Posljednjeg mjeseca 2018. godine uživali smo na nastupima već nama dobro znanih glazbenika, a neke smo napokon imali priliku uhvatiti uživo te ponovno potegnuti do dalekog Londona. Sljedećih sedam koncerata ostavili su lijepa sjećanja na našu redakcijsku ekipu, a na koga je odabir pao pročitajte u nastavku.
Beth Hart – Lisinski
“Vlasnica je toliko očaravajućeg glasa kojim se služi iz više različitih pristupa, bilo da se radi o čistom nježno-baršunastom vokalu ili impresivnim rock vriskovima u maniri legendarne Janis, a zanimljivo je i predivno za vidjeti koliko je prizemna i pristupačna za vrijeme svog nastupa, koliko divnu energiju zrači na pozornici i kako zaista živi svoj najbolji život. Prava je privilegija biti u prostoriji s takvom osobom.” – Dora Starčević (Izvještaj)
Alestorm – Tvornica kulture
“Ludnica koju su pokrenuli škotski gusari trajala je od početka do kraja nastupa. Iako koncert nije bio rasprodan, publika se ponašala kao da jest.” (…) “Sve u svemu, ova je večer bila idealna za popiti rum, nazdraviti pivom i prisjetiti se kako je Alestorm zvučao nekoć, ali i vidjeti kako zvuči i izgleda danas. Glazbeno tu još uvijek postoji onaj dobar stari power/folk metal u srži benda, ali na pozornici postaju sve manje gusari koji pljačkaju i plove morem, a sve više vrhunski zabavljači i partijaneri.” – Tomislav Stanić (Izvještaj)
Clutch – Tvornica kulture
“Ponovno rasprodana Tvornica kulture, povećana koncentracija bradatih muškaraca na jednom mjestu i svih ostalih koji su zadovoljno kimali glavom u ritmu stoner rocka označili su povratak Clutcha u Zagreb. Neil Fallon je jedan od onih nepretencioznih frontmana koji s lakoćom potpali gomilu, i to više vlastitim neverbalnim govorom i kretnjama po pozornici, a manje uzvicima i podilaženjem. Set im se većinom bazirao na posljednja tri albuma, s naglaskom na solidni ovogodišnji “Book of Bad Decisions”. Furiozni tempo održali su tijekom cijelog nastupa, a publika je sasvim dobro prigrlila nove stvari. Ne može se reći da je rulja u potpunosti podivljala, no unatoč svim zabranama prošvercao se i koji ‘crowdsurfing’, ali ono najbitnije, svima žednima iskonskog rocka s primjesama bluesa i funka Clutch je pružio i više nego zadovoljavajući šut.” – Monika Bračević
A Perfect Circle – London
“Savršen omjer novih i starih pjesama bio je recept za uspješan koncert jer je jednako zadovoljio brojnu mlađu publiku koja je najviše rezonirala s novim stvarima, ali i sve one dugogodišnje obožavatelje koji su novi album čekali 14 godina i iz čijih se grla ipak čulo najviše krikova i vriskova. (…) I uistinu, biti dio magije koju svojim talentom stvara Maynard James Keenan je nešto uistinu posebno što treba doživjeti barem jednom u životu.” – Tea Plenar (Izvještaj)
Josipa Lisac – Lauba
“Koncert se sastojao od pjesama koje su obliježile njezinu karijeru (dakle, sve pjesme ikad), ali i hrvatsku glazbenu scenu generalno. Počevši od ‘Boginje’ do ‘O jednoj mladosti’ i ‘1000 razloga’, pa do ‘Hir, hir, hir’, ‘Danas sam luda’, ‘Gdje Dunav ljubi nebo’ i ‘Magla’, Josipa nam je dala presjek svoje karijere, presjek svoje ljubavi prema glazbi i, što je posebno naglasila, presjek svoje ljubavi prema nama, njezinim slušateljima, zahvalno nam se obrativši: ‘Vi ste dali svu toplinu’.” – Andrea Basić (Izvještaj)
The Strange – Tvornica kulture
“Kako je koncert odmicao postajalo je jasno da svirački uvjerljivi sastav, s odličnim, ali nerazmetljivim solistima i karizmatičnim vokalom stvara sve bolju atmosferu te da se razina uživanja publike podiže iznad prosjeka.” (…) “Finiš nastupa The Strange je već tradicionalno bio rezerviran za obrade australskih kult sastava, odnosno za ‘Suntrapper’ Triffidsa i ‘Rock ‘n’ Roll Friend’ Roberta Fostera (iz nikad prežaljenih Go Betweens) koja je koncert završila u atmosferi uzdignutih čaša i prijateljskih zagrljaja.” – Marko Vukušić (Izvještaj)
Elemental – Tvornica kulture
“Koncert se nastavio u istom ritmu: malo starog, malo novog. Kada je red došao na “Ljuljaj brod” publika se razgalila; krajem pjesme Shot je u nevjerici rekao kako “nije znao da sjedeći ljudi znaju biti tako glasni”. Koncert je trajao puna dva sata (što će se ponoviti i sljedeće večeri) s dva bisa (što će se također ponoviti i sljedeće večeri) tijekom kojih je rijetko tko zapravo ostao sjediti.” (…) “Kako su za drugu večer rođendanskog koncerta fanovi bili ti koji su birali pjesme za setlistu, Elemental je plesao kako smo im mi svirali. Ili smo mi plesali kako je Elemental svirao? Kakogod, svi smo plesali. Svi smo pjevali. Svi smo znali pjesme i svi smo se trudili biti što glasniji. Svi smo bili emotivni, i bend i publika. Ma tko je tu zapravo bend, a tko publika, tko je tu zapravo zauzeo pozornicu?” – Andrea Basić (Izvještaj)
