Po prvi puta u Zagrebu dešava se Spring Roll Festival od 26. do 30.03. u Rock klubu Pauk. Festival otvara gitaristički blues rocker Eric Sardinas u petak 26. ožujka, čijim će koncertom SC agencija na najbolji mogući način obilježiti 101 godinu bluesa i 20 godina Radija 101.
Ako je legendarni bluesman Robert Johnson, prema mitološkoj predaji, na raskršću prodao dušu vragu za vještinu sviranja gitare, onda je sasvim moguće da je sam đavo odlučio Johnsonovu dušu udahnuti u tijelo Erica Sardinasa, američkog blues gitarista kubanskog porijekla. No, pustimo mitlogiju i posvetimo se činjenicama. Dakle, tko je, do vraga, blues-rocker Eric Sardinas?
Sardinas se već kao šestogodišnji klinac zapalio za bluesom i prisilio, premda je ljevak, svirati gitaru kao dešnjak što je bilo iznimno teško. Kad je uspio, to mu je dalo na osobenosti i originalnosti. Preko Motown soula, gospela, Presleya i Raya Charlesa došao je do ploča Delta bluesa čiji su izvođači poput Charleya Pattona, Skipa Jamesa, Roberta Johnsona, Son Housea, Bukke Whitea i drugih trajno osvojili njegovu dušu. Potom su ga inficirali ruralni country blues izvođači, a onda i čikaški electric blues velikani poput Elmora Jamesa, Muddyja Watersa, Howlina Wolfa, Otisa Rusha. Naravno, na sve to nalijepili su se blues-rock legende 50-ih i 60-ih. Početkom 90-ih, nakon što je napustio Floridu, proputovao Ameriku uzduž i poprijeko, živio od sviranja akustičnog bluesa kao ulični svirač, Sardinas se obreo u Los Angelesu gdje i danas živi.
Godine ‘inhaliranja’ bluesa počeo je izbacivati iz sebe u doista unikatnom sviračkom stilu na električnom Dobru uz često korištenje slidea i fingerpickinga. Njegov je stil nevjerojatno žestok, energičan, virtuozan, eksplozivan, neukrotiv i sirov. Usto, njegov je stil fascinantan spoj akustičnog i električnog bluesa, arhaičnoga i modernoga, prljave buke i nenadmašne virtuoznosti. Sardinasa najčešće uspoređuju s kultnim blues rockerima; Johnny Winterom (gostovao Sardinasu na debi albumu), Stevie Ray Voughanom, George Thorogoodom, Jimmy Pageom i Jimi Hendrixom.
Naravno, ništa ne dolazi samo od sebe. Sardinas je svoj stil brusio šest godina, svirajući u prosjeku 300 koncerata godišnje prije negoli je 1999. godine snimio debi album “Treat Me Right” za Evidence Records. I naredna dva albuma, “Devil’s Train” (2001, Evidence) i “Black Pearls” (2003, Favored Nation), snimio je uživo u studiju bez ikakvih nadosnimavanja, analogno, bez digitalije. Ako kod nekog blues izvođača nema prijevare, onda je to Sardinas. Ako treba tražiti najatraktivnijeg blues izvođača današnjice, onda je to Sardinas. Kako svirkom, tako i izgledom.
Za proslavu 101 godine bluesa i 20 godina Radija 101 teško je naći pogodnijeg bluesmana od Sardinasa jer njegov stil unikatan je spoj Delta tradicije i blues-rock teškaša. U Sardinasu kao da je komprimirana cjelokupna povijest bluesa, od polja pamuka do neona velegerada.
