s drugom polovicom White Stripesa, Meg White, Jack nije namjeravao prestati raditi glazbu. Iako je album izašao praćen strahom publike kako ovo čini sumnjive motivacije, album je bio veliki hit te nastavio u smjeru gdje su White Stripes stali.

14Morrissey – “Viva Hate” (1988.)

Šest mjeseci nakon posljednjeg albuma sa Smithsima, Morrissey je karijeru obogatio solo albumom, koji je samo pokazao da fanovi nisu imali pravo biti zabrinuti oko kvalitete materijala, ili da će se njegova čar pisanja pjesama izgubiti van benda.

15Ozzy Osbourne – “Blizzard Of Oz” (1980.)

Ikona rocka, i jedan od začetnika heavy metala, Ozzy Osbourne stvorio je jedan od najboljih solo albuma van matičnog benda. Za pjesme “Mr. Crowley” i “Crazy Train” mnogi i danas misle da su zapravo Black Sabbathove, no upravo su napisane za ovaj solo album, dok su gitare Randyja Rhodesa genijalne kao nikad.