Jane Birkin u Tvornici 25. veljače

    2383

    Svestrana engleska umjetnica, Jane Birkin 25. veljače gostuje u zagrebačkoj Tvornici, gdje će predsaviti svoj posljednji album “Arabesque“. U glazbenom svijetu proslavila se duetom sa Serge Gainsbourgom “Je T’aime Moi Non Plus”, kome je i posvećen koncert.

    Karijera Jane Birkin (1946., London) traje već četiri desetljeća, otkako je u sedamnaestoj godini debitirala na pozornici londonskog Haymarket Theatrea u predstavi “Carving A Statue Grahama Greena”, i od tada ne prestaje intrigirati javnost. Umjetnica s dva usporedna zanimanja – za glazbu i glumu i s dvije domovine (Engleskom i Francuskom), došla je na (kontroverzan) glas nastupom u filmu “Blow Up” Michelangel Antonionija (1966.) prvom eksplicitno nagom scenom u engleskoj kinematografiji. Poslije neuspješnog braka sa skladateljem John Berryjem (autorom glavne teme za filmove o Jamesu Bondu), na snimanju filma “Slogan” u Parizu upoznaje kantautora i šansonjera Serge Gainsbourga s kojim 1969. ulazi u privatnu i umjetničku vezu čiji je početak obilježila šokantna erotska pjesma “Je T’aime Moi Non Plus“, jedan od najvećih hitova sezone po kojemu Jane Birkin i danas ostaje u sjećanju, premda je u međuvremenu snimila osamdesetak filmova i petnaestak albuma.

    Jane Birkin i Serge Gainsbourg bili su jedan od najrazglašenijih parova svoga vremena. Godine 1971. rodila im se kćer Charlotte (također glumica), dvije godine kasnije objavljuje prvi samostalni album “Di Doo Dah“, 1975. nastupa u filmu “Je T’aime Moi Non Plus”, Gainbourgovom redateljskom debiju i izdaje album “Lolita Go Home” s njegovom glazbom. Treći diskografski projekt u zajedničkom životu s Gainsbourgom izašao je 1978. pod nazivom “Ex-Fan Des Sixties”. Godine 1981. Jane Birkin napušta Sergea Gainsbourga i počinje živjeti s redateljem Jacquesom Doillonom, s kojim je snimila film “La Fille Prodigue De La Pirate” i u ljeto 1982. dobila još jednu kćer, Lou.

    Muziku podržava

    Tijekom osamdesetih bavila se teatrom (predstava “La Fausse Suivante” u Nanterreu, 1985.) i prvim recitalima (u pariškoj dvorani Bataclan, 1987.). Njihov uspjeh potaknuo ju je da se oprosti od imagea vječne adolescentice i temeljitije posveti promišljenoj koncertnoj karijeri. No, nakon što joj je posvetio posljednji album “Amours Des Feintes” (1990.), Serge Gainsbourg umire početkom ožujka 1991. i Brikinova ozbiljno razmišlja o napuštanju pjevanja. Ipak, poslije samo dva mjeseca, posvetila mu je koncert u Casino de Paris. Godine 1996., pod pritiskom poklonika, objavljuje album “Versions Jane” na kojemu razni world music glazbenici, uključujući Gorana Bregovića, ponovno aranžiraju 15 Gainsbourgovih pjesama u njezinoj interpretaciji. Nastupa u pariškoj Olympiji i londonskom Royal Albert Hallu, a 1998. snima CD “A La Legere”, svojevrsni ‘akt nevjere’ Gaisbourgu koji se prvi put ne pojavljuje kao autor glazbe i tekstova pjesama što ih je izvela. Skladbe su, naime, napisala neka od vodećih imena suvremene francuske pop scene kao Chamfort, Souchon i MC Solaar.

    Poslije izlaska albuma “The Best Of” upoznaje alžirskog violinista Djamela Benyellesa i prihvaća njegovu sugestiju da pojedinim Gainsbourgovim skladbama (“Elisa”, “Couleur Cafe”, “Comment Te Dire Adieu”) pridoda orijentalni prizvuk. Tako nastaje glazbeni spektakl “Arabesque”, koji je premijerno izveden na festivalu u Avignonu, zatim na turneji po Alžiru, a prvi put u Parizu u ožujku 2001. u dvorani Odeon. Jane Birkin otkriva da repertoar Gainsbourgovih pjesama u novoj etno orkestraciji sjevernoafričkog sazvučja privlači mladu publiku, ne samo prvobitne poklonika Gainsbourgova šansonjerskog opusa.

    Snimljena u Odeonu, CD i DVD verzija “Arabesque” označila je renesansu u umjetničkom životu Jane Birkin. Poslije prošlogodišnje francuske turneje svoju je istoimenu koncertnu predstavu s pet arapskih glazbenika predstavila u Italiji, Španjolskoj, Njemačkoj i Kanadi, a u jesen 2003. prvi put i u Sjedinjenim Državama, u kojima je naišla na entuzijastičke reakcije publike i medija.

    0 Shares
    Muziku podržava